Dragan Bursać: Handkeovom ulicom genocida u Srebrenici

Pročitali ste to sigurno, kako su predstavnici opskurnog Udruženja građana „Istočna alternativa“ Republike Srpske podnijeli prijedlog Skupštini opštine Srebrenica da Ulica maršala Tita bude nazvana po negatoru genocida i prijatelju ratnih zločinaca, Peteru Handkeu.

Piše: Dragan Bursać, Al Jazeera

I zamislite samo na čas, jer zaista nije teško zamisliti, da dječica čiji su preci zbrisani u srebreničkom genocidu hodaju ulicom negatora tog genocida i intimusa ratnih zločinaca. Vidite, nije to baš teško zamisliti, jer nije teško bilo zamisliti ni spomenik Handkeu u Banjaluci i dva ordena, po jedan u manjem BiH entitetu i Srbiji, koje je Handke ponio sa sobom put Austrije. Ovo u zadnjoj rečenici nemate šta zamišljati – desilo se!

So živim ljudima na ranu

Neće vam, kažem zato, biti teško u glavi hoditi takvom jednom ulicom ljubitelja arhitekture genocida baš u gradu u kome je počinjen taj genocid. I možda će se neki od vas sklon pravu, pravdi i pravičnosti upitati, majka mu stara, pa zar je legalno takvo zlo raditi, so živim ljudima na ranu sipati?

Kako da vam kažem, nije legalno, ali nije ni ilegalno.

U zemlji koja nema Zakon o zabrani negiranja genocida i zločina, u zemlji u kojoj se sakupljaju direktni politički poeni slavljenjem zločinaca poput Mladića i Karadžića i dodijeljivanjem ordenja istim, u zemlji u kojoj je negiranje genocida odavno prevaziđena stvar i u kojoj je trijumfalizam i zazivanje istog (p)ostalo element entitetskog unificiranog duha – kažem – posve je normalno, što će se još jedan nesretnik koji ljubi Miloševića i Karadžića naći na plavoj ili zelenoj uličnoj tabli?

Za žrtve genocida, za njihove porodice, a uprite prst u Bošnjaka u Srebrenici koji nije izgubio nekog, to je stvar užasa i strave koju na javi žive svaki dan.

Za sve ostale, računajući ovu nakaradnu ”Istočnu inicijativu“, veličanje zločinaca i njihovih simpatizera, pa to je “dobar politički manir“.

Što vlasti u RS-u misle, to ”Alternativa“ govori i radi

A kad smo kod “Istočne alternative“, opet će se pravdi, logici i zdravom razumu sklon pojedinac zapitati, kako je uopšte moguće da je to legalna oraganizacija, čiji članovi namjesto psihijatrijskog liječenja ili zatvorskih ćelija dijele slobodan zrak sa porodicama preživjelih u genocidu?

Eto, dijele ga jednako kao što su ga dijelili i onda kada su po gradu-stradalniku lijepili plakate krvnika Mladića i čestitali mu rođendan. Jednako kao što su jedanestog jula, baš na Dan realizacije genocida, proslavljali “dan oslobođenja Srebrenice“. Jednako kao što su prijetili da će ukloniti spomen-obilježeje nastadalim Srebreničanima u samom gradu…primjera je i previše

I znate šta im se desilo?

Jedno veliko ništa!

Oni su bili i ostali probni balon vlasti u Banjaluci, koja preko ovog nakaradnog provladinog udruženja ispipava puls javnosti, a najviše međunarodne zajednice, da vidi koliko daleko može ići. A može ići do kraja, doslovno do ništenja pobijenih u genocidu.

Prvo zato što te političke oligarhije i njihove pijune na terenu niko niti ne pomišlja zaustaviti i kazniti, drugo, zato što je pravni mehanizam u ovoj zemlji nepostojeći za ovakve “slučajeve“.

Najjednostavnije rečeno, ova četnička horda bila bi iza rešetaka recimo u Kanadi ili na Novom Zelendu i to po slovu Zakona o zabrani negiranja genocida, dok se u zemlji u kojoj je počinjen genocid ona koristi kao političko-aktivističko-nacionalističko sredstvo za zastrašivanje povratnika i izražavanje entitetskog stejtmenta prema genocidu. Ili-što zvanična Banjaluka i Beograd misle, to ”Istočna alternativa“ u Srebrenici radi.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.