Bursać: Schmidt kao svaki bivši progovori istinu tek kad ode!
"Probuđeni Schmidt najednom poručuje da je Brisel ostavio Bosnu i Hercegovinu na cjedilu, da nema strategiju i da je vlastitim lutanjima omogućio drugima da preuzmu inicijativu. Schmidt nije otkrio nikakvu novu istinu. A nije li baš Schmidt bio dio te EU priče i kreator mnogih problema? I šta, skupio je snagu da progovori kad je dobio nogu u stražnjicu?"
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
Christian Schmidt ovih dana djeluje kao čovjek koji je skinuo kamen sa vrata, oslobodio jezik i um. Na svakom koraku dijeli istine o Bosni i Hercegovini, Evropskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Govori da je Evropska unija izdala Bosnu i Hercegovinu. Priznaje da je trpio ogroman pritisak iz Washingtona da ode. Otvara teme koje su godinama bile zaključane iza diplomatskih fraza i frazetina, birokratskih saopštenja i ispraznih obećanja. Čovjek bi gotovo mogao povjerovati da sluša opozicionog analitičara, a ne visokog predstavnika koji je pet godina sjedio na najmoćnijoj međunarodnoj funkciji u zemlji, na ultimativnoj poziciji moći.
Važna informacija za građane: Danas privremena obustava saobraćaja u centru Sarajeva
Problem je samo jedan: Schmidt je bio dio svega toga-sve vrijeme.
Oslobađanje od odgovornosti oslobađa i jezik
Visoki predstavnik izvjesno uskoro odlazi iz Bosne i Hercegovine. Odlazak nije odlučio odraditi u tišini. U intervjuima njemačkim medijima otvorio je teme o kojima je godinama govorio tek u rukavicama. Najviše pažnje izazvale su njegove ocjene o ulozi Evropske unije u BiH. Schmidt praktično poručuje da je Brisel ostavio Bosnu i Hercegovinu na cjedilu, da nema strategiju i da je vlastitim lutanjima omogućio drugima da preuzmu inicijativu.
Dragan Bursać: SAD traži stečajnog upravnika za gašenje OHR-a i ostavlja BiH domaćim predatorima!
Posebno je zanimljiv način na koji govori o Južnoj interkonekciji, projektu koji je trebao Bosnu i Hercegovinu izvući iz gotovo potpune zavisnosti od ruskog gasa. Podsjeća da je studiju izvodljivosti finansirala upravo Evropska unija, da je cilj bio smanjiti uticaj Gazproma, a onda se, prema njegovim riječima, Evropa jednostavno povukla. Kada danas pita „gdje je evropska strategija", Schmidt zapravo izgovara ono što građani ove zemlje odavno znaju: Amerikanci odlučuju, Evropljani komentarišu; Amerikanci pritiskaju, Evropljani izražavaju zabrinutost; Amerikanci guraju procese, Evropljani osnivaju radne grupe.
Američko NJET Schmidtu
U tim istupima krije se još jedna važna poruka. Schmidt sada praktično priznaje da je njegova politička sudbina bila povezana upravo sa tim projektom.
Američka administracija željela je brže rješenje pitanja državne imovine i plinske infrastrukture. Pritisak je rastao. Toliko da danas otvoreno govori kako nije očekivao takav odnos Washingtona i kako nije bio spreman otići. Još zanimljivije zvuči njegovo obrazloženje ostavke. Nije, kaže, otišao zbog sebe nego zato što je osjetio da pritisak raste na sam OHR i na dejtonske strukture te da je želio sačuvati instituciju visokog predstavnika.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Drugim riječima, čovjek kojeg su godinama predstavljali kao vrhovnog međunarodnog autoriteta u Bosni i Hercegovini priznaje da je bio suočen sa silama dovoljno moćnim da ugroze samu funkciju visokog predstavnika. To je vjerovatno najiskrenija rečenica koju je izgovorio tokom cijelog mandata.
Ali upravo tu počinje najveća ironija.
Jer Schmidt nije otkrio nikakvu novu istinu. Građani Bosne i Hercegovine odavno znaju da Evropska unija nema ozbiljnu strategiju prema ovoj zemlji. Znaju da se Brisel godinama bavi procedurama dok se pred njegovim očima rastura država. Znaju i da je Bosna i Hercegovina često poligon na kojem velike sile usklađuju vlastite interese. Schmidt je sada samo javno izgovorio ono što se godinama šaptalo po diplomatskim hodnicima.
Gdje si bio dok si bio neko?
Pitanje glasi: gdje je bio dok je imao moć?
Teško je danas govoriti o evropskoj izdaji Bosne i Hercegovine, a preskočiti činjenicu da je upravo Schmidt nametnuo izmjene izbornog zakona koje su dodatno učvrstile etničku logiku političkog BiH sistema. Teško je predstavljati se kao glas razuma nakon odlaska, a zaboraviti oktroisana ustavna rješenja i intervencije koje su bez demokratskog legitimiteta prekrajale političku arhitekturu zemlje.
Taj politički inženjering nije pao s Marsa. Bio je proizvod iste logike koju Schmidt danas navodno razotkriva. Logike prema kojoj Bosna i Hercegovina nije zajednica građana nego zbir etničkih torova. Logike prema kojoj je stabilnost važnija od demokratije. Logike prema kojoj se svaki problem liječi novom dozom istog otrova.
Zato današnje Schmidtove ispovijesti zvuče kao priznanje čovjeka koji je tek nakon izlaska iz sistema odlučio govoriti o njegovim manama.
A možda je najveći paradoks sadržan upravo u pitanju državne imovine. Prema brojnim informacijama, upravo je to pitanje postalo jedna od ključnih tačaka sukoba između Schmidta i Washingtona. Amerikanci su tražili rješenje. Schmidt ga nije isporučio. Na kraju je otišao pod pritiskom, a da nije riješio možda najvažnije ustavnopravno pitanje u zemlji.
Tu se vidi sva nedovršenost njegovog mandata.
Nedovršeni čovjek Schmidt
Imao je bonske ovlasti. Imao je mandat. Imao je autoritet. Imao je priliku.
Državna imovina ostala je neriješena. Najvažniji pravni spor u zemlji ostao je otvoren. Separatističke politike nastavile su koristiti taj vakuum kao političko oružje. Zbog toga će za mnoge ostati čovjek između dva nasljeđa: s jedne strane neko ko je povremeno zaustavljao otvorene udare na ustavni poredak, a s druge političar koji je fatalno propustio priliku da trajno ojača državu.
Pa zato Schmidtove današnje istine treba saslušati pažljivo. One jesu važne. One jesu tačne. Potvrđuju ono što su mnogi godinama govorili o odnosu Brisela prema Bosni i Hercegovini. Ali ne treba zaboraviti ko ih izgovara i pogotovo kad ih izgovara.
Izgovara ih čovjek koji je bio dio tog sistema. Čovjek koji je imao moć da neke stvari promijeni. Čovjek koji danas govori slobodnije nego ikada ranije upravo zato što više nema odgovornost koju je imao juče.
Bosna i Hercegovina već decenijama sluša bivše zvaničnike kako otkrivaju istinu tek kada napuste funkcije. Bivši ministri otkrivaju korupciju. Bivši ambasadori priznaju političke pritiske. Bivši lideri govore o zakulisnim dogovorima.
Sada je na red došao i Christian Schmidt.
Istina je konačno izašla na vidjelo.
Kao i obično, stigla je onda kada više ništa ne košta onoga ko je izgovara i kad više nikome ništa ne znači.
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Povezano
/ Najnovije
