Politički profil autokrate | Dr. Emir Hadžikadunić: Kako dalje sa Miloradom Dodikom?
Milorad Dodik već sada igra drugo poluvrijeme ili čak produžetke svoje političke utakmice. Višegodišnja saga, blokada državnih institucija, secesija RS-a, zatezanje pa odmjereno popuštanje, bahato ponašanje, verbalne uvrede stranih ambasadora, blijede liderske godine, sve to nameće potrebu za dubljom analizom njegovog političkog profila.
Piše: Prof. dr. Emir Hadžikadunić
S jedne strane, zanimljiv je njegov doživljaj demokratije" i "nacije" na bh. političkoj sceni. S druge strane, nezaobilazna je njegova percepcija međunarodnog okruženja. Zašto je politika Milorada Dodika dosljedna i predvidiva na lokalnom, regionalnom i međunarodnom planu? Kako odgovoriti na njegov modus operandi?
Vučić: 'Dobro poznajem Putina, upotrijebit će nuklearno oružje bude li ugrožena sigurnost Moskve'
Dodikova demokratija sa pridjevom
Dodikovo poimanje demokratije je minimalističko, u najmanju ruku. Njegova demokratija u teoriji i praksi poznatija je kao "izborni autoritarizam". Od nedemokratskih ili totalitarnih režima razlikuje se samo po redovnom održavanju višepartijskih izbora. Međutim, izbori se održavaju u uslovima koji nisu slobodni i pošteni, što njegov izborni autoritarizam razdvaja od onoga što struka zove "liberalnom demokratijom".
Milorad Dodik, dakle, prihvata izbore kao borbu za političku vlast, ali čini sve da političkim oponentima u RS-u uskrati mogućnost izbora. On kontrolira institucije, medije, policiju i sudstvo. Na javnom servisu RTRS-a ima povlašten tretman. Napada slobodne medije, a veliča novinare poznate po radikalnim i nacionalističkim stavovima.
Traži od Vlade RS-a da izmjeni Krivični zakon, kojim se kriminalizira kleveta. Odana vlada i njegova većina u Narodnoj skupštini izglasa bez pogovora izmjene i dopune Zakona za koje novinari, nevladine organizacije i opozicija kažu "da su zastrašujući". Opozicijske političare optužuje "da su izdajnici" nacionalnih interesa.
Dr. Emir Hadžikadunić: Kakva je uloga BiH u povezivanju Europe i Azije?
Od predstavnika civilnog društva pravi još veće neprijatelje. Najavljuje novi Zakon o djelovanju nevladinih organizacija za kojeg Evropska unija, Vijeće Evrope i OSCE kažu da je "nedemokratski". Čini prividnom podjelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Prijeti upotrebom policijskih organa ili hapšenjem lica iako nema direktnu nadležnost nad policijskim poslovima.
Svo vrijeme se krije iza demokratske fasade i formalnih demokratskih procedura unutar vlastite stranke. Od njenog osnivanja 1996. godine na čelu je SNSD-a. Sve vodeće političke stranke u BiH birale su nove lidere više puta, uključujući SDP, HDZ, SDA i SDS, samo SNSD nije ni jednom.
Sumnjam da se čitatelji ovih redova sjećaju makar jedne izborne skupštine SNSD-a sa više ozbiljnih kandidata ili neizvjesnih stranačkih izbora za lidera te stranke. Kao što je besmisleno očekivati promjenu na čelu SNSD-a na Saboru stranke krajem ovog mjeseca, jednako je iluzorno očekivati promjene njegovog političkog kursa.
Primordijalno shvaćanje nacije
Nacionalizam kao pojam ima različita tumačenja. Milorad Dodik je do kraja izoštrio etnokulturno poimanje srpske nacije. Srbi u Bosni i Hercegovini za njega nisu nikakvi „bosanski Srbi". Njihovo etničko i historijsko porijeklo važniji su od bilo kakvog građanskog ili domovinskog određenja. Stav kojeg zastupa brutalno i radikalno uveliko determiniše njegovo ponašanje na bh. političkoj sceni.
Geopolitičke kalkulacije Milorada Dodika: Mit ili realnost (I)
Međutim, njegovo etnokulturno viđenje nacije nije samo povezano sa jezikom ili običajima, nego idejama "krvi i tla". Takvo poimanje nacije ili nacionalizma, koje je Dodik vjerovatno naslijedio od njegove Biljane Plavšić, političke mentorice, političarke i bivše univerzitetske profesorice osuđene za ratne zločine je primordijalnog karaktera.
Prema toj školi, srpska nacija nije proizvod modernosti iz 19. stoljeća, nego je formatirana zajedničkim mitovima stoljećima ranije, kada pojam nacije nije ni postojao. Taj mit, međutim, potiče od samih nacionalista. Njihova osnovna ideja je da se historija nacije može pratiti stoljećima unazad.
Po tome je srpska nacija starija od njemačke ili italijanske nacije, koje su nastale sredinom 19. stoljeća, ili francuske nacije, koja je nastala krajem 18. stoljeća. Bošnjačku naciju, s druge strane, uopće ne doživljava kao ravnopravnu.
Ona je po njemu vještačka tvorevina, određena isključivo konfesionalnom identifikacijom, pa Milorad Dodik Bošnjake najčešće naziva "muslimanima". Iz takvog poimanja nacije proizilazi da bi imovinu Bosne i Hercegovine trebalo rješavati plemenski, po modelu čija vjera njegova i teritorija (zemlja), što nije daleko od srednjovjekovnog modela - cuius regio, eius religio.
Geopolitička realnost koja objektivno ograničava Milorada Dodika (II)
Po toj premisi, Dodiku nije toliko sporno da "muslimani" vladaju tamo gdje su oni većinski, što bi vjerovatno bila privremena mjera pošto se u percepciji srpskih primordijalista radi o "sintetičkoj naciji".
Novi evropski poredak Milorada Dodika
Matrica političkog profila Milorada Dodika identična je širom evropske desnice - nacionalni interesi (najčešće nacionalistički), suverenistička politika, populističke izjave, islamofobični stavovi, antimigracijske politike... Evropu po njegovoj mjeri možemo prepoznati kroz javno djelovanje raznoraznih evropskih desničara iz Nacionalnog fronta u Francuskoj, Slobodarske stranke u Austriji ili konzervativnog Fidesza u Mađarskoj.
U pravilu, takvi političari su rusofili. Pokazuju više razumijevanja za agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu nego za slobodu ili pravo Ukrajine da se brani od invazije svog prvog susjeda. Takva politika želi vratiti integracijski evropski i euroatlanski voz na početne postavke, obnoviti evropske sfere uticaja, od kojih bi jedna veća pripala Rusiji.
Proruski elementi, poput Dodika, priželjkuju također da Evropa ostane bez američkih sigurnosnih garancija i na koncu podređena euroazijskim silama, Rusiji i Kini. On tako postaje remetilački faktor za međunarodni liberalni poredak koji je održao mir u Evropi od završetka Drugog svjetskog rata.
Dr. Emir Hadžikadunić: Geopolitika "srpskog, hrvatskog i albanskog sveta"
Pošto je suverenistička Evropa bez američkih sigurnosnih garancija - koju Milorad Dodik zamišlja u svojoj glavi - još uvijek na čekanju, on će u datim (geo)političkim okolnostima, nastaviti da sugeriše strateško strpljenje, tihi otpor, razne vidove opstrukcija itd.
Insistirat će na posredovanju Beograda, Zagreba i Ankare u Bosni i Hercegovini, a ne Washingtona i Brisela. Dakle, strpljivo čekati rasplet (geo)političke situacije i svoju priliku koja će doći ako se vanjske okolnosti promjene u njegovu korist.
Recimo da Rusija u dugotrajnom ratu iscrpi Ukrajinu i njene saveznike. Eventualni uspjeh ruske vojne intervencije u Ukrajini sigurno bi ohrabrio proruske politike unutar BiH, kao što ih je ohrabrila uspješna vojna intervencija Rusije u Gruziji (u pokrajinama Južna Osetija i Abhazija) 2008. ili na istoku Ukrajine 2014. Tada je iz bočice pušten duh kojeg je sada teško vratiti nazad!
Milorad Dodik je osjetio prvi znak slabosti Zapada i posljedično tome odustao od NATO integracija, te započeo redovne konsultacije sa predsjednikom Putinom.
Dodik je danas Nikšiću i Čoviću donio sporazum koji je htio da potpišu: Pročitajte šta sve traži
Međutim, Dodikova percepcija realnog na međunarodnom planu limitirana je vlastitim predrasudama. Dodik voli reći "da se međunarodne okolnosti mijenjaju", "da nema više one stanovite moći SAD-a" ali će prešutiti materijalne činjenice koje mu ne idu u prilog.
Recimo, da Amerika za odbranu izdvaja 12 puta više od Ruske Federacije, da su od prvih 15 država s najvećom vojnom potrošnjom u svijetu 11 njih sigurnosni partneri SAD-a, da Rusija nema formalnih saveznika među prvih 15, niti bilo koji njen saveznik vjeruje da je vojni napad na jednog napad na sve ostale.
Quo vadis: Devet savjeta u odbrani interesa BiH
Od svog političkog konvertiranja 2007-08 godine, Milorad Dodik vodi dosljednu autokratsku, nacionalističku i rusofilsku politiku na lokalnom, regionalnom i međunarodnom planu. Modus operandi njegovog ponašanja u narednim godinama vjerovatno se neće mijenjati. Svojim potezima će postepeno, ali odvažno, ispitivati snagu svog najozbiljnijeg protivnika, kojeg uvjetno kazano možemo nazvati međunarodnom zajednicom.
Dodik ponovo proziva visokog predstavnika: 'Prije će Schmidt iz BiH nego ja u zatvor'
Od toga ga neće odvratiti "izražavanje zabrinutosti" stranih ambasada ili eventualni procesi pred jalovim domaćim sudovima. I nije pravo pitanje šta je njegov sljedeći potez. Mnogo je važnije pitanje za njega, za sve nas, šta će uraditi strana koja se tome navodno suprotstavlja.
Bosna i Hercegovina je okružena članicama Evropske unije ili NATO saveza koje uglavnom baštine ideale liberalne demokratije. Upravo su principi i praksa međunarodnog liberalnog intervencionizma u BiH - kroz intervencije Visokog predstavnika, Ustavnog suda BiH, američke, britanske ili njemačke administracije - nepremostiva prepreka za Milorada Dodika.
Oni su najbolja sekundarna zaštita za male i slabašne države, poput BiH. Još je važnija povremena demonstracija sile američkih borbenih aviona u zračnom prostoru BiH, koju smo vidjeli i 2023. godine.
Mada su ovi instrumenti za sada onemogućili Dodika da pređe crvenu liniju, mnogi se pitaju zašto američka administracija uopće toleriše njegove verbalne uvrede.
Odgovor na to pitanje nije do kraja jasan.
Za matricu ponašanja probosanskih političkih aktera, s druge strane, nameće se nekoliko važnih sugestija.
Prvo, ne postoji adekvatna zamjena za odnose koje BiH ima sa Sjedinjenim Američkim Državama! Ako je Dodiku od neprijateljstva Anglosaksonaca gore samo njihovo prijateljstvo, onda je za BiH najvažnije savezništvo sa SAD-om.
Drugo, Dodikovom rusofilskom narativu treba suprotstaviti narativ "strateškog nestrpljenja", "NATO - ovdje i sada" ili "EU - ovdje i sada". Nije teško naslutiti ko je na dobitku dok je BiH van EU i NATO-a.
Treće, treba čvršće i češće afirmisati principe geopolitičke komplementarnosti sa državama koje gravitiraju Euroatlanskom sistemu kolektivne sigurnosti. Službena posjeta Ukrajini članova Predsjedništva BiH, Željka Komšića i Desnisa Bećirovića, dobar je primjer komplementarne vanjske politike.
Dodik vrijeđao PIC: "Schmidt je postao kolateralna šteta pojedinih frustriranih ambasadora"
Četvrto, vanjska politika ni jedne države, a time ni BiH, nije gađanje samo jedne mete. Postoje drugi ciljevi koji su možda manje važni, ali su, također, ciljevi. Odnosi Izraela i SAD-a su, na primjer, poput bračne zajednice. To, međutim, ne sprječava Izrael da razgovara sa Kinom o temama od zajedničkog interesa.
Peto, važno je da naše međunarodne relacije ne budu dirigovane samo željama drugih, nego da budu odraz potreba i prioriteta BiH.
Šesto, treba posebno izbjegavati jalova prepucavanja koja ohrabruju Dodika. Koliko je samo bilo tužno i samoponižavajuće gledati i slušati ambasadora BiH u UN-u prošle sedmice kako u negativnom kontekstu komentira šefa svoje države.
Sedmo, ne treba potpuno isključiti ni logiku političkog realizima. Ne postoji, dakle, garancija da će se bilo ko izvan BiH suprotstaviti Miloradu Dodiku. Postoji samo svijest o vlastitoj snazi i anarhičnom okruženju u kojem se nalazimo. U tom smislu, treba se ponašati više kao subjekat, a manje kao objekat međunarodnih odnosa.
Osmo, u anarhičnom svijetu kakav jeste, vanjska politika BiH mora biti u službi nacionalne sigurnosti.
BiH treba usvojiti matricu ponašanja manjih država, poput Singapura, koje su opstale i razvijale se u specifičnom okolnostima.
Deveto, BiH treba razvijati nove tehnologije namjenske industrije sa prijateljskim državama.
Uzdati se use i u svoje kljuse.
Biće to najbolji odgovor na politiku i ponašanje Milorada Dodika.
O autoru
Prof. dr. Emir Hadžikadunić je doktorirao u oblasti međunarodnih odnosa, magistrirao Ljudska prava i demokratiju u okviru regionalnog interdisciplinarnog programa Univerziteta u Sarajevu/ Univerziteta u Bolonji, a diplomirao je Komunikologiju na Međunarodnom islamskom univerzitetu u Kuala Lumpuru. Napisao knjige Od Dejtona do Brisela (2005) i Zašto Iran (2013). Obnašao dužnost ambasadora BiH u Iranu i Maleziji. Angažiran je na SSST-u.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
