Mehmed Agović priprema knjigu “Televizija pod opsadom”

Mehmed Agović, ugledni prijeratni novinar TV SA, urednik na Radio Slobodnoj Evropi, jedan od ratnih direktora RTVBiH, bivši direktor BHRT-a, a kasnije i savjetnik ministra prometa i komunikacija BiH privodi kraju knjigu pod radnim nazivom “Televizija pod opsadom”.

U ovom po mnogo čemu značajnom djelu dokumentirana je analiza problema razvoja političkih odnosa u regiji i uloge medija od pojave režim bivšeg srbijanskog lidera Slobodana Miloševića početkom 90-ih godina.

Laži protiv BiH

Najprije, kako veli, pripremom i upotrebom medija za huškanje na rat i oružanu agresiju na BiH, a u miru pravdanjem ratnih zločina te agresivnom ulogom etnopoliitčkih oligarhija u zemlji protiv javnih medija koja u različitim formama traje i danas.

Trending

Spasimo Esminu mamu: Sarajka Aida Pašić hitno treba našu pomoć, telefon u ruke

„U oružanom pohodu protiv Bosne i Hercegovine devedesetih godina minulog vijeka, s ciljem njenog razbijanja i etnoteritorijalne podjele, među prioritetnim metama bila je i Radiotelevizija BiH u kojoj sam radio. Označena je kao posebna prepreka i opasnost za realizaciju Miloševićevih i Karadžićevih ratnih planova i zbog toga je i protiv nje pokrenuta brutalna agresija svim sredstvima. Plan je bio ušutkati Radioteleviziju BiH razaranjem iznutra i fizički je razbiti bombardovanjem sa zemlje i iz zraka uništavanjem njene imovine i ljudi. Tome je prethodila opsežna i pomno osmišljena kampanja režima u Beogradu u pripremanju medija za ratnu propagandu, širenje međuetničke mržnje i huškanje na rat“, piše Agović u Uvodnoj riječi svoje knjige.

Neki od uposlenika nisu mogli izdržati rad pod granatama i povukli su se. Više novinara Radiotelevizije BiH otišli su „na drugu stranu“ i pridružili se rušiocima njihove dojučerašnje kuće.

„Ostala je grupa istinskih novinarskih profesionalaca s namjerom da se, u skladu s raspoloživim mogućnostima, profesionalnim radom suprotstavi lažnim vijestima i organiziranoj propagandi režima iz Beograda, kasnije i iz Zagreba, protiv građana Bosne i Hercegovine. Bio je to period u kojem su novinari u najtežim uslovima, pod oružanom prijetnjom i političkim pritiskom u vlastitoj zemlji, dokazivali svoj profesionalni novinarski dignitet“, navodi Agović.

Taoci vlasti

Inače, Agović u knjizi ističe i kompleksan odnos tzv. međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini tokom rata 90-ih do Dejtonskog sporazuma i previd s teškim posljedicama: očekivanje da će se ideološko-političke snage koje su vodile rat preko noći promijeniti i pristati da grade mir i zajednički život u BiH.

„Potvrdilo se, nažalost, da neprijateljstva protiv Radiotelevizije BiH, ali i protiv države Bosne i Hercegovine, nisu nestala ni nakon završetka rata. Svoje planove njeni neprijatelji su nastavili provoditi i u miru, samo drugim sredstvima“, konstatira Agović.

Pored destrukivnog odnosa prema državi, to se posebno pokazalo na ulozi javnih medija u BiH čiju nezavisnu ulogu i rad stranke na vlasti nisu nikada prihvatile uprkos velikom trudu međunarodne zajednice i ulaganja novca u izgradnju Javnog RTV sistema BiH. Štaviše, smatra Agović, Javni medijski servis u Bosni i Hercegovini bio je konstantno neka vrsta taoca vlasti složene od različitih etnopolitičkih interesa i vizija o budućnosti države. Tome svjedočimo i danas.

„U knjizi su dokumenti o tome kako je Javni medijski servis BiH od početka na razne načine ušutkivan i onemogućavan. U ratu pokušajem fizičkog uništavanja iz artiljerijskih oruđa bivše JNA i snaga bosanskih Srba, a u miru raznim političkim pritiscima, razaranjem iznutra, finansijskim iscrpljivanjem, osporavanjem potrebe postojanja na državnom nivou i pokušajem njegovog gašenja jer se ne uklapa u zamišljenu sliku etnonacionalnih oligarhija koje žele etnički koncipirane medije za “svoje narode”.

Pišem iz prve ruke o tim konkretnim događanjima u i oko RTVBiH kojima sam bio svjedok, ali i neposredni učesnik“, izjavio je Agović za portal Radiosarajevo.ba u povodu priprema ove knjige.

Slobodni mediji – temelj društva

Posebna poglavlja knjige posvećena su značaju uloge javnog medijskog servisa u demokratskom društvu, osposobljenost za rad u digitalnom vremenu s preporukama za budućnost javnog emitiranja u BiH.

„Ovo štivo može biti korisno aktivistima koji rade na promociji slobodnih medija kao faktora u razvoju i funkcionisanju demokratskog društva i koji vjeruju u nezavisne medije i novinarstvo kao javno dobro u Bosni i Hercegovini. Također, može biti korisno istraživačima političkih procesa, pozicije i uloge medija u tome u Bosni i Hercegovini i regionu Balkana osamdesetih i devedesetih godina prošlog i na početku XXI vijeka, ali i medijskim radnicima, studentima i građanima da na konkretnim činjenicama vide kako i zašto se vodi(o) rat protiv javne televizije kao simbola jedne države. Možda to bude poučno štivo i nekoj, nadam se u skoroj budućnosti, novoj generaciji političara drugačijeg profila u Bosni i Hercegovini i regionu koji razumiju kako su slobodni mediji temelj demokratskog društva“, zaključio je Agović.

Kako saznajemo, uz privođenje kraju ovog djela, Agović je u potrazi za izdavačem koji će na ispravan način prepoznati njego značaj i vrijednost, a posebno uloge koju je Radiotelevizija BiH imala tokom agresije na našu zemlju, kao i razvoja medija i demokratskih procesa u BiH u poratnim godinama.