Senadin Lavić, Zlatko Hadžidedić: Država, građanska kultura i devolucija

Bosna i Hercegovina danas se nalazi pred ključnim političkim pitanjem: hoće li biti država građana ili trajno zarobljena u etničkom sistemu koji proizvodi nestabilnost, blokade i podjele.

Iako Dejtonski mirovni sporazum formalno potvrđuje kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine, njegova ustavna arhitektura već tri decenije sistematski potkopava građansku kulturu, vladavinu prava i samu ideju suvereniteta. Umjesto da bude privremeni okvir za stabilizaciju i demokratizaciju, Dejton je postao instrument kroz koji se nastavljaju ratni ciljevi drugim sredstvima. U takvom kontekstu, pitanje ustavnog preuređenja više nije tehničko nego egzistencijalno pitanje opstanka države.

Kontinuitet države i tranziciona priroda Ustava

Država Bosna i Hercegovina, prema Dejtonskom mirovnom sporazumu (Opći okvirni sporazum o miru u BiH) iz 1995. godine, nastavlja pravno i političko postojanje Republike Bosne i Hercegovine. Time se u ovom dokumentu naglašava kontinuitet države BiH. No, uz taj kontinuitet nužno je razvijati koncept nacije kao političke zajednice građana, čime se u prvi plan postavlja građanska lojalnost i politička pripadnost građana, a ne njihov kulturno-psihološki identitet.

Trending

"Here we go": Edin Džeko nova zvijezda Schalkea

Dejtonski Anex IV, koji funkcionira kao Ustav BiH, zamišljen je kao tranzicioni (prelazni) ustavni aranžman već samim tim što je dio mirovnog sporazuma. Ne, nikako kao trajno rješenje, jer nije riječ o društvenom ugovoru nastalom na temelju konsenzusa građana same države, što svaki ustav po definiciji jeste. Njegovo prolongiranje trideset godina poslije potpisivanja potvrđuje da potpisnici nisu imali časne namjere i da nisu stajali iza onoga što su potpisali, nego su taj pravni okvir do sada koristili za postupnu realizaciju svojih ratnih ciljeva. I zato sada podlo nude Dayton II kao novi "dogovor naroda" kojim bi se išlo stepenicu niže ispod "dejtonskog sporazuma" i doveli se u pitanje funkcioniranje i opstanak države.

Politička kultura

Pitanje građanske kulture posebno je bilo važno u istočno-evropskom kontekstu nakon pada komunizma i uvođenja demokratije na njegovim ruševinama. Do danas se pokazuje da nije nimalo lahko uvesti političku kulturu koja podrazumijeva građanina i suverenitet države zasnovan na građanima. Građansko-demokratski model orijentacije ljudi nije naslijeđen iz nekih prošlih vremena nego se mora oblikovati u kontekstu današnjeg vremena. To oblikovanje podrazumijeva uspostavljanje trajnih vrijednosti i njihovog sistematskog poštivanja. U njegovom osnovu je jedankopravnost i sloboda svih građana jedne države.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Građanska kultura je u srcu demokratije. Ona podrazumijeva participaciju građana u vlasti. Demokratija i građanska kultura se međusobno prožimaju i čuvaju. Politička participacija građana ili participativna građanska kultura oblikuje suštinsko djelovanje demokratske vladavine. Ona se suprotstavlja podaničkoj političkoj kulturi i vazalskoj svijesti, koje karakterizira velika pasivnost građana i nezainteresiranost za demokratske procese. Demokratija podrazumijeva slobodne gađane, a ne "podanike cara"!

Predstavnička vladavina i devolucija

Kontinuirana propast principa predstavničke vladavine u BiH određena je etničkim principom ili reduciranjem vlasti na volju etničko-religijskih grupa koje se konfrontiraju po nalogu susjednih država. Time je se konstantno ruši građanska kultura, a predstavnička vladavina pretvorena je u "plemensko" predstavljanje grupa. Politička kultura demokratije neprestano je ugrožena narušavanjem vladavine prava i poništavanjem procedura organizacije pluralnog društva i upravljanja političkim sistemom.

Danas je veliki broj država širom svijet zasnovan na unitarnoj vlasti što znači da je suverena vlast pozicionirana u jednoj nacionalnoj (državnoj) instituciji kakav je parlament (parlamentarna skupština), koji ima zakonodavnu vlast. Parlament donosi i poništava zakone. Centralna državna vlast ima ustavnu supremaciju nad subnacionalnim elementima države (administrativne jedinice, konstituenti, entiteti) koji su decentralizirani sastojci državnog poretka. Centralna vlast devolucijom daje određene nadležnosti regionalnim tijelima, s tim da ona nemaju nikakvo pravo nad državom (nikakav veto) ili mogućnost otcjepljenja i osamostaljenja od države. Devolucijom se jasno kazuje da lokalna ili regionalna vlast nema nikakvo učešće u državnom suverenitetu i da suverenitet ne može biti reduciran na jednu etničku ili lokalnu grupu, niti na neku sub-nacionalnu teritoriju (entitet). Uz neke konkretno opisane ovlasti (nadležnosti), lokalna vlast je u potpunosti potčinjena centralnoj vlasti. Ali, ne bi se smjelo pomisliti da je lokalna vlast "beznačajna" ili nepotrebna. Naprotiv, ona je "bliža" građanima i pokazuje se da se u njoj dešava "život" i ono od čega građani žive.

Devolucijom u Bosni i Hercegovini treba precizno definirati nadležnosti koje država kao  centralna vlast prenosi (prenošenje ovlašćenja) na podređene regionalne institucije. U pokušajima podjele države BiH, ratom i zločinima, uspostavljena je neprirodna struktura podjele na dva entiteta koja protivrječe povijesnim, geografskim i ekonomskim regijama Bosne. Devolucija nije zasnovana na principu federalizma jer  regionalne decentralizirane institucije – za razliku od onih federalnih – ne učestvuju u suverenitetu i ne mogu da odlučuju o pitanjima države.

Federalizacija nasuprot devoluciji

No, oni koji zagovaraju federalizaciju po etničkom principu na teritoriji države BiH ne žele biti potčinjeni vlasti države. Oni igraju dvostruku igru za račun susjednih država. Zato je, naprimjer, postalo besmisleno potenciranje "specijalnih veza" preko koji se sistem entiteta "mirnodopski" pokušava utopiti u Srbiju i Hrvatsku, i tako dovesti do otcjepljenja dijelova državne teritorije BiH. Pri tome, država Bosna i Hercegovina nema "normalne odnose" sa režimima u Srbiji i Hrvatskoj, koji uopće ne priznaju suverenitet Bosne i Hercegovine i njezino političko postojanje. Naravno, nepotrebno je naglašavati da po Ustavu entiteti nemaju pravo na otcjepljenje, i da nastanak entiteta zasnovan na genocidu nad Bošnjacima ne daje osnovu za pravno, političko ili moralno djelovanje u tom smjeru.

Sva galama HDZ-a o "ugroženosti hrvatskog naroda", po ugledu na istovjetnu galamu o "ugroženosti srpskog naroda" koja je prethodila agresiji, genocidu i stvaranju isključivo "srpskog entiteta", vodi u istom smjeru – da se oformi "hrvatski entitet" u kojem bi političari HDZ-a imali zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast (zapadna Hercegovina), to jest, u kojem bi raspolagali sa svim procesima neovisno od državne vlasti, koju ne priznaju ukoliko ne djeluje u skladu sa njihovim interesom za podjelu državne teritorije BiH.

Prije 3 dana

Estetičke notacije (II) | Senadin Lavić: Rušenje sistema vrijednosti – društvo bez kriterija

U BiH, nažalost, suverenitet Republike BiH podijeljen je od strane međunarodnih medijatora (Carrington-Cutileiro) na Lisabonskoj konferenciji u februaru 1992. godine i prenesen na etničke grupe, što je koncept kakav ne postoji nigdje drugdje u svijetu i koji se protivi osnovnom aksiomu ustavnog i međunarodnog prava koji kaže da je suverenitet nedjeljiv i neprenosiv. U takvom kontekstu, te etničke grupe su bespravno i proizvoljno nazvane 'nacijama', što također nije u skladu sa pravno-političkim i teorijskim koncepcijama koje važe u ostatku svijeta, i što implicira da one posjeduju vlastiti suverenitet i pravo na otcjepljenje i formiranje vlastitih država. Zato, ko god – u svom neznanju ili nečasnim namjerama – ove religijski zasnovane etničke grupe naziva 'nacijama', on time legitimira nastojanja njihovih političkih elita da rasparčaju Bosnu i Hercegovinu i stvore svoje privatne državice ili ih priključe Srbiji i Hrvatskoj.

Zaključak

Bosna i Hercegovina ne može opstati kao funkcionalna država sve dok njen politički sistem počiva na etničkom suverenitetu, kolektivnim vetima i paralelnim centrima moći. Takav model ne proizvodi stabilnost, nego permanentnu krizu, blokade i otvoreni prostor za vanjske intervencije. Nasuprot tome, princip devolucije nudi jedino racionalno i održivo rješenje: snažnu centralnu državu zasnovanu na suverenitetu građana, uz decentraliziranu administraciju koja omogućava lokalnu autonomiju bez ikakvog udjela u suverenitetu.

Devolucija jasno razdvaja ono što mora ostati nedjeljivo – suverenitet države – od onoga što se može racionalno prenijeti – upravne i administrativne nadležnosti bliže građanima. Ona omogućava demokratsko učešće, efikasnu vlast i političku stabilnost, bez opasnosti od otcjepljenja, etničke dominacije ili razgradnje države.

Ako Bosna i Hercegovina želi budućnost kao demokratska i evropska država, ona mora napustiti etnički ustavni model i vratiti se osnovnom principu modernog ustavnog poretka: jedna država, jedan suverenitet, građani kao nosioci političke vlasti – i devolucija kao mehanizam funkcionalne, a ne destruktivne decentralizacije.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba