Bursać: Moj Bihać je svijet i civilizacija!
"Moj Bihać pokazuje da se patriotizam ne mjeri količinom prezira prema drugome, nego sposobnošću da ostaneš svoj i kada poštuješ tuđe. Pokazuje je da se ljubav prema Bosni i Hercegovini može iskazati tako što ćeš bez ikakvog kompleksa otvoriti trg navijačima Hrvatske i svim ljudima dobre volje. I zato moj Bihać ne traži dozvolu da bude evropski grad. On to već odavno jeste. Moj Bihać je svijet. Moj Bihać je civilizacija."
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
Kad sam pročitao da će u centru Bihaća svi moći javno gledati utakmicu Hrvatske protiv Engleske, nasmijao sam se onim našim poznatim, krajiškim osmijehom kojim čovjek pozdravi nešto što je potpuno normalno, a u ovoj našoj nesretnoj zemlji odjednom postane vijest dana.
Poplave u Sarajevu nisu slučajnost, profesor Zubić: "Asfalt i beton prave vještačku pustinju"
Pa da, za sebe ću unjkavo i otegnuto. To se podrazumijeva!
A stotinama kilometara daleko političari i dalje crtaju nove granice po starim mapama, broje nacionalna krvna zrnca i mjere patriotizam dužinom zastave ili skidanjem vlastite.
Bursać: Kasno Marfi do pameti stiže!
U mom rodnom gradu za to vrijeme ljudi iznesu stolice na trg, natoče piće, povedu djecu za ruku i sjednu gledati fudbal i navijaju za susjede.
Tako izgleda fundamentalna razlika između ljepote života i ideologije mržnje.
Prije nekoliko dana, podsjetiću, u Zagrebu su hiljade ljudi u centru grada navijale za Bosnu i Hercegovinu protiv Kanade. Niko nije zamračio ekran zato što igra "pogrešna reprezentacija", niko nije mjerio nacionalnu ispravnost aplauza, niko nije pravio spiskove podobnih i manje podobnih navijača.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Sada Bihać uzvraća na najljepši mogući način: Otvara svoj trg svima koji žele gledati Hrvatsku protiv Engleske.
To je obična, ljudska, civilizacijska pristojnost.
A pristojnost je na Balkanu postala, izgleda, revolucionarna i avangardna kategorija.
Bursać: Muftija Dedović, srce, um i hrabrost Hercegovine!
Godinama nam prodaju priču kako su narodi nepomirljivi, kako svaka zastava mora biti ratni rov, kako svaka utakmica mora biti nastavak rata drugim sredstvima. Milioni maraka, eura i političkih karijera izgrađeni su na toj industriji straha i neurotskog okidanja PTSP-ija. Izbori se dobijaju proizvodnjom neprijatelja, televizije pune program ljudima koji od mržnje žive bolje i ugodnije nego od vlastitog rada, a čitave generacije odrastaju slušajući kako je komšija problem koji treba riješiti.
Onda se pojavi jedan bihaćki trg i u devedeset minuta sruši desetine godina mrziteljske propagande.
Ljudi sjednu jedni pored drugih i zajedno navijaju. Zar je to problem?
Jedan obuče hrvatski dres, drugi majicu Bosne i Hercegovine, treći dođe u trenerci jer ga politika zanima koliko i lanjski snijeg. Djeca trče između stolova, neko naruči novu turu pića, neko raspravlja o sastavu reprezentacije, a Una, kao i uvijek, protiče svojim putem, potpuno ravnodušna prema svim nacionalnim strategijama i velikim historijskim projektima. Šta je ina sve vidjela-od pračovjeka, preko Japoda, Rumljana, pa do nas-tzv. modernih. I šta će tek vidjeti, stotinama, hiljadama godina poslije nas.
Možda baš zato volim ovaj moj grad.
Dragan Bursać: Bravo, Crna Goro - Vučićevi batinaši vraćeni iz Tivta!
Bihać je, każem, preživio carevine, kraljevine, države i državuce, ratove, izbjegličke kolone, opsade i "političke mesije" koji su obećavali spas uz obaveznu dozu tuđe nesreće. Grad je ostao isti: tvrdoglavo normalan i NEPOKOREN!
Tu normalnost teško razumiju oni koji život poznaju samo kroz partijske centrale i televizijske studije. Njima je svaka zajednička fotografija sumnjiva, svaki aplauz izdaja, svako ljudsko približavanje opasnost za politički biznis. Njihova egzistencija zavisi od uvjerenja da će se običan čovjek uplašiti komšije prije nego što pogleda račun za struju ili platnu listu.
Zato ih ovakve slike bole i plaše više od bilo kojeg izbornog poraza.
Jer kako objasniti da u gradu-heroju koji je tokom rata podnio strašnu cijenu za svoju slobodu danas ljudi bez drame i tenzije gledaju Hrvatsku? Kako objasniti da u Zagrebu hiljade ljudi navijaju za Bosnu i Hercegovinu? Kako objasniti da običan svijet uporno odbija da živi po scenariju koji mu pišu profesionalni nacionalisti?
Nikako.
Lakše je izmisliti novu svađu.
Bursać: Stranka ministra policije Rame Isaka krivotvori potpise građana - ovo NIGDJE NEMA!
A ljudi hoće posao, sigurnost, putovanja, koncerte, utakmice, more i mir. Hoće da im djeca uče jezike, a ne mržnju. Hoće da navijaju za koga žele bez partijskog komesara za sportsku podobnost.
Bihać pokazuje upravo to.
Pokazuje je da se patriotizam ne mjeri količinom prezira prema drugome, nego sposobnošću da ostaneš svoj i kada poštuješ tuđe. Pokazuje je da se ljubav prema Bosni i Hercegovini može iskazati tako što ćeš bez ikakvog kompleksa otvoriti trg navijačima Hrvatske i svim ljudima dobre volje. Pokazuje je da građanska pristojnost ima veću snagu od desetina političkih govora.
Bursać o iznenadnoj smrti Avdića: "Učio nas je košarci dok smo mislili da samo gledamo utakmicu"
I zato ova priča odavno nije priča o fudbalu.
Ona govori o dvije vizije regiona, pa i stvarnosti.
U jednoj, čovjek vrijedi onoliko koliko mrzi drugoga.
U drugoj, ljudi sjednu zajedno pod vedrim nebom i gledaju utakmicu.
Ja biram ovu drugu priču.
Dragan Bursać: Kad prijedorski krvnik i zločinac poželi novi Keraterm!
Zbog Une koja spaja više nego što granice razdvajaju.
Zbog Bišćana koji su uvijek imali više sluha za komšiju nego za galamu političkih trgovaca.
Zbog djece koja će jednoga dana pamtiti da su na trgu zajedno slavili gol, a neće imati pojma kakve su sve velike patriote tih dana na televizijama objašnjavale zašto je to nemoguće.
I zbog jedne jednostavne istine koju moj rodni grad iznova potvrđuje svakim svojim normalnim potezom.
Moj Bihać ne traži dozvolu da bude evropski grad.
On to već odavno jeste.
Moj Bihać je svijet.
Moj Bihać je civilizacija.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Povezano
/ Najnovije
