Intervju | Akademik Esad Duraković: Biblioteci je mjesto u Vijećnici!

U javnosti je ponovo otvoreno pitanje vraćanja knjiga i fonda Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine u sarajevsku Vijećnicu, povodom 130 godina od izgradnje ovog zdanja i 12 godina njezine obnove.

Ovo je, uz ostalo, dug prema brojnim evropskim bibliotekama i njihovim vladama koje su svesrdno pomagale obnovu Vijećnice (oni su simbol Sarajeva prije svega vidjeli kao biblioteku spaljenu na anticivilizacijskim lomačama), ali i prijateljima iz svijeta, uključujući Sjedinjene Američke Države, koji su prije više od 20 godina pokretali hvale vrijedan projekt obnove bibliotečkog fonda Vijećnice!

Plakao sam gledajući plamene jezike

Imajući u vidu da Vijećnica predstavlja jedan od ključnih simbola kulturnog pamćenja Bosne i Hercegovine, ali i civilizacijskog otpora barbarstvu nakon njenog spaljivanja 1992. godine, razgovarali smo s akademikom Esadom Durakovićem, članom Predsjedništva Akademija nauka i umjetnosti (ANU) Bosne i Hercegovine i profesorom emeritusom Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, koji je navedenu ideju svesrdno podržao.

Trending

Novi promašaj Donalda Trumpa: Objavio prijetnje Iranu, ali uz pogrešnu kartu

Profesor Duraković radio je u Orijentalnom institutu u Sarajevu u vrijeme kada su agresorske snage pod vodstvom zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića spalile ovu prvu naučnu ustanovu koja je planski uništena na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Pored naučnoistraživačkog i nastavničkog rada, afirmiran je u oblasti književnog prevodilaštva s arapskog i na arapski jezik (među brojnim djelima, antologijama i sl., preveo je na bosanski jezik temeljna djela orijentalno-islamske kulture: Hiljadu i jedna noć, Kur'an, Muallaqe i dr.). Podsjetimo, krajem 2025. objavljeno je drugo izdanje prijevoda Kur'an na bosanski jezik akademika Durakovića.

Prije 1 dan

Stavovi | Dr. Bakir Nakaš: "Povratak knjiga u Vijećnicu bio bi dokaz da neprijatelj nije uspio"

Dobitnik je zapažene nagrade koju mu je 2003. godine dodijelio UNESCO – Sharjah Prize for Arab Culture. Godine 2018. dobio je nagradu za životno djelo Jā’iza al-’injāz, Jā’iza al-Shayḫ Ḥamad li al-tarjama wa al-tafāhum al-duwalī, al-Dūḥa, Qaṭar (Sheikh Hamad Award for Translation and International Understanding, Doha, Qatar). Član je Arapske akademije nauka u Damasku, Arapske akademije nauka u Kairu te Arapske akademije nauka u Ammanu (Jordan).

Sve ovo akademika Durakovića, inače veoma angažiranog intelektualca, čini veoma relevantnim sagovornikom na aktuelnu temu.

Radiosarajevo.ba: Profesore Duraković, kako danas posmatrate značaj Vijećnice za kulturni i identitetski kontinuitet Bosne i Hercegovine?

Duraković: Vijećnica je za mnoge, pa tako i za mene, jedna od najljepših ili čak najljepše zdanje u glavnom gradu BiH, u Sarajevu. Ona je jedan od njegovih simbola i važan je dio njegova urbanističkog i povijesnog identiteta.

Tome treba dodati i činjenicu da je upravo u takvoj Vijećnici, u takvome zdanju, bila smještena i Narodna i univerzitetska biblioteka – dakle, najznačajnija biblioteka kao jedna od najvećih vrijednosti svakoga društva. Drugim riječima, to je kumulacija najvećih vrijednosti našega društva na jednome mjestu, pri čemu valja napomenuti da one naprosto "podstiču" jedna drugu, da su u izvanrednoj sinergiji.

Početkom barbarskog nasrtaja na Sarajevo 1992. godine iz okolnih šuma – mračnih i tada divljačkih – spalili su (pored Orijentalnog instituta u kome najstariji rukopis bijaše čak iz 11. vijeka) Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku u Vijećnici (tada se zvala Narodna biblioteka), u jednoj od najljepših zgrada u Sarajevu. Plačući sam gledao s Bistrika sablasne plamene jezike u kojima su nestajale knjige u Vijećnici, u vrijeme kada sam prevodio Hiljadu i jedna noć, u grču svjedočeći vandalizmu dostojnom Šeherzadinoga svijeta onostranosti – svijeta šejtāna i džīnā. Spalili su preko dva miliona publikacija!

Bio je to čudovišan, vandalski poduhvat šumskih hordi, vrlo rijedak u povijesti kulturocida, mržnje i rata protiv Knjige – od spaljivanja Aleksandrijske biblioteke, preko andaluzijskih lomača poslije čijeg je kosmički važnog plamena svijet zadugo ostao u mraku – do toga užasnoga kulturocida u Sarajevu.

Nezamislivo bijaše – do ovih dana – da je spaljivanje bibliotečkoga blaga u Sarajevu bilo samo prva faza kulturocida u Bosni i Hercegovini, vandalskog pohoda barutom na Knjigu kojom se i sami Bog zaklinje kao neusporedivom vrijednošću.

Kakvi to ljudi vode Grad?!

Radiosarajevo.ba: Koliko je važno da se u aktualnom društvenom i političkom trenutku knjige simbolično vrate u prostor Vijećnice?

Duraković: Zbog razloga koje sam naveo kao vrijednost izvanredno lijepoga arhitektonskog zdanja i vrijednost Nacionalne i univerzitetske biblioteke, prirodno je da se prostor Vijećnice ustupi NUB-u, gdje je i bila prije barbarskog kulturocida i genocida u Bosni i Hercegovini. Tu je njoj mjesto!

No, mi smo društvo sa dramatično poremećenim sistemom vrijednosti, pa se Biblioteci ne dopušta povratak u to znamenito, carski lijepo i važno mjesto, nego se ona šikanira, ponižava, osujećuje, čak joj se ni novac ne daje da bi preživjela.

Kako se onda možemo čuditi barbarima koji su je spalili kad i mi danas – u drugome činu njenog uništavanja – ne samo da joj ne dopuštamo oplemenjeni prostor naše divne Vijećnice, nego smo je upravo uveli u stanje potpune agonije?!

Zar nismo zbog toga – kao društvo – dostojni prezira jer ne umijemo uspostaviti valjan i nužan odnos prema najvećim vrijednostima u glavnome gradu države?! Čovjek naprosto zanijemi pred takvim činjenicama. I kakvi to ljudi vode ovaj Grad i državu kad ne shvaćaju značaj najvažnije biblioteke – i nacionalne i univerzitetske?!

Visoki predstavniče, učinite to!

Radiosarajevo.ba: Da li bi takav čin, prema Vašem mišljenju, predstavljao važnu poruku o odnosu društva prema kulturi, znanju i historijskom pamćenju?

Duraković: Naravno! Vaše pitanje je izvrsno i ono je, zapravo, retoričke naravi. Uvođenje tako važne institucije u stanje agonije nesumnjivo je čin kulturocida jer nijedna knjiga ne može se štampati bez CIP-a i ostalih identifikacijskih oznaka koje se izdaju u NUB-u.

Aktualno stanje nacionalne biblioteke svjedoči o stanju nacionalne svijesti, bolje reći – potpune nacionalne zapuštenosti. Valja ponoviti: Ko nas to vodi i ko nam tako strašno nasilje čini?!

Zapanjujuće je u svemu tome da ni Visoki predstavnik – uprkos našim zahtjevima – nije nametnuo organima države finansiranje NUB-a, iako zna da ona tavori i propada, da je dovedena u stanje u kojem ne može opstati. A on dolazi iz svijeta velike kulture – iz univerzuma Getea, Ničea, Hegela…

Učinite barem Vi nešto, Visoki predstavniče – ono što treba učiniti i što je dostojno svijeta iz kojeg dolazite! Knjiga je univerzalna vrijednost i odnosom prema njoj pokazujemo nivo svoje civiliziranosti. Učinite to!