Savez kolumnista | BiH i nasilje nad suverenitetom: Kako je Evropa stvorila trajnu političku krizu

Suverenitet je, po samoj definiciji, nedjeljiv i neprenosiv. To nije proizvoljna politička teza, nego temeljni aksiom moderne političke misli još od 16. i 17. stoljeća.

Pišu: Prof. dr. Senadin Lavić i Prof. dr. Zlatko Hadžidedić*, za Radiosarajevo.ba

Konstituensi i demos u Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini taj aksiom je svjesno suspendiran, a posljedice te suspenzije traju već više od tri decenije.

Trending

Saobraćajna nesreća u BiH: Automobil sletio sa kolovoza

Od Bodina do Hobbesa: zašto suverenitet mora biti jedan

Pojam suvereniteta nije nastao u savremenoj politici, nego u klasičnoj političkoj teoriji. Još je Jean Bodin u 16. stoljeću definirao suverenitet kao apsolutnu i trajnu vlast države, vlast koja ne priznaje ništa iznad sebe. Za Bodina, suverenitet ne može biti fragmentiran bez samouništenja političkog poretka: podijeljena vrhovna vlast prestaje biti vrhovna vlast.

Stoljeće kasnije, Thomas Hobbes dodatno je razradio ovu ideju u Levijatanu. Prema Hobbesu, politička zajednica postoji samo ako postoji jedna konačna instanca odlučivanja – jedan suveren. Ako više subjekata polaže pravo na krajnju odluku, rezultat nije pluralizam, nego povratak u stanje permanentnog sukoba.

Iz toga slijedi jednostavan, ali neumoljiv zaključak: suverenitet može biti organiziran i institucionalno strukturiran – ali ne može biti podijeljen među konkurentskim nosiocima, niti prenesen na druge subjekte bez ukidanja političkog jedinstva i samog suvereniteta.

Drugim riječima: država s fragmentiranim suverenitetom nije kompleksna država. Ona je logički proturječna konstrukcija. Upravo je takva konstrukcija nametnuta Bosni i Hercegovini.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Suverenitet nije metafora, nego uslov postojanja države

Suverenitet nije apstraktni akademski pojam. On je kriterij koji određuje postoji li neka politička zajednica kao država ili ne. Zajednica je ili suverena – posjeduje najvišu vlast nad samom sobom – ili nije. Ne postoji održiv koncept "podijeljene krajnje vlasti" između konkurentskih političkih subjekata.

Ako više aktera polaže pravo na konačnu političku odluku, tada suverenitet prestaje postojati. Upravo je takva logička i politička deformacija nametnuta Bosni i Hercegovini u trenutku kada je njena državnost bila najranjivija.

06.01.26. 19:40

Lavić i Hadžidedić: Država bez demosa - zašto Dejton proizvodi trajnu političku blokadu

Lisabon 1992: trenutak amputacije suvereniteta

Na Lisabonskoj konferenciji 1992. godine, pod predsjedavanjem Joséa Cutileira i lorda Carringtona, uz institucionalno pokroviteljstvo tadašnje Evropske zajednice (preteče današnje Evropske unije), suverenitet međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine podijeljen je na tri dijela i prenesen na trojicu etnonacionalnih lidera: Aliju Izetbegovića, Radovana Karadžića i Matu Bobana.

Time je suverenitet prestao biti pravo građana kao političke zajednice i postao predmet političke trgovine među etnopolitičkim elitama. To nije bila diplomatska greška, nego konceptualno odustajanje od osnovnog demokratskog principa.

Još pogubnije, tom političkom konstrukcijom implicitno su pretpostavljene i tri teritorijalne cjeline koje su trebale odgovarati trojici "pregovaračkih partnera". Problem je bio u tome što te teritorije tada nisu postojale. Pa su morale biti proizvedene.

Proizvedene su ratom. Proizvedene su masovnim protjerivanjima. Proizvedene su sistematskim etničkim čišćenjem.

Nasilje je tako postalo sredstvo kojim je diplomatski model retroaktivno "potvrđen" na terenu. To nije bila neželjena posljedica. To je bila unutarnja logika samog koncepta.

Dejton: institucionalizacija fundamentalne pogreške

Dejtonski mirovni sporazum često se predstavlja kao pravni okvir koji je "spasio" Bosnu i Hercegovinu. U stvarnosti, on je učvrstio istu paradigmu započetu u Lisabonu: državu koja ne počiva na jedinstvenom suverenitetu građana, već na perpetualnoj ravnoteži između etnopolitičkih elita.

Umjesto obnove građanskog suvereniteta, Dejton je ustavno kodificirao etničke vetoe, kolektivne privilegije i sistemske blokade. Rezultat je politički poredak u kojem niko nema punu demokratsku vlast – pa stoga niko ne snosi punu demokratsku odgovornost. To nije pluralizam. To je institucionalizirana paraliza.

Evropska unija i kontinuitet pogrešnog pristupa

Posebno zabrinjava činjenica da se Evropska unija nikada suštinski nije odrekla paradigme uspostavljene u Lisabonu kada je riječ o Bosni i Hercegovini.

I danas se zemlja dominantno posmatra kao problem "balansa etničkih legitimnosti", a ne kao zajednica politički jednakih građana. Stabilnost se traži kroz dogovore etnonacionalnih lidera, a ne kroz jačanje demokratskog suvereniteta građana. Reforme se oblikuju unutar okvira koji proturječi osnovnoj ideji moderne demokratije – da politička vlast proizlazi iz pojedinca kao građanina, a ne iz kolektiviteta definiranih identitetom.

Zbog toga međunarodna politika prema Bosni i Hercegovini već decenijama proizvodi  krizu, a ne njeno rješenje.

Bez jedinstvenog suvereniteta nema ni države

Bosna i Hercegovina nije disfunkcionalna zato što je etnički pluralna. Ona je disfunkcionalna zato što joj je ustavni temelj konceptualno pogrešan.

Država u kojoj je suverenitet fragmentiran među etničkim kolektivitetima ne može funkcionirati kao država. Demokratija u kojoj građanin nije primarni politički subjekt ne može funkcionirati kao demokratija. Sistem u kojem etnopolitičke elite uzurpiraju legitimitet od građana ne može proizvesti funkcionalnost.

Dok se ne obnovi osnovni princip – da suverenitet pripada građanima kao jedinstvenoj političkoj zajednici – Bosna i Hercegovina će ostati zarobljena u krizi čiji su temelji politički projektirani izvana, a potom prihvaćeni i reproducirani iznutra.

Zaključak koji se uporno izbjegava

Suverenitet Bosne i Hercegovine nije "oslabljen". On je politički razbijen. Razbijen je 1992. godine u Lisabonu pod međunarodnim pokroviteljstvom, što je dodatno institucionalizirano Dejtonom. Takav sistem se održava do danas uz prešutnu podršku evropske politike.

Zato stvarno pitanje ne glasi "kako popraviti funkcionalnost sistema", nego:
kako vratiti ono što nikada nije smjelo biti oduzeto – nedjeljivi i neprenosivi suverenitet građana Bosne i Hercegovine.

*Prof. dr. Senadin Lavić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu;

*Dr Zlatko Hadžidedić, stručnjak za međunarodne odnose, političku teoriju i teoriju nacionalizma. Direktor je u Center for Nationalism Studies;

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba