Dragan Bursać: Darijana, vjeruješ li u nas ili u Herceg-Bosnu?

Radiosarajevo.ba
Dragan Bursać: Darijana, vjeruješ li u nas ili u Herceg-Bosnu?
Foto: Dž. K. / Radiosarajevo.ba / Predsjedništvo BiH, Darijana Filipović

"Prvo je zapjevala uz gitaru "Vjerujem u nas" i raznježila društvene mreže. Potom je Darijana Filipović govorila o evropskim vrijednostima i ravnopravnosti, da bi samo dva dana kasnije otišla u Grude slaviti Herceg-Bosnu, bez riječi o žrtvama te paratvorevine. Nova generacija, stara politika i ista šutnja pred haškim presudama."

Piše: Dragan Bursać, za Radiosarajevo.ba

Sjećate li se onog simpatičnog snimka iz Žepča na kojem Darijana Filipović, novoizabrana članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, uz gitaru pjeva prateće vokale pjesme koju izvodi Adi Šoše? Sjećate li se kako su se društvene mreže raznježile i kako su pojedini mediji gotovo euforično dočekali mladu političarku koja bi, eto, mogla unijeti malo normalnosti u našu političku mrtvačnicu?

Prve ocjene GTA VI pomjeraju granice: "Najimpresivnija igra ikada, ovo je čista desetka"

Prve ocjene GTA VI pomjeraju granice: "Najimpresivnija igra ikada, ovo je čista desetka"

E, pa, gitara je utihnula, pjesma završila, a novoizabrana članica Predsjedništva Darijana Filipović je otišla u Grude.

Tamo je, povodom 35. godišnjice osnivanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, izgovorila rečenicu koja bi morala zabrinuti svakoga ko od nove generacije političara očekuje makar elementarnu sposobnost suočavanja s prošlošću:

Obilježena 35. godišnjica tzv. Herceg-Bosne, Filipović poručila: "Ovdje je započelo važno poglavlje"

Obilježena 35. godišnjica tzv. Herceg-Bosne, Filipović poručila: "Ovdje je započelo važno poglavlje"

"Političko poglavlje bez kojega ja prije dva dana ne bih mogla položiti prisegu, bez kojega nas ovdje, danas ne bi bilo."

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Zamislite taj politički i moralni sunovrat. Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine govori o političkoj tvorevini čije je najviše rukovodstvo pravosnažno osuđeno za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, predstavljajući tu tvorevinu kao "historijski uslov opstanka jednog naroda". O žrtvama, logorima, progonima i ubistvima pritom nije izgovorila ni riječ. Tišina dostojna najdisciplinovanijeg partijskog HDZ kadra.

Od europskih vrijednosti do Gruda

Samo dva dana ranije, 16. novembra, Darijana Filipović je, podsjećam, u Predsjedništvu BiH održala govor prepun crtica o evropskim vrijednostima, građanskoj odgovornosti i međunacionalnom poštovanju.

"Ja sam Hrvatica. Bosna i Hercegovina je moja domovina. Isto tako, ja sam i Evropljanka", poručila je tada, govoreći o ravnopravnosti i životu bez straha zbog vlastitog imena i identiteta.

Lijepo. Gotovo dirljivo.

A onda je 18. novembra, u društvu Dragana Čovića i ostalih visokih funkcionera HDZ-a, obilježila osnivanje Herceg-Bosne.

Pokušajte zamisliti Bošnjaka iz Stoca, nekadašnjeg zatočenika Koštane bolnice, kako sluša njenu priču o životu bez straha, a potom gleda slavljenje političkog projekta pod čijom je vlašću bio proganjan.

Zapravo, nemam ja šta da zamišljam. Sjetim se svog prijatelja, doktora Esada Ese Boškaila, koji je prošao šest logora smrti te iste Herceg-Bosne. Dobro ste pročitali, šest logora! I dok Darijana Filipović slavi političku tvorevinu pod čijom je vlašću moj Eso prolazio pakao, pitam se koliko vrijede njene svečane riječi o miru, ravnopravnosti i životu bez straha. Pitam se kako bi ih ona izgovorila pred Esom, gledajući ga pravo u oči.

Kakvu poruku takav odnos prema prošlosti šalje preživjelima? I kakvu državu najavljuje političarka koja je upravo preuzela dužnost članice njenog Predsjedništva?

Darijana Filipović nakon pobjede: "Kada hrvatski narod dobiva, dobiva i BiH"

Darijana Filipović nakon pobjede: "Kada hrvatski narod dobiva, dobiva i BiH"

Šestogodišnja Darijana i odrasla političarka

I još nekoliko stvari: 

Darijana Filipović rođena je 1987. godine u Mostaru, a odrasla je u Stocu. Kada su 1993. godine Bošnjaci u Stocu zatvarani, proganjani i zlostavljani, imala je šest godina. Odgovornost za tadašnje zločine pripada njihovim počiniocima i nalogodavcima, a svakako ne djevojčici koja je odrastala u ratnom okruženju.

Međutim, trideset tri godine kasnije, Darijana je odrasla žena, visoka funkcionerka HDZ-a i članica kolektivnog šefa države. Imala je dovoljno vremena da pročita presude, upozna historiju vlastitog kraja i razgovara sa žrtvama npr. Koštane bolnice.

Mogla je otići u Stolac, poslušati preživjele i pokazati da politička odgovornost podrazumijeva i suočavanje s najmračnijim poglavljima vlastitog nacionalnog naslijeđa. Izabrala je obilježavanje Herceg-Bosne bez osvrtanja na zločine počinjene pod njenom vlašću.

Ali pitam ja sad sve vas nešto drugo:

Kako smo uspjeli odgojiti generaciju političara koja rat gotovo da ne pamti, ali tako predano čuva njegove ideološke tekovine?

Jer, ne treba vam velika pamet, tu su podaci na dva klika. Dana 29. novembra 2017. godine Haški tribunal pravosnažno je osudio šestoricu visokih političkih i vojnih funkcionera Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora, potvrdivši njihovo učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu.

Među njima je i Jadranko Prlić, osuđen na 25 godina zatvora, koji je u pismu kojim je tražio prijevremeno puštanje napisao da zločine treba priznati, presude poštovati i osuđene ratne zločince prestati proglašavati herojima.

Kakav apsurd! Čovjek osuđen za ratne zločine danas govori o njihovom priznavanju, dok članica Predsjedništva BiH obilježava osnivanje političke tvorevine koju je predvodio, prešućujući patnju njenih žrtava.

Dragan Bursać
Foto: N. G. / Radiosarajevo.ba: Dragan Bursać

Hrvati su živjeli i prije Herceg-Bosne

Posebno je problematična Darijanina tvrdnja da bez tog historijskog poglavlja Hrvata danas ovdje ne bi bilo. Takvom interpretacijom sudbina čitavog naroda vezuje se za politički projekat iz devedesetih, kao da su bosanskohercegovački Hrvati svoju historiju započeli odlukama Mate Bobana i njegovih političkih istomišljenika.

Hrvati su stoljećima živjeli u Bosni i Hercegovini, gradili njene gradove, stvarali književnost, umjetnost i kulturu. Njihova prava, identitet i ravnopravnost pripadaju im bez ikakve potvrde iz ratnih političkih štabova.

Zar se tako bogata historija jednog naroda mora svesti na nekoliko ratnih godina i jednu paradržavnu administraciju, čiji su najviši predstavnici osuđeni za ratne zločine?

Godinama slušamo kako nam trebaju mladi ljudi u politici, nova lica i obrazovani kadrovi neopterećeni ratom. A onda dobijemo političarku koja osvaja simpatije javnosti svojom neposrednošću, da bi već na početku mandata pokazala koliko su duboko ukorijenjeni stari nacionalistički obrasci.

Politička mladost bez intelektualne samostalnosti vrijedi koliko i novi omot na staroj, odavno potrošenoj petparačkoj knjizi.

Darijana Filipović mogla je u Grudama govoriti o pravima Hrvata, njihovom opstanku i ravnopravnosti, uz priznanje patnje žrtava i poštovanje pravosnažnih presuda. Takav pristup zahtijevao bi političku hrabrost i spremnost da se vlastita historija sagleda izvan stranački propisanih granica.

Odabrala je sigurnost stranačke ortodoksije.

Filipović razgovarala s Ginkelom: Partnerstvo sa SAD-om ostaje jedan od prioriteta

Filipović razgovarala s Ginkelom: Partnerstvo sa SAD-om ostaje jedan od prioriteta

I zato, Darijana, slobodno pjevajte Adija Šošu ili Dženana Lončarevića. Pjevajte koliko vam srce želi. Ali kada govorite o Herceg-Bosni, otvorite i haške presude. Kada govorite o opstanku Hrvata, sjetite se i onih kojima je taj politički projekat donio logore, progone i smrt.

Šestogodišnja Darijana iz Stoca 1993. godine nije mogla razumjeti razmjere zločina koji su se događali oko nje. Za njih nije snosila nikakvu odgovornost.

Ali tridesetdevetogodišnja Darijana iz Predsjedništva Bosne i Hercegovine 2026. godine odgovorna je za svaku riječ kojom danas veliča političko naslijeđe Herceg-Bosne, prešućujući njene žrtve.

Upravo je u tome tragedija ove priče: dijete koje nije moglo znati šta se događalo 1993. godine izraslo je u političarku koja 2026. godine ima sve mogućnosti da sazna istinu, a ipak bira da o njoj šuti.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.

Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije