Lavić i Hadžidedić: Država bez demosa - zašto Dejton proizvodi trajnu političku blokadu

Bosna i Hercegovina je formalno demokratska i međunarodno priznata država, ali je istovremeno politički nefunkcionalna. Razlog za to ne leži samo u lošoj politici, etničkim tenzijama ili nedostatku kompromisa, već u samom ustavnom okviru uspostavljenom Dejtonskim mirovnim sporazumom. Aneks IV je stvorio državu u kojoj postoje etnički identiteti, ali politička volja ne. To je temeljni problem bosanskohercegovačke države.

Pišu: Prof. dr. Senadin Lavić i Prof. dr. Zlatko Hadžidedić*, za Radiosarajevo.ba

Konstituensi i demos u Bosni i Hercegovini

Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma čini ustavni temelj Bosne i Hercegovine. Međutim, on ne uspostavlja ono što je ključno za svaku demokratsku državu – demos, političku zajednicu građana koja je u stanju da izrazi zajedničku volju i da je pretoči u vlast. Umjesto toga, Aneks IV nabraja konstituense – Bošnjake, Hrvate, Srbe, Ostale i građane – ali ih nikada ne povezuje u politički subjekt koji bi mogao odlučivati.

Trending

Uka pitali gdje je 1.000 radnika RAD-a kad zovu ljude s biroa da čiste snijeg: "Po kancelarijama"

Ova razlika nije akademska. Bez demosa nema demokratskog suvereniteta. Postoji samo formalno priznata država, ali ne i politička zajednica koja tom državom stvarno upravlja. Konstituensi ostaju pasivni elementi ustavnog teksta, dok demos – kao aktivni nosilac vlasti – izostaje.

U ustavnoj teoriji, konstituens označava element od kojeg je poredak sastavljen, dok demos označava tijelo koje vlada. U bosanskohercegovačkom slučaju, Aneks IV ostaje trajno na prvom nivou. Identiteti su priznati i pobrojani, ali iz njih ne nastaje politička zajednica. Rezultat je sistem u kojem se etnički identiteti stalno prizivaju, ali se politička volja nikada ne formira.

U takvom poretku, etnički identiteti postaju sredstva političke manipulacije od strane hegemonijskih projekata susjednih država, Srbije i Hrvatske. Usljed toga, umjesto da budu dio demokratskog procesa, oni se pretvaraju u trajne linije sukoba. Sistem se stalno vraća u predpolitičko stanje, u kojem se politika ne vodi kroz programe i odluke, nego kroz blokade i međusobna osporavanja.

Teritorijalni i etnički princip: srž problema

Ova teorijska praznina nije ostala samo na nivou ideja – ona je ugrađena u same institucije. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Dom Naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine konstruirani su tako da nijedna važna odluka ne može biti donesena bez etničkog odobrenja. Istovremeno, taj sistem ne omogućava da se bilo čija politička volja jasno izrazi i provede. Građani i Ostali, iako navedeni u Ustavu, sistemski su isključeni iz tih institucija.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Drugim riječima, Bosna i Hercegovina ima konstituense bez demosa i državu bez stvarne sposobnosti odlučivanja.

Ključna kontradikcija Dejtonskog poretka nalazi se u sudaru teritorijalnog i etničkog principa. Teritorijalni princip je ugrađen kroz entitete. Izbori, nadležnosti i institucije vezani su za teritoriju. Međutim, ta teritorija ne proizvodi političku zajednicu, jer je unaprijed podijeljena etničkim kriterijima.

Istovremeno, etnički princip ne funkcionira kao temelj političke vlasti, već kao mehanizam zabrane. Etnički identitet služi kao ulaznica u institucije i kao osnova za veto, ali ne i kao osnova za donošenje odluka. Tako etničke kategorije ne postaju politički subjekti, već nosioci onoga što se može nazvati negativnom konstitucionalnom moći – ustavne moći da se procesi zaustave, ali ne i da se o njihovom ishodu odluči.

U praksi to znači da se cijeli politički sistem nalazi u stanju trajne blokade. Država formalno postoji, ali je njena politička sposobnost sistemski suspendirana.

30.12.25. 13:31

Konsocijacija kao mit - zašto BiH nije i nikada nije bila država "legitimnog predstavljanja"

Suverenitet bez izvršenja

Suverenitet Bosne i Hercegovine formalno nije sporan. Država je međunarodno priznata i posjeduje vanjski suverenitet. Međutim, njen unutarnji suverenitet – sposobnost da donosi i provodi zakone i odluke – blokiran je ustavnim mehanizmima.

Institucije ne proizvode političku volju, nego sprječavaju njeno formiranje. Postoje procedure koje su zakonite, ali koje u praksi služe tome da se odluke ne donesu. Država se tako pretvara u sistem stalnog odlaganja, u kojem je blokada normalno stanje, a odlučivanje izuzetak.

Takav poredak ne održava ravnotežu, nego proizvodi paralizu. Izbori se redovno održavaju, ali oni ne donose suštinske promjene, jer ne postoji demos koji bi kroz izbore mogao promijeniti politički kurs. Presude Evropskog suda za ljudska prava, koje ukazuju na diskriminaciju građana i Ostalih, dodatno potvrđuju da sistem nikada nije odlučio da li počiva na građaninu ili na etničkom identitetu.

Društvene posljedice blokade

Ova ustavna paraliza ima vrlo konkretne posljedice u svakodnevnom životu:

• Privreda: Ključne reforme se odgađaju ili nikada ne provode. Investicije izostaju, a ekonomski razvoj ostaje talac političkih blokada.
• Obrazovanje: Sistem je fragmentiran, programi neusaglašeni, a obrazovanje često služi kao sredstvo produbljivanja podjela umjesto njihove prevazilaženja.
• Pravosuđe: Složene procedure i politički utjecaji slabe vladavinu prava i povjerenje građana u institucije.
• Demografija: Mladi ljudi masovno napuštaju zemlju, jer u sistemu blokirane države ne vide prostor za lični i profesionalni razvoj.

Važno je naglasiti: dominantne etničke percepcije nisu uzrok ove krize, nego njena logička posljedica. Politički akteri se ponašaju racionalno unutar sistema koji nagrađuje blokadu, a kažnjava odlučivanje. Dejtonski ustav ne proizvodi sukob; on proizvodi neodlučivost, trajno stanje koje se perpetuira kroz sve cikluse izbora i svaki novi sastav vlasti.

24.12.25. 14:15

Savez kolumnista | Lavić, Hadžidedić i Sučić: Ne postoje "konstitutivni narodi"

Zaključak: mir bez politike

Bosna i Hercegovina je država bez demosa – država u kojoj ne postoji politička zajednica sposobna da odlučuje. Riječ je o poretku u kojem je suverenitet formalno priznat, ali praktično neizvršiv, a ustavni mehanizmi služe prije svega da spriječe političku volju.

Dokle god se ne razriješi temeljna kontradikcija između teritorijalnog i etničkog principa i dok se ne uspostavi demos kao nosilac zajedničke političke volje, svaka reforma će ostati ograničena. Mir će se održavati, ali politika će ostati blokirana, a država zarobljena u stanju trajne neodlučivosti.

*Prof. dr. Senadin Lavić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu;

Dr Zlatko Hadžidedić, stručnjak za međunarodne odnose, političku teoriju i teoriju nacionalizma. Direktor je u Center for Nationalism Studies;

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba