Dr. Emir Hadžikadunić: Dvije godine od početka ruska agresija na Ukrajinu - ratna pat pozicija
Danas je druga godišnjica otkako je Rusija, pod vodstvom Vladimira Putina, započela invaziju na svog zapadnog susjeda, dok je prije dva dana obilježena deseta godišnjica od ruske aneksije Krima i pobune proruskih snaga u Donbasu, na istoku Ukrajine.
U protekla 24 mjeseca sukoba, u kojem je ubijeno ili ranjeno više od pola miliona ljudi, spoznali smo svu brutalnost konvencionalnog ratovanja koji je do jučer bio nezamisliv na tlu Evrope. U autorskoj analizi pred vama rezimiram dva ključna pitanja.
Piše: Prof. dr. Dr. Emir Hadžikadunić, za Radiosarajevo.ba
BiH će ipak dobiti dvije milijarde KM: U zadnji čas dogovorena lista reformi
Šta su u ratu Rusije i Ukrajine do sada dobili ili izgubili (1) Ukrajina, (2) Rusija i (3) kolektivni Zapad, te kakva je perspektiva za njegovo okončanje? Dati objektivan ili metodološki konzistentan sud možemo na osnovu deklariranih ratnih ciljeva jedne, druge ili treće strane.
Vojna pobjeda Ukrajine?
U protekle dvije godine, u više autorskih tekstova za američki Foreign Affairs, ministar vanjskih poslova Ukrajine, Dmytro Kuleba, hrabrio je međunarodnu javnost da Ukrajina može osloboditi dijelove okupiranog teritorija, te zadržati suvereno pravo izbora svog strateškog saveznika - EU i NATO.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Ukrajina je postala epicentar američke vanjske pomoći, primivši više od 75 milijardi dolara u obliku finansijske i vojne podrške. Ova podrška, najveća od vremena Marshallovog plana nakon Drugog svjetskog rata, uz kolektivnu pomoć Evropske unije i država članica, bila je vitalna za dosadašnju odbranu Ukrajine, ali i za njena ofanzivna vojna dejstva. U prvoj godini rata, oslobođeno je četrdeset hiljada kvadratnih kilometara u okolini Kijeva, Kharkiva i Hersona. U drugoj godini rata oslobođeno je tek 14 sela u oblasti Zaporožja i Donjecka. Neki će biti iznenađeni podatkom da su specijalne snage Ukrajine za dvije godine ratovanja onesposobile svaki treći brod ruske Crnomorske flote, što ukupno čini 24 uništena ili onesposobljena broda i jednu podmornicu.
Međutim, dvije godine nakon izbijanja ruske agresije, vojna pobjeda Ukrajine nije na vidiku, niti se o njoj previše govori u posljednje vrijeme. Prvog novembra prošle godine, general Valeri Zalužni, tadašnji glavnokomandujući ukrajinskih oružanih snaga, izjavio je da je rat u "pat poziciji". Ova izjava, koja nije obradovala predsjednika Zelenskog, na kraju je rezultirala smjenom Zalužnija s pozicije glavnokomandujućeg u februaru ove godine.
Problem Ukrajine s “pat pozicijom” je što ona više odgovara Rusiji jer postepeno smanjuje ili slabi zapadnu podršku. Američke vojna i finansijska podrška već kasni ili, još gore, postaje sve neizvjesnija, kratkoročno zbog političkih blokada u SAD-u, a dugoročno zbog mogućeg reizbora Donalda Trumpa. Ovdje novac nije problem, jer je ekonomija kolektivnog Zapada 25 puta veća od ruske ekonomije. Izazov leži u političkoj volji liberalnih demokratija da omoguće adekvatnu pomoć bez prestanka.
I dok Ukrajina čeka da američki Kongres odobri financiranje, Rusija troši ljudske i druge resurse svog protivnika dugotrajnim opsadama, stalnom artiljerijskom vatrom, žrtvujući u isto vrijeme hiljade svojih vojnika za sela i gradove koji su već uništeni do neprepoznatljivosti. Time postojeće stanje, koje većina komentatora trenutno naziva "ratom iscrpljivanja", nije dugoročno održivo za Kijev. U takvim okolnostima, stratešku prednost ima strana koja ima veći mobilizacijski kapacitet, veću vatrenu i artiljerijsku moć, te efikasniju zračnu kontrolu. Ukrajina ima četiri puta manje stanovnika, sedam puta manje artiljerijskog oruđa i neusporedivo slabije zračne snage.
Dr. Emir Hadžikadunić: Politika reciprociteta kao najbolji odgovor Hrvatskoj
Vojna pobjeda Rusije?
Deklarativni ratni ciljevi Ruske Federacije na početku invazije - demilitarizacija i denacifikacija Ukrajine - nisu bili mnogo mjerljivi. Međutim, sredinom prve godine rata, Rusija je precizirala svoje ciljeve na osvajanje četiri ukrajinske oblasti. Ruska Duma je potvrdila odluku ruskog predsjednika o aneksiji Hersona, Zaporožja, Donjecka i Luganska.
Krajem 2023. godine, Putin je šaljivo najavio skoru pobjedu rekavši da je demilitarizacija Ukrajine skoro pa ostvarena jer Kijev uskoro ostaje bez oružja pošto su presušili dotoci sa Zapada. Prema proruskim izvorima, Rusija je do sada uspjela okupirati 23% ukrajinske teritorije, dok proukrajinski izvori smatraju da je okupirano manje od 20%.
Analizom linije razdvajanja zaraćenih snaga može se zaključiti da Rusija nije ovladala cijelom teritorijom četiri pomenute oblasti. Ukrajina još uvijek kontrolira velike dijelove Hersona, Zaporožja i Donjecka, te manji dio Luganska. Ruske vojne snage su također pretrpjele značajne gubitke, izgubivši 87% ukupnog broja aktivnih kopnenih trupa koje su imale prije pokretanja invazije na Ukrajinu, kao i dvije trećine svojih tenkova prije invazije, prema procjenama američke obavještajne službe. Procjenjuje se da su gubici ruske strane (ubijeni i ranjeni) preko 300.000 od početka invazije do kraja januara 2024.
Međutim, iako je trend oslobađanja okupiranih teritorija bio na strani Ukrajine u prvoj godini rata, sada je situacija drugačija. Velika ljetna vojna ofanziva Ukrajine sredinom prošle godine nije uspjela. Dobro utvrđena Surovikinova linija u regiji Zaporožje nije bila probijena. Ukrajinske snage oslobodile su tek nekoliko sela uz ogromne gubitke u ljudstvu i materijalnoj tehnici, uključujući američke, njemačke i britanske oklope. Ruski izvori procjenjuju da su gubici ukrajinske vojske oko 380.000 (ubijeni i ranjeni) do kraja prošle godine, dok američki izvori govore o 200 000 žrtava.
Uz stratešku prednost u ljudstvu i artiljeriji, ruske oružane snage su u proteklih nekoliko mjeseci prešle iz defanzivnog u ofanzivno dejstvo duž cijele linije fronta. Neposredno pred drugu godišnjicu rata, okupirale su dobro utvrđenu Avdivku, što je, nakon pada Bahmuta u maju prošle godine, drugi veliki uspjeh Putina u drugoj godini rata.
Politički profil autokrate | Dr. Emir Hadžikadunić: Kako dalje sa Miloradom Dodikom?
Geopolitička pat pozicija
Od svog čuvenog govora na Minhenskoj konferenciji za sigurnost iz februara 2007., Vladimir Putin kontinuirano podriva temelje kolektivne sigurnosti, koji su osigurali 30 godina mira u ujedinjenoj Evropi i 75 godina prosperiteta u zapadnoj Evropi. Njegova logika je sljedeća: Rusija nije dio evropskog ili euroatlantskog sistema ni u vrijednosnom, sigurnosnom, niti institucionalnom smislu. Stoga, prema vlastitom priznanju, želi uspostaviti alternativni poredak ili vlastitu sferu utjecaja u zamišljenoj multipolarnoj Evropi. Aneksija Krima iz februara 2014. godine trebala je zaustaviti širenje NATO-a na Ukrajinu, isto kao što je ruska vojna intervencija u Južnoj Osetiji i Abhaziji iz augusta 2008. trebala zaustaviti širenje NATO-a na Gruziju. Danas, iz perspektive Moskve, ove akcije predstavljaju polazne ili prolazne stanice ka novoj sigurnosnoj arhitekturi Evrope bez vojnih snaga NATO-a, barem među državama istočne Evrope koje su nekada pripadale Varšavskom paktu.
U proteklih 24 mjeseca, Rusija nije ostvarila mnogo na tom planu. Osim što je uspjela zaržati Ukrajinu i Gruziju izvan sistema kolektivne sigurnosti, odnosno odvratiti NATO od daljeg širenja na istoku Evrope, Rusija je smanjila svoje prijateljsko okruženju na zapadnim granicama. U svom pokušaju da silom zaustavi Ukrajinu, Rusija je ujedinila Evropu protiv sebe, izgubila je neutralnost Švedske i Finske. U zero-sum igri, pristupanje Finske, i skori ulazak Švedske u NATO, predstavlja najveću pobjedu kolektivnog Zapada, ali i najveći poraz Putina od izbijanja invazije. Ta odluka o proširenju Saveza, koja je izgledala nestvarno prije 24 mjeseca, sada je nova geopolitička realnost za Putina. Tako su riječi Antonya Blinkena da je Putin uradio više za jačanje NATO-a od bilo koga drugog i danas aktualne.
Izolirana i pod sankcijama kolektivnog Zapada, Rusija je izgubila tržište EU. Ostala je bez strateškog plinovoda Sjeverni tok, kao i bez 900 000 stanovnika koji su pobjegli od mobilizacije. Međutim, ruska ekonomija u minusu, nije na koljenima dvije godine nakon agresije, zahvaljujući mnogim državama izvan kolektivnog Zapada, Kini, Indiji, državama s muslimanskom većinom, zemljama trećeg svijeta ili globalnog juga.
Dok je ruska vojna industrija u zamahu, ministri odbrane Njemačke, Velike Britanije, Švedske i Finske panično reaguju. Postoje i drugi indikatori opasnosti za kolektivni Zapad. Prvo, zabrinjava kontinuirani pad popularnosti “liberalnih” ili “izbornih demokratija” u svijetu, dok raste broj “izbornih autokratija”. Prema Indeksu Instituta V-Dem za 2023. godinu, 42 zemlje prolaze kroz proces autokratizacije, što je rekordno visok broj. Posebno zabrinjava što Sjedinjene Države također prolazile kroz proces autokratizacije, prema ovom Indeksu.
Dr. Emir Hadžikadunić: Je li BiH spremna za svoj „Dan D“?
Čekajući Trumpa
Liberalna, institucionalna Evropa s velikim strahom iščekuje američke izbore o.g. Faktor Trump ponovo je u fokusu. Poznate su njegove simpatije prema evropskoj i američkoj desnici, kao što je poznato njegovo viđenje mehanizma kolektive sigurnosti. Možda nije toliko važna jedna njegova izjava iz januara 2017. kada je rekao “da je NATO prevaziđen”, ali je važna dinamika i kontinitet tog razmišljanja, ne samo Trumpa nego i kod pola Amerike ili dijela republikanskog establishmenta. Nedavno je Trump ponovio svojoj euforičnoj publici da “SAD neće braniti Evropu”.
Hoće li Vladimir Putin, u slučaju izborne pobjede Trumpa, testirati volju američkog predsjednika? Trenutak istine može biti ruska invazija na Moldaviju ili čak na jednu od baltičkih članica NATO-a nakon izborne pobjede Donalda Trumpa, praćeno američkim odustajanjem da brani istočnu Evropu. Scenarij u kojem Ruska Federacija testira nikad testiranu savezničku spremnost SAD-a da primijeni obavezujući Član 5. NATO ugovora, nije vjerovatan, ali nije ni nemoguć. Američki izbori i treća godišnjica rusko-ukrajinskog rata će reći više.
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Povezano
/ Najnovije
