Htio spriječiti objavljivanje: Pročitajte cijeli Schmidtov intervju za njemački medij

Njemački FAZ (Frankfurter Allgemien Sonntagszeitung) objavio je intervju sa odlazećim visokim predstavnikom u BiH Christianom Schmidtom pod naslovom "Hajde da razgovaramo o nečem drugom" što je direktan Schmidtov citat.

Njemački političar CSU-a Christian Schmidt povlači se sa funkcije visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu nakon pet godina iz "ličnih razloga", objavljeno je ranije iz OHR-a.

Mađutim, ovaj medij psotavlja pitanje "Jesu li ga Amerikanci prisilili na to?".

Trending

Tragedija u građevinskoj firmi: Radnik iz BiH poginuo u Italiji

Portal Radiosarajevo.ba objavljuje komopletan Schmidtov intervju s njemačkim novinarom koji je pokušao spriječiti.

Gospodine Schmidt, Sjedinjene Američke Države su vas manje-više prisilile pod prijetnjom oružjem da što prije prepustite svoju funkciju visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Šta ovaj brutalan pristup govori o evropsko-američkim odnosima?

Prije oko 3h

Schmidt pokušao spriječiti objavljivanje intervjua s njemačkim novinarom: "Bio je ljut"

Schmidt: Svi razgovori su vođeni mirno i bez ikakve 'upotrebe oružja'. Svojom voljom, u datim okolnostima, pristao sam da spriječim da različiti stavovi postanu rizik za Ured visokog predstavnika. Zato sam, nakon intenzivnih ali i uspješnih razgovora, donio ovu odluku.

Govorite o "intenzivnim razgovorima". Koliko ste tokom njih morali da pregrizete jezik? Djelujete kao neko ko bi mogao reći, i možda želi reći, mnogo više, ali mu to nije dozvoljeno – barem ne još.

Schmidt: Oni koji kažu sve što im je na umu ne poštuju osnovna pravila diplomatskog ponašanja. Nisam ovdje da objašnjavam lične osjećaje, nego da objasnim o čemu se zapravo radi. Nakon pet godina na funkciji, drugog najdužeg mandata bilo kojeg visokog predstavnika u Bosni, donio sam tešku odluku da odstupim, teška srca. Ali isto tako znam da imamo niz problema kojima se moramo baviti. Ko vjeruje da će problemi biti riješeni samo zato što jedna osoba odlazi ili druga dolazi, nije razumio probleme Bosne i Hercegovine.

Svoju funkciju ovdje u Sarajevu, s koje su vas Amerikanci sada manje-više otjerali, dugujete između ostalog i Angeli Merkel. Na jednom događaju koji je organizovao vaš CSU 2017. godine, ona je izrekla čuvenu rečenicu da su vremena u kojima se Evropa mogla potpuno oslanjati na Sjedinjene Države "donekle prošla", te da Evropljani zato moraju preuzeti veću odgovornost. Slažete li se s tom izjavom?

Schmidt: Slažem se – ali uz jedno pitanje: šta smo mi Evropljani zapravo uradili da razvijemo vlastitu strategiju? Kada pogledam situaciju ovdje u Bosni, i dalje vidim značajnu potrebu za prilagođavanjem. Gdje su Evropljani kada je riječ o odnosu prema ovoj zemlji?

Vidimo kako MAGA pokret podržava prijatelje Rusije i protivnike EU širom Evrope: u Njemačkoj AfD, u Mađarskoj Viktora Orbána, ovdje bosanskohercegovačkog srpskog separatističkog lidera Milorada Dodika, Putinovog najodanijeg saveznika u regiji. Kako EU može i treba odgovoriti?

Schmidt: Prije svega, ne bi trebala samo reagovati, nego djelovati. Uzmimo pitanje energetskog snabdijevanja Bosne. Bosna dobija plin samo iz Rusije, preko Srbije. Kao odgovor na to, već godinama postoji ideja – koju je EU u početku snažno podržavala – da se izgradi gasovod iz Hrvatske prema Bosni. Amerikanci to guraju naprijed, i to im se ne može zamjeriti. Sada EU kaže da više ne može podržavati projekat jer ne uključuje obnovljive izvore energije. Tako Bosna ostaje potpuno zavisna od ruskog plina. Nije dovoljno samo naknadno kritikovati druge. Koja je onda naša evropska strategija?

Kritike američkih planova za gasovod bile su manje usmjerene na samu ideju, a više na način na koji je trebala biti provedena. Kada se kompanija u vlasništvu brata bivšeg sigurnosnog savjetnika Donalda Trumpa Michaela Flynna – kompanija gotovo nepoznata čak i stručnjacima iz industrije do nedavno – direktno upisuje u zakonodavstvo koje se odnosi na izgradnju gasovoda, to krši svaki standard dobrog upravljanja.

Schmidt: Nemam šta dodati na to – osim pitanja zašto je dozvoljeno da stvari odu tako daleko. Evropa mora fleksibilnije reagovati na potrebe pojedinačnih država – što svakako ne znači jednostavno pristajanje na sve.

U bazi podataka američkog Ministarstva pravde nalazi se lobistički ugovor koji pripada srpskom entitetu Bosne, obično nazivanom Republika Srpska ili jednostavno RS. Njegov ugovorni partner je izraelsko-kanadska kompanija Dickens & Madson iz Montreala. Ključna rečenica u ugovoru glasi: "Nezavisnost RS od Bosne i Hercegovine naš je primarni cilj. Također ćemo osigurati podršku američke vlade za uklanjanje Christiana Schmidta s mjesta visokog predstavnika." Kada ste prvi put vidjeli taj ugovor, koliko ste ga ozbiljno shvatili?

Schmidt: Primio sam to k znanju i razumio kao veliko upozorenje da postoji koordinisani napor koji ne sluti na dobro ni za Bosnu ni za moj ured. Zahtjev za nezavisnošću Republike Srpske očigledno je suprotan Dejtonskom mirovnom sporazumu iz 1995. godine, ali i zvaničnom američkom stavu.

Jeste li baš sigurni u to?

Schmidt: Američki stav, koji je sada ponovo potvrđen u Vijeću sigurnosti UN-a, jeste očuvanje Bosne i Hercegovine u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom. To isključuje nezavisnost RS-a. Ali lobistički ugovor opisuje jasnu namjeru, za čiju realizaciju navodno teče mnogo novca – gotovo koliko iznosi cijeli godišnji budžet Ureda visokog predstavnika.

Jedan od dva cilja navedena u lobističkom ugovoru je ostvaren: vi uskoro odlazite, Dodik je i dalje tu. Hoće li pokušati ostvariti i drugi cilj i, uz američku toleranciju, uništiti Bosnu?

Schmidt: Shvatit ćete da ne želim govoriti o imenima, pogotovo jer se ime koje spominjete ionako koristi prečesto. To nije ono što je važno.

Ali upadljivo je da Dodikova proruska stranka, koja je ranije blokirala sve što dolazi od Amerikanaca, sada postupa drugačije. Odjednom učestvuje u ubrzanom usvajanju zakona koje žele poduzetnici bliski Trumpu za izgradnju gasovoda.

Schmidt: Ne uzimam to zdravo za gotovo – ionako se previše govori o tom čovjeku. Bilo bi bolje fokusirati se na netransparentno okruženje i kronizam kojim on pretvara entitet Republika Srpska u poluautoritarni regionalni distrikt.

Najstariji Trumpov sin, Donald Trump Jr., putuje u Banju Luku na ekonomski forum čiji je domaćin Dodik. Postoji mnogo dodatnih kontakata između Dodika i MAGA pokreta. Ne treba li se zapitati da li bi se Sjedinjene Države zaista usprotivile stvarnim secesionističkim ambicijama Dodika? Kada bi Dodik bio ozbiljan, muslimanski Bošnjaci – apsolutna većina stanovništva u Bosni – teško da bi mirno posmatrali uništavanje svoje države.

Schmidt: Ko vjeruje da se problemi na Balkanu mogu riješiti povlačenjem novih granica, zanemaruje činjenicu da bi to prije svega odmah stvorilo nove probleme. Takve ideje su opasne jer se pretvaraju da nude rješenja za nešto što se, barem na taj način, ne može riješiti.

Zar i vaš ured ne stvara privid sigurnosti koja u stvarnosti ne postoji? Ako Bosna sklizne u nasilje, neće biti važno postoji li visoki predstavnik u Sarajevu ili ne. U najboljem slučaju, visoki predstavnik bi tada mogao objaviti oštro intonirano protestno saopštenje na internetu – ali bi u stvarnosti bio car bez odjeće.

Schmidt: Snažno odbacujem tu tvrdnju. Ako se zemlja raspadne, onda autoritet visokog predstavnika zaista nije dovoljan. Tada, naravno, odlučujuću ulogu imaju očuvanje mira i odlučna intervencija međunarodne zajednice u skladu s pravilima za slučajeve secesije. Tada se više ne radi o podršci državi i društvu, nego o samom postojanju države. Tada na scenu stupaju diplomatske i vojne sile. Međunarodna zajednica i susjedne države moraju mudro djelovati kako bi to izbjegle. Ali visoki predstavnik i danas ima svoju ulogu. Činjenica da će se parlamentarni izbori u oktobru održati prema principima OSCE-a i da će svi birači ubuduće morati biometrijski potvrditi identitet isključivo je rezultat angažmana visokog predstavnika.

Više od dvadeset godina svaki visoki predstavnik govorio je da želi biti posljednji, nakon čega kancelarija više neće biti potrebna jer će Bosna biti stabilizovana. Šta je zapravo radila institucija koja ni nakon četvrt stoljeća nije ostvarila svoj cilj?

Schmidt: Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. godine Bosna je u suštini postigla kvalifikovano primirje. Clausewitz je opisao rat kao nastavak politike drugim sredstvima. U Bosni se može govoriti o politici kao nastavku rata drugim sredstvima. Postoje snažne snage koje iz temelja dovode u pitanje postojanje države.

Ako Ured visokog predstavnika nije bio uspješan tokom dvadeset pet godina mikromenadžmenta, a s druge strane ne bi mogao učiniti ništa ukoliko bi stvarna secesija postala opasna, onda se postavljaju ozbiljna pitanja o svrsi cijelog projekta.

Schmidt: Najoštrije odbacujem tvrdnju da visoki predstavnik nije postigao ništa tokom dvadeset pet godina! Funkcionalnost ove države postoji samo zato što su visoki predstavnici intervenisali. Međutim, intervencionizam nije dugoročno rješenje. Umjesto toga, potrebni su koraci prema evropskoj integraciji. U ovom trenutku taj proces napreduje jednako malo koliko visoki predstavnik posjeduje čarobni štapić. Na kraju krajeva, potrebna je zajednička politička volja u Bosni i Hercegovini.

Ne znamo ko će biti vaš nasljednik, ali ne možemo isključiti mogućnost da novi visoki predstavnik bude neko izabran američkom milošću. Mora se postaviti pitanje kako bi takva osoba vodila kancelariju.

Schmidt: Gdje je u svemu tome evropski utjecaj?

Preduslov za uspjeh projekta koji Washington snažno promoviše za izgradnju gasovoda za američki plin jeste da se riješi neriješeno pitanje bosanske državne imovine, jer bi gasovod trebao djelimično prolaziti preko te imovine. Jesu li vam sa američke strane prenesena očekivanja da ovo pitanje riješite koristeći svoje ovlasti – dakle dekretom?

Schmidt: Ovo je veoma složena situacija i naravno da svi više volimo da parlament konačno postupi u skladu sa zahtjevom ustavnog suda i usvoji odgovarajuće zakonodavstvo. Ali trebali bismo biti iskreni i reći zašto se to do sada nije dogodilo: zato što nedostaje politička volja. Zato što određeni ljudi tvrde da bosanska državna imovina uopšte ne postoji. Iako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine to više puta utvrdio i pravno razjasnio u svojim presudama. Sjedinjene Države su, mora se priznati, barem stvorile momentum po ovom pitanju.

Čija ste vi izgleda prva žrtva.

Schmidt: Ja nisam žrtva. Ja sam slobodan čovjek.

Proučavali ste rad nobelovca rođenog u Bosni Ive Andrića i poznajete scenu iz njegovog romana "Veziri i konzuli" u kojoj osmanski vezir u Bosni naređuje da se pred goste u salu unesu korpe i vreće pune odsječenih noseva i ušiju njegovih protivnika kako bi demonstrirao svoju moć.

Schmidt: Usput rečeno, visoki predstavnik to ne bi mogao učiniti!

I niko ne sugeriše da biste vi to željeli – ali svako ko poznaje tu scenu ne može a da ne pomisli na Bosnu danas. Stiče se utisak da su Amerikanci simbolično servirali Dodiku vašu glavu na srebrnom pladnju.

Schmidt: Ja to ne vidim tako. Ono što sam sada uradio moja je vlastita odluka. Moja glava je još uvijek na ramenima i tamo će i ostati.

Ali sigurno razumijete da mnogi ljudi neće smatrati uvjerljivim tumačenje da Bosnu napuštate potpuno svojom slobodnom voljom i u trenutku koji ste sami izabrali?

Schmidt: Znači sada bih trebao objašnjavati da nisam "skalpiran"? To ipak ide predaleko kada je riječ o mojoj reputaciji i ličnom integritetu. Hajde da razgovaramo o nečemu drugom.

U redu. U svom izvještaju o situaciji u Bosni pred Vijećem sigurnosti UN-a u New Yorku rekli ste da vas islamofobija koju ovdje podstiče Dodik zabrinjava jer podstiče strahove od nasilnog sukoba. Možete li navesti primjere kako se ovdje podstiče islamofobija?

Schmidt: Postoje veoma agresivni govori mržnje. Svaka uvreda koja postoji u bosanskom jeziku protiv bosanskih muslimana koristi se unaokolo, do te mjere da se riječ "Turčin" neprihvatljivo koristi kao uvreda. Sve se to radi bez ikakvog ustručavanja i nikada se ne povlači. Više nema nikakve suzdržanosti – i to me zaista zabrinjava.