Nafisa Latić | Više od nogometa: Zašto svijet navija za Bosnu i Hercegovinu

Nije prošlo mnogo vremena otkako je reprezentacija Bosne i Hercegovine djelovala kao da je zarobljena u začaranom krugu razočarenja.

Generacija koja je zemlju odvela na prvo Svjetsko prvenstvo 2014. godine polako je silazila sa scene. Kvalifikacije su završavale neuspjesima, selektori su dolazili i odlazili, a među navijačima se sve češće uvlačio osjećaj da reprezentacija odražava širu sliku zemlje  - ogroman potencijal koji prečesto ostaje neostvaren.

Piše: Nafisa Latić, iz Istanbula, za Radiosarajevo.ba

Trending

Mundijal 2026 | Pao je prvi gol na Svjetskom prvenstvu!

Ipak, Bosna i Hercegovina se vratila. Na ovom Svjetskom prvenstvu nastupit će tek drugi put u svojoj historiji. Na papiru, malo ko očekuje da će se ozbiljno suprotstaviti najvećim svjetskim nogometnim silama. Nema finansijsku moć, dubinu kadra niti infrastrukturu nogometnih giganata.

Ali kako se turnir približava, događa se nešto zanimljivo.

Bosna i Hercegovina polako postaje jedna od reprezentacija za koju navijaju i oni koji nemaju nikakve veze s Bosnom i Hercegovinom.

Bosanska priča djeluje osvježavajuće iskreno

Dio te simpatije proizlazi iz samog nogometa. Reprezentacija je do Svjetskog prvenstva stigla težim putem, savladavajući protivnike kojima su mnogi davali veće šanse. U vremenu kada međunarodni nogomet sve više djeluje kao industrija u kojoj dominiraju novac, marketing i predvidivost, bosanska priča djeluje osvježavajuće iskreno.

Ali iza rastuće naklonosti prema ovoj reprezentaciji krije se nešto mnogo dublje.

Za milione ljudi širom svijeta Bosna i Hercegovina predstavlja priču koja nadilazi sport.

To je zemlja koja je izašla iz najkrvavijeg evropskog sukoba nakon Drugog svjetskog rata. Zemlja čiji su ožiljci i danas vidljivi u politici, društvu i kolektivnom sjećanju. Zemlja koja se i dalje bori s političkim zastojima i ekonomskim izazovima, ali koja uprkos svemu iznova pronalazi snagu da opstane.

Malo ko tu priču simbolizira bolje od Esmira Bajraktarevića.

Rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, u porodici koja je preživjela genocid u i oko Srebrenice, Bajraktarević je mogao izabrati drugi dres. Mogao je igrati za neku drugu reprezentaciju.

Odabrao je Bosnu i Hercegovinu. Kada je pomogao da se reprezentacija plasira na Svjetsko prvenstvo, mnogi navijači nisu vidjeli samo mladog nogometaša koji slavi uspjeh.

Vidjeli su sina preživjelih koji na najveću svjetsku sportsku pozornicu donosi porodičnu priču, sjećanje i identitet.

Na mnogo načina, Bajraktarević predstavlja i modernu Bosnu i Hercegovinu.

Državu koju nisu oblikovali samo oni koji su ostali, nego i milioni onih koji su morali otići. Bosanskohercegovačka dijaspora danas živi širom Evrope, Sjeverne Amerike i Australije. Ona ulaže u zemlju, prenosi znanje, čuva kulturu i sve više oblikuje budućnost bosanskohercegovačkog sporta.

Ova reprezentacija upravo je odraz te stvarnosti. Neki igrači rođeni su u Sarajevu, Tuzli ili Mostaru. Drugi su odrasli u Njemačkoj, Švedskoj, Austriji, Danskoj, Nizozemskoj ili Sjedinjenim Državama. Govore različitim jezicima i nose različita iskustva, ali ih povezuje osjećaj pripadnosti zemlji koju su njihove porodice nekada bile prisiljene napustiti.

Prije oko 9h

Mojmira imala specijalnog gosta, nahvalio Zmajeve: "Ti momci će ostaviti zadnju kap znoja"

Međutim, priča Bosne i Hercegovine na ovom Svjetskom prvenstvu nije samo priča o budućnosti. To je i priča o posljednjem poglavlju jednog od najvećih sportista koje je ova zemlja ikada imala.

Sa četrdeset godina, Edin Džeko vjerovatno igra svoje posljednje Svjetsko prvenstvo.

Za čitavu jednu generaciju Bosanaca i Hercegovaca Džeko nikada nije bio samo nogometaš. Bio je lice reprezentacije, njen kapiten, lider i simbol u trenucima najvećih uspjeha, ali i najvećih razočarenja. Bio je tu kada je Bosna i Hercegovina prvi put izborila plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Ostao je i kada su mnogi drugi otišli. Preživio je promjene selektora, neuspješne kvalifikacije i beskrajne rasprave koje često prate bosanskohercegovački nogomet.

Njegova lojalnost postala je razlog nacionalnog ponosa. U vremenu kada profesionalni sport sve više određuju ugovori, transferi i kratkoročni interesi, Džeko je nastavio dolaziti kada god ga je reprezentacija trebala.

Budućnost BiH i važnje figure

Ako Bajraktarević simbolizira budućnost, Džeko simbolizira put koji je Bosna i Hercegovina prošla.

Važna figura ovog preporoda nalazi se i pored terena. Kada je Sergej Barbarez imenovan za selektora, mnogi su bili skeptični. Nije imao veliko trenersko iskustvo, a preuzeo je reprezentaciju koja je izgubila samopouzdanje.

Prije oko 2h

Hrvatski mediji: "Invazija na Toronto. Skoro 30.000 navijača Bosne i Hercegovine protiv Kanade"

Ipak, uspio je u onome u čemu mnogi prije njega nisu. Vratio je vjeru.

Pod njegovim vodstvom reprezentacija je ponovo počela izgledati kao tim. Mladi igrači iz dijaspore poželjeli su nositi dres Bosne i Hercegovine. Iskusni reprezentativci pronašli su novu motivaciju. Navijači su ponovo počeli sanjati.

O osjećaju pripadnosti i zajedničkom cilju

Jer nogomet nikada nije samo taktika.

Ponekad je riječ o stvarima koje se ne mogu izmjeriti statistikom.

O osjećaju pripadnosti i zajedničkom cilju.

A tu je i muzika koja je postala neočekivani soundtrack bosanskohercegovačkog puta prema Svjetskom prvenstvu.

Mnogi ljudi izvan Balkana Bosnu i Hercegovinu nisu upoznali kroz igrača ili utakmicu, nego kroz pjesmu.

Nakon plasmana na prvenstvo društvenim mrežama ponovo se počela širiti pjesma grupe Dubioza Kolektiv „Take Me to America“. Pjesma je ba neki način satirični komentar o odlascima, migracijama i potrazi za boljim životom. Bosanci i Hercegovci su joj se smijali jer su u njoj prepoznavali vlastitu stvarnost.

Ali ovoga puta pjesma je dobila sasvim novo značenje.

Svjetsko prvenstvo igra se u Sjedinjenim Državama, Kanadi i Meksiku. Ono što je nekada bila šala o odlasku iz Bosne i Hercegovine pretvorilo se u neslužbenu himnu o dolasku Bosne i Hercegovine u Ameriku.

Prije oko 1h

Mundijal 2026 | Pao je prvi gol na Svjetskom prvenstvu!

Pjevaju je igrači, a i navijači.

Video snimci obilaze svijet. Možda upravo u tome leži dio privlačnosti ove reprezentacije.

Za Bosnu i Hercegovinu ovo Svjetsko prvenstvo nije samo sportski događaj.

To je prilika da svijetu ispriča drugačiju priču o sebi. Decenijama se Bosna i Hercegovina u međunarodnim medijima pojavljivala zbog rata, političkih kriza, etničkih podjela i ustavnih sporova. Rijetko kada je svijet imao priliku da je posmatra kroz prizmu talenta, ambicije i mogućnosti.

Nogomet sada pruža tu priliku. Naravno, emocije same po sebi ne pobjeđuju utakmice.

Ali svako Svjetsko prvenstvo iznjedri jednu reprezentaciju koja osvoji simpatije neutralnih navijača. Reprezentaciju koja podsjeti ljude zašto je nogomet postao najpopularniji sport na svijetu.

Ove godine Bosna i Hercegovina mogla bi biti upravo ta reprezentacija.

Ne zato što je među favoritima za osvajanje trofeja. Nego zato što predstavlja nešto što je u modernom sportu sve rjeđe – ekipu čija je priča veća od samog nogometa.