Tragom drevnih Bošnjana: U očekivanju oca bosanske nacije

Nastavljamo sa objavljivanjem knjige Tragom drevnih Bošnjana - bosanska država i nacionaln(i) identiteti kroz historiju čiji su autori Taner Aličehić i Đenan Galešić.

Kada je riječ o budućnosti bosanske politike, iz ugla sukoba civilizacija prirodni saveznik te zemlje na Balkanu trebaju biti države koje nisu zasnovane na etnokonfesionalnim vrijednostima i koje prihvataju duhovnu pluralnost kao sastavni dio nacionalne ideologije.

Albanski narod je, za razliku od drugih na Balkanu, izgradio jaku nacionalnu svijest bez obzira na vjersku raznolikost. Bez obzira na izraženu sekularnost, kao i u slučaju Turske, Albanija je zagovornicima teorije sukoba civilizacija ipak “Trojanski konj” muslimanske civilizacije u Evropi koja ima, podrazumijeva se, kršćanske temelje. Prepreke za ulazak u Evropsku uniju za te dvije zemlje će, po svemu sudeći, biti značajne.

I Albanci su svjesni da je dalji proces evropskih integracija teško zamisliv u današnjim okolnostima. Ismail Kadare, utjecajni albanski pisac, aktivno je uključen u polemike o albanskom nacionalnom pitanju, a samim tim i pitanju sudbine Kosova. Svojim esejom o kulturnom identitetu Albanaca[1] izazvao je burne reakcije u albanskoj javnosti. Njegova je teza da Albanci pripadaju isključivo zapadno-kršćanskom civilizacijskom krugu i da je prihvatanje islama jednog dijela njih u vrijeme turske vladavine imalo samo negativne posljedice po albanski narod. Sama činjenica da se među vodećim albanskim intelektualcima javljaju “pozivi” da se Albanci moraju odreći islama, ako žele ravnopravno mjesto u političkoj Evropi, pokazuje kakve proporcije poprima teorija sukoba civilizacija.

Kojoj civilizaciji da se priklone Bosanci i moraju li uopće birati? Jesu li narod te politička i vjerska elita saglasne u ovom pogledu? Vjerovatno se pitanje ne bi ni postavljalo da se većina bosanskih stanovnika ne smatra muslimanima. Ali u tom slučaju bi i Dejtonski sporazum izgledao mnogo drugačije. Potreba da taj nakaradni sporazum bude potpuno neprimjeren standardima kvalitetne i dobronamjerne političke vizije upravo je posljedica nedoumice – ne samo za nas nego, izgleda, i za međunarodne sudionike – kojoj civilizaciji pripadaju Bosna i Bošnjaci.

Nije tajna da značajan dio bosanskih političara traži saveznika u islamskoj civilizaciji, pogotovo u Turskoj, koja je u prošlosti već imala ulogu lidera te civilizacije, iako su strateške potrebe Ankare tokom historije čak vrlo često išle nauštrb suštinskih potreba Bosne, a u korist Srbije. Istovremeno, bosanski narod i dalje radije odlazi da živi i radi u zapadnu Evropu ili dalje do Sjedinjenih Američkih Država. Nezanemariv broj njenih stanovnika već ima pasoš jedne od zemalja Evropske unije ili Sjedinjenih Američkih Država i prepoznaju se u vrijednostima tipičnim za zapadnu civilizaciju. Nije zanemariva ni činjenica da je u današnjim okolnostima sveprisutne islamofobije pitanje bosanske dijaspore možda već izgubljena bitka, jer se već sada ona nalazi u situaciji da se mora odreći svog identiteta.

U potrazi za bosanskom političkom strategijom ili - gdje pripada Bosna? (21)
Bosanska politika u XX. stoljeću: Vjerska zajednica, narod, nacija (20)
Tragom drevnih Bošnjana: Okupacija i razaranje Bosne u režiji Srbije (19)
Ideja tzv. velike Srbije protiv bosanskog ideniteta (18)
Nacija je politika a narod je emocija (17)
Od nametanja naziva „Musliman“ za bosanski narod do obnove nezavisnosti (16)
Republika Bosna i Hercegovina u okviru SFRJ (15)
Narodnooslobodilački pokret na prostoru Bosne: Obnova bosanske države (14)
Drugi svjetski rat na području Bosne i Hercegovine (13)
Sporazum Cvetković-Maček: Svi pokušaji podjele Bosne (12)
Stvaranje Kraljevine SHS: Period negiranja Bosne i bosanskog identiteta (11)

Bosna (i Hercegovina) u okviru Austro-Ugarske Monarhije (10)
Širenje srpskog identiteta na prostor Bosne (9)
Presudne godine 1875–1878: Ustanak i otpor bosanskog naroda (8)
Bosna i Bošnjaci od 1840. do 1878. godine (7)
Rat za slobodu Bosne i Bošnjaka (6)
U Osmanskom carstvu Bošnjaci sačuvali tradiciju (5)
Pad Bosanskog kraljevstva (4)
Krstaške inkvizicije protiv Bosne i Bošnjaka (3)
Knjiga "Tragom drevnih Bošnjana": Nastanak bosanske države (2)
Uvod u bosanstvo: Historijske pretpostavke bosanske države (1)

Dakle, logično je da postoje i oni koji smatraju da su Sjedinjene Američke Države globalna sila na koju se Bosna mora osloniti. Ključno je pitanje: želi li zapadna civilizacija, kao skup mnogostrukih interesa, u svoje redove prihvatiti Bosnu ovakvu kakva jeste? Odgovoriti na ova pitanja bez velikih i promišljenih zaokreta u strategiji i dijaloga svih sudionika bosanske politike nije moguće. Bosna ili barem značajan dio njenog domicilnog stanovništva se nakon ratnih dejstava od 1992. do 1995. godine udaljio od zapadno-kršćanske i rusko-pravoslavne civilizacije. S druge strane se postavlja pitanje: može li realno biti dio islamske civilizacije?

Okruženje se mijenja mnogo brže od očekivanog. Kina već čini gotovo dvadeset posto svjetske ekonomije, a krenula je od nule prije samo petnaest godina. Zapad se neće pomiriti s gubljenjem pozicije koju suvereno drži već nekoliko vjekova, kao što se u sličnim situacijama s istim izazovom nije mogla pomiriti nijedna druga civilizacija. Otuda i neophodnost preispitivanja u odnosu na postojeće stanje i traženje vlastitog puta mimo utabanih staza. Bosanski narod mora voditi računa o geopolitičkom okruženju te svojim kratkoročnim i dugoročnim potrebama. Mora pronaći put do svih centara moći i upravljati svojom sudbinom nametanjem novog odnosa između Istoka i Zapada. Mora promovisati vjersku raznolikost (a ne nacionalnu), pa možda čak iznjedriti svoju civilizaciju zajedno s drugim državama koje grade pluralna društva kao sredinu zajedničkih vrijednosti svim civilizacijama. Radi sebe same, bosanska politika mora se osloboditi bilo kakve vjerske isključivosti i proširiti tumačenje i poimanje Bošnjaka koje će biti prihvatljivo za sve stanovnike države.

Politička strategija Bosne mora biti izgrađena tako da se iskoriste svjetske političke promjene, da bude prilagodljiva. Ono što je dosad preovladavalo u bosanskoj vanjskoj politici rezultat je najčešće emotivnih zaključaka i nepromišljenosti. I na kraju, koliko god to mnogima izgledalo neprihvatljivo, Bosna i Srbija ili, bolje rečeno, bosanski i srpski narod imaju mnogo više interesa da razmišljaju i djeluju zajedno nego iko drugi na Balkanu, pod uvjetom međusobnog poštivanja, a ne svojatanja teritorije. Ipak, pokazalo se tokom historije da često “nemamo ni vječne saveznike, ni vječne neprijatelje, naši interesi su vječni, a naša dužnost je da ih slijedimo”.[2]