Dragan Bursać: Dodik je opet z**rao motku! Hoće li ga studenti konačno kazniti?
"Jučer je Milorad Dodik tjerao studente iz Republike Srpske, nazivao ih ološem, pokvarenima i pozivao Srbiju da glasa protiv njih. Danas im čestita, sin Igor pegla odnose, a Stevandić šalje pozivnice. Hoće li Studentska lista pamtiti poniženja i prijetnje ili će se i ova revolucija završiti rukovanjem s čovjekom koji bi da preživi svaku vlast u Srbiji?"
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
Milorad Dodik je z**rao motku. Onako kako samo on umije, bahato, temeljito i s uvjerenjem da će mu se sve oprostiti čim pronađe novog političkog gazdu u Beogradu. Čovjek koji je samo prije mjesec dana pozivao građane Srbije da glasaju protiv Studentske liste danas čestita Aleksandru Čupiću na izboru za predsjednika Narodne skupštine Srbije i otkriva kako studentski program, zamislite, odgovara "interesima Republike Srpske".
Selektor Danske iskazao respekt prema BiH: "Očekuju nas dvije tijesne utakmice"
Pa, Milorade, šta se dogodilo? Jesu li studenti preko noći promijenili program ili je tvoj Aleksandar Vučić izgubio izbore?
Odgovor su mu dali studenti Pravnog fakulteta Univerziteta Union u Beogradu: "Šta se promijenilo? Naš program nije. Sreća pa ne zaboravljamo tako lako."
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
I u toj zadnjoj jednoj rečenici sadržana je sva bijeda Dodikove političke trgovine, koja decenijama počiva na uvjerenju da građani imaju pamćenje akvarijumske ribice, da se svaka uvreda može zaboraviti i da će svaki novi gospodar Beograda prihvatiti starog političkog nakupca iz Laktaša.
Samo što su se ovoga puta studenti pokazali kao ljudi koji čuvaju račune i imaju i ljudsko i digitalno pamćenje.
Jučer izdajnici, danas uvaženi gosti
Vratimo se malo na 18. oktobar. Dodik na televiziji Prva poziva birače da podrže Aleksandra Vučića i glasaju protiv Studentske liste. Govori o pokvarenim studentima, o uvredama koje im neće oprostiti i o politici koja navodno ugrožava Srbiju.
Sedam dana kasnije Studentska lista pobjeđuje na izborima, osvaja 140 mandata i preuzima parlamentarnu većinu. Vučićev režim gubi vlast, a Dodik ostaje na pogrešnoj strani historije, gdje se već odavno odomaćio.
Error 404: Izbrisani snimci na kojima Dodik i Stevandić vrijeđaju Studentsku listu
I onda, 19. novembra, isti taj Dodik čestita Čupiću, hvali program koji je do jučer napadao i govori o poštovanju demokratske volje naroda. Kakva raskoš političkog besramlja i licemjerstva! Ali sjetimo se i onoga što prethodi ovim čestitkama.
Sjetimo se studenata iz Srbije kojima je poručivano da nemaju šta tražiti u Republici Srpskoj. Sjetimo se Pala, Zvornika i Višegrada, studentskih posjeta praćenih pritiscima, prijetnjama i izvještajima o incidentima čije okolnosti zahtijevaju odgovore nadležnih institucija. Sjetimo se atmosfere u kojoj su mladi ljudi proglašavani autošovinistima, izdajnicima, ustašama, otpadom i neprijateljima srpskog naroda.
Čitav politički aparat Dodikovog svijeta učestvovao je u stvaranju slike prema kojoj student iz Srbije, čim se usudi kritikovati Vučića, postaje neprijatelj Republike Srpske.
A onda se dogodila izborna pobjeda. I sada se isti ti studenti pozivaju na svečane prijeme u RS.
Stevandiću, hoće li MUP RS garantovati sigurnost Čupiću?
Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, 19. novembra šalje Aleksandru Čupiću službenu čestitku i poziva ga da bude prvi gost novog saziva entitetskog parlamenta. Sve uredno. Memorandum, grb, potpis, svečane riječi i želje za uspješan mandat. Još se Stevandić javno hvali kako je prva čestitka Beogradu stigla iz Banjaluke.
Studenti iz Beograda odgovorili na Dodikovu čestitku: "Sreća ne zaboravljamo tako lako"
Ali je identična pozivnica bila upućena i Vučiću uoči izbora. Pa imam jedno pitanje za gospodina Stevandića, Milorada Dodika i kompletan sigurnosni aparat Republike Srpske: Hoće li MUP RS moći garantovati sigurnost Aleksandru Čupiću kada dođe u Banjaluku? I hoće li istu sigurnost garantovati njegovim kolegama studentima koji dolaze bez službenih automobila, policijske pratnje i parlamentarnih funkcija?
Jer do jučer su pripadnici istog pokreta bili nepoželjni, sigurnost im nije garantovana, a danas se njihovom predstavniku prostire crveni tepih. Ko je i kad promijenio sigurnosnu procjenu? Ko je odlučio da studenti više ne predstavljaju opasnost? I kada će oni koji su ih vrijeđali i zastrašivali objasniti vlastito ponašanje i biti pozvani na odgovornost?
Stevandićeva pozivnica zato predstavlja odličan dokument političkog licemjerja. Čupić bi je mogao ponijeti sa sobom i prije svečanog ručka zatražiti odgovore na ova pitanja.
Sin Igor pegla tatine brljotine
A u međuvremenu je na scenu stupio i Igor Dodik. Miloradov sin i generalni sekretar SNSD-a požurio je da pozdravi program Studentske liste, pronađe zajedničke političke interese i poruči kako smo zajedno jači. Kakva porodična idila!
Tata je prije izbora pozivao na glasanje protiv studenata, a sin nakon izbora otkriva koliko su njihovi programi kompatibilni. Kao da gledamo porodičnu firmu u kojoj je direktor izgubio najvažnijeg poslovnog partnera, pa nasljednik pokušava uspostaviti saradnju s novim vlasnicima tržišta. Samo što se ovdje trguje političkim utjecajem, institucijama i budućnošću ljudi.
Dodik odlično zna šta za njega znači Srbija bez Aleksandra Vučića. Zna koliko mu je važna podrška Beograda, koliko mu znače zajednički nastupi, državničke fotografije i mogućnost da se predstavlja kao nezaobilazni predstavnik svih Srba zapadno od Drine. Zato se sada i čitava politička družina utrkuje u čestitkama.
Stevandić šalje pozivnice, Željka Cvijanović govori o institucionalnoj saradnji, Savo Minić o zajedničkim uspjesima, a Draško Stanivuković čestita novom predsjedniku srbijanskog parlamenta. A gdje su bili dok su studenti trpjeli političke napade? Gdje je bila ta silna demokratska širina prije izbora?
Od Stanivukovića do Jelene Trivić, političari koji su se javno određivali negativno prema studentskom pokretu duguju građanima objašnjenje svojih ranijih i sadašnjih stavova. Posebno oni koji su Vučićev politički opstanak predstavljali kao pitanje nacionalnog interesa.
Jer je lako čestitati pobjedniku. Mnogo je teže podržati ga dok ga vlast progoni.
Od Tomislava Nikolića do studentskih pobjednika
Dodikova politička biografija već je puna ovakvih preobražaja.
Sjetimo se njegovog nekadašnjeg odnosa prema Tomislavu Nikoliću i Srpskoj naprednoj stranci, koje je žestoko osporavao prije njihovog dolaska na vlast. Poslije su uslijedili političko približavanje, partnerstvo i dugogodišnja saradnja s Vučićevim režimom.
Dodikova računica godinama je funkcionisala po istom principu: vrijeđaj protivnika dok je slab, a kada preuzme vlast, prvi mu pošalji čestitku i ponudi saradnju. U njegovoj političkoj trgovini jučerašnji neprijatelj lako postaje današnji brat, pod uslovom da taj brat raspolaže državnim budžetom, institucijama i političkom moći. I zato se sada otvara pitanje koje daleko nadilazi jednu čestitku.
Hoće li nova Srbija otvoriti Dodikove dosjee? Hoće li Studentska lista nastaviti praksu prethodnih vlasti koje su Miloradu Dodiku omogućavale privilegovan politički tretman ili će nadležne institucije konačno početi postavljati pitanja koja su godinama ostajala bez odgovora? Hoće li se, tamo gdje za to ima zakonskog osnova, preispitati porijeklo Dodikove imovine u Srbiji, njegove poslovne veze i eventualni finansijski aranžmani njegove porodice?
Hoće li se provjeriti okolnosti njegovog političkog i poslovnog djelovanja, uz puno poštovanje zakona i pretpostavke nevinosti? Hoće li, ukoliko se za to steknu zakonski uslovi, biti razmotreno ograničenje njegovog ulaska u Srbiju? I hoće li eventualne sumnje na krivična djela konačno dobiti sudski epilog? Jer pravna država počinje upravo tamo gdje prestaju političke privilegije.
Studenti imaju priliku da pokažu da Srbija može sarađivati s institucijama Bosne i Hercegovine, uključujući institucije Republike Srpske, bez političkog pokroviteljstva nad Miloradom Dodikom. Republika Srpska pripada svim njenim građanima. Dodik nema vlasnički list na srpski narod, na Srbiju, na njene institucije i na njenu budućnost.
Zato, kada Aleksandar Čupić dobije Stevandićevu pozivnicu, neka se prisjeti studenata koji su prije njega dolazili u Republiku Srpsku. Kada mu Dodik ponudi ruku saradnje, neka se prisjeti 18. oktobra i poziva građanima da glasaju protiv Studentske liste.
Dodik bi da mu studenti pomognu da opere uneređenu motku.
Studenti kažu da pamte.
Ako mu ponovo otvore vrata bez odgovora na jučerašnje prijetnje, Dodik će dobiti novu političku šansu, a studentska pobjeda izgubiti dio svog smisla. Jer revolucija koja zaboravi vlastite progonitelje vrlo brzo postaje njihov novi politički dom.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.