Svjedokinja spaljivanja Vijećnice: "Bio je to davno napravljeni plan, da se uništi historija BiH"

Više od tri decenije nakon granatiranja i spaljivanja Vijećnice, Amra Rešidbegović, bivša zaposlenica Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine (NUB BiH) i svjedokinja tih događaja, smatra da javnost ne bi trebala govoriti samo o uništenju jedne zgrade. Prema njenom uvjerenju, cilj je bio mnogo širi - uništiti građu koja svjedoči o historiji, kulturi i civilizaciji Bosne i Hercegovine.

"Javnost obično upotrebljava tu floskulu spaljivanje Vijećnice. Osobno smatram, čini mi se da sam se i uvjerila tokom svih ovih godina, da zapravo razlog spaljivanja Vijećnice nije bila sama Vijećnica", govori Rešidbegović u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

"Davno napravljeni plan"

Prema njenim riječima, radilo se o planu koji tadašnji zaposlenici nisu prepoznali.

"To je bio jedan davno napravljeni plan koji mi naivno nismo prepoznali. Spaljivanje je bilo zbog jednog, može se reći, malog broja publikacija koji svjedoče o historiji Bosne i Hercegovine, o njenoj civilizaciji, kulturi, o znamenitim ljudima, građevinama, dokumentima, svemu onome što državu čini državom. Sigurna sam da je to bio razlog", istakla je Rešidbegović.

Rešidbegović se prisjetila da su nekoliko mjeseci prije spaljivanja Vijećnice ona i kolegica Sonja Polimac dobile zadatak da naprave materijal o tome kako bi se bibliotečka građa mogla spašavati u vanrednim okolnostima.

"Mi smo tom prilikom morali snimiti stanje, pokazati šta sve imamo, šta je sve vrijedno. I najednom smo vjerovali da je to bio razlog. Poslije sam se sjetila da je i to bio dio tog plana", kazala je.

Ipak, taj pripremni rad pokazao se izuzetno korisnim.

"Ja kao bibliotekar i orijentalista, gospođa Sonja kao inženjer hemije i bibliotekar također, jako dobro smo razmotrile šta i kako što prije spasiti u tim uvjetima", navela je.

"Noć spaljivanja Vijećnice - pakao!"

Noć spaljivanja Vijećnice opisuje kao "pakao". U zgradi se, kako kaže, nalazio i određeni broj porodica zaposlenika Biblioteke, odnosno ljudi koji su tu stanovali jer su njihove kuće ranije bile spaljene.

"To je bilo zaista pravi pakao. Međutim, to za nas ipak nije bilo iznenađenje, ma koliko to djelovalo da je odjednom spaljena Vijećnica", rekla je.

Još prije postavljanja barikada bila je formirana komisija koja je trebala razmatrati kako spasiti vrijednu građu.

"Odmah se formirala jedna komisija na čelu sa gospođom Azrom Begić, ona je bila direktorica Umjetničke galerije. Ja sam ispred naše biblioteke bila, bio je direktor Gradske biblioteke i bili su još neki zaposlenici ovih kulturnih institucija da se dogovara o tome eventualno šta bi se, kako bi se mogla građa spasiti", prisjetila se.

Priznaje da tada nije vjerovala da će do spaljivanja zaista doći.

"Moram priznati da sam jako bila naivna i mislila da je to nepotrebno. Ko će spaliti knjige? To je bila jedna suluda pretpostavka. No, kada je izgorio Orijentalni institut, onda smo se svi jako ozbiljno pozabavili tim problemom", navela je Rešidbegović.

Spašavano ono najvažnije

Prema njenim riječima, u Vijećnici je bilo približno tri miliona jedinica građe - oko dva i po miliona obrađene i dio neobrađene građe.

"Ljudi pitaju, zašto je tako malo publikacija spašeno? Ja moram reći da bibliotekari su zaista stručnjaci i mi odlično znamo kakva je koja građa, koja je njena vrijednost, kako se tretira itd.", objasnila je.

Građa se, kako je navela, dijelila na primarnu, sekundarnu, tercijarnu i ostalu.

"Primarna građa je 'Bosniaca'. Dakle, sve ono o Bosni, u Bosni što je štampano i što se na bilo koji način Bosne i Hercegovine tiče, to je primarno. A iznad toga muzejska građa, dakle ona koja je smještena u okviru specijalnih zbirki. Te zbirke smo mi spasili", pojasnila je.

"Pakleni put"

Veliki broj Bosniaca kolekcije također je spašen.

"Odmah negdje u maju, kad je bio spaljen Orijentalni institut, bibliotekari su se počeli baviti izmještanjem. Ogroman broj publikacija je izmješten. I to odmah u Bosansko-kulturni centar. A naravno, u prvom redu specijalne zbirke", navela je.

Spašavanje, međutim, nije bilo jednostavno.

"Na tom putu, ja moram priznati, to je bio pakleni put. Bez kamiona, pa nekad dobijemo kamion, pa je pored mene bio šofer, mladi dečko i ranjen. To su jako vanredne situacije, teške, gdje vi ne znate šta ćete", prisjetila se.

Moguće je, kaže, da je dio građe nestao tokom tog procesa, ali smatra da je ono najvažnije za Bosnu i Hercegovinu ipak sačuvano.

"Sigurnije mjesto od trezora Narodne banke Jugoslavije"

Rešidbegović naglašava da akcija spašavanja nije bila potpuno nasumična, kako se ponekad može činiti.

"Iako djeluje nasumično, ta akcija, kako ste je nazvali, ipak je bila organizirana. Dakle, prije samog spaljivanja, jer da nismo tada spasili, ne bi se moglo ništa spasiti", kazala je.

Komisija je, prema njenim riječima, bila efikasna, a u procesu je učestvovao i poznati restaurator i slikar Nihad Čengić.

"Sasvim slučajno jedan od članova komisije, ne znam po kojem principu, bio je čuveni restaurator, slikar svjetskog glasa, tada mlad čovjek, Nihad Čengić, kojeg sam ja pozvala da dođe u biblioteku i da mi pokaže gdje bi moglo biti najsigurnije da izmjestim ovu građu koja je u trezorima", prisjetila se.

Čengić je s njom obišao prostor (sigurna, tajna lokacija van Vijećnice, op.a.) i procijenio gdje bi građa mogla biti sigurnija.

"On je otišao sa mnom, ja sam mu pokazala, onda je on rekao: 'E, ovo mjesto vam je sigurnije nego trezor Narodne banke Jugoslavije.' Dakle, taj najvažniji dio iz trezora koji je trebalo da bude spašen, prenesen je na sigurno mjesto", navela je.

Ni tu nije završeno izmještanje.

"Poslije toga, naravno, tu nije ostao, nego su također među prvim pošiljkama otišle specijalne zbirke", ispričala nam je.

Transport i selekcija građe

Problem je bio i kako obezbijediti transport.

"Samo akcija spašavanja bila je nekako čudna. Mi smo tražili kamione, ja zaista ne znam kako smo dobili. Tu je učestvovao i jedan glumac i reditelj. Ne znam uopće kako je uspio dobiti te kamione da mi možemo to prenositi, jer nemoguće je bilo da mi tri miliona publikacija prenesemo", kazala je Rešidbegović.

Zbog toga je, ističe, selekcija građe bila od presudne važnosti.

"Tako da je ta selekcija bila nešto što je veoma bilo važno. Zahvaljujući njoj, kažem, spašeno je ono što je najvažnije, a to je prije svega rukopisna građa, koja je veoma, veoma bogata", navela je.

Posebno ističe orijentalne rukopise, koje smatra svjedočanstvom o bosanskohercegovačkoj civilizaciji i kulturi.

"Bogata je orijentalnim rukopisima koji su svjedočanstva o našoj civilizaciji, kulturi itd. Spašene su vrijedne srbulje, dakle rukopisi starocrkvenoslavenski, također o tom dijelu civilizacije. Spašena su gotovo sva djela bosanskih franjevaca koja su štampana bosančicom", kazala je.

Spašeni su i brojni arhivi.

"Naravno, svi ostali rukopisi, arhivi, arhiv Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka, Jovana Kršića, Silvija Strahimira Kranjčevića. Dakle, sve ono što je zaista bitno za Bosnu i Hercegovinu. Treba istaći da su spašeni prvi zakoni, prvi udžbenici i prva sva važna djela, službene publikacije koje se odnose na Bosnu i Hercegovinu", dodala je.

"Među nama su oni živi"

Govoreći o ljudima koji su učestvovali u spašavanju, a među kojima su bili i oni koji su izgubili život, Rešidbegović posebno ističe Aidu Buturović.

"Ono što su oni dali živote, to je teško vratiti. Mi ih spominjemo. Među nama oni su živi. Pogotovo ta mlada zaposlenica Aida Buturović, koja nije dugo ni radila kod nas. Ona je, ja mislim, čak bila pripravnik. Radila je u Referalnom centru, bila jako odana, bila je pravi kulturni radnik", prisjetila se.

"Ne mogu reći, nije čudo što je dala život, ali to je zaista nas pokosilo", dodala je.

Prisjetila se i drugih kolega koji su stradali.

"Tu su bili još i troje starih kolega, recimo gospođa Adela Leota. Ona je bila svjetsko ime u bibliotekarstvu. Radila je u jednom vrhunskom odjelu, matičnoj službi. Radila je mnogo projekata, radova i, kažem, bila je veoma zaslužna", kazala je.

Spomenula je i Mirka Azinovića, kojeg su, kako kaže, zvali "putujuća enciklopedija".

"On je vodio magacine i nije moguće reći da je svih tih tri miliona knjiga poznavao, ali tako nekako", kazala je.

Kada je riječ o spomen-obilježju ljudima koji su izgubili život, Rešidbegović smatra da ono što postoji nije dovoljno, ali se iskreno nada da će spomen-ploča njima četvero zasigurno biti postavljena.

"Mi čuvamo spomen na njih u našim srcima, ali to nije dovoljno jer ljudi su prolazni, a eto i ta ploča ispade jača od čovjeka", navodi Rešidbegović.

Šta je sve stradalo?

Govoreći o posljedicama razaranja, Rešidbegović naglašava da nije stradala samo zgrada.

"U prvom redu stradala je Vijećnica, jedna zgrada u pseudomaurskom stilu, luksuzna, veoma lijepa i značajna. Međutim, ono zbog čega je ova biblioteka, ova zgrada zapravo i uništena, jeste ono što je ona sadržavala, dakle njena unutrašnjost", kazala je.

Prema njenim riječima, stradalo je približno 90 posto publikacija uz napomenu da je najvažnije ostalo, jer da nije tako, ne bi mogli obavljati funkciju nacionalne biblioteke.

"Stradalo je 25 kataloga koje su vrijedno radili tokom tih 47 godina, dotad oko 450 bibliotekara, veoma obrazovanih, sposobnih i odanih. Stradalo je osam miliona kataloških listića. Taj lijepi namještaj austrougarski koji smo imali, koji je veoma vrijedan, i on je stradao. Stradala je sva dokumentacija, sva arhiva, dakle nema nikakvog traga da je neko tamo postojao. To je bila velika šteta", navela je.

Ipak, kaže da se život i način rada biblioteka u međuvremenu promijenio.

"Čovjekov život, sve se mijenja, tako i način rada biblioteke, i uvjeti, i potrebe, sve se promijenilo. Ako mogu tako reći, i na našu sreću", kazala je.

NUB BiH odgovorila zahtjevima savremenog doba

Prema njenim riječima, preostali dio publikacija nije bio ni pola miliona.

"Danas se može lako zamijeniti ono što je nestalo elektronskim putem. Više se biblioteke ne doživljavaju kao depoi knjiga, nego elektronika i digitalizacija, automatska obrada podataka, dakle sve se promijenilo, sve je drugačije. Tako da te glomaznosti više zaista nema", ističe.

NUB BiH je, smatra, odgovorila zahtjevima savremenog doba.

"A ova biblioteka se može pohvaliti veoma uspješnim, u tom smislu, radom, da je odgovorila svim tim zahtjevima 21. stoljeća. Dakle, prešlo se na automatsku obradu podataka, na baze podataka, na digitalizaciju", kazala je.

Dodaje da je časopis Bosniaca, koji izdaje Biblioteka, registriran u više od 35 svjetskih baza podataka.

"Tako da mislim da, koliko god je to štetno, ima uvijek i neke koristi", navela je.

Povratak knjiga u Vijećnicu

Poseban dio razgovora odnosio se na činjenicu da je Vijećnica obnovljena, ali se NUB BiH nije vratila u svoju historijsku zgradu. Rešidbegović taj odnos opisuje vrlo oštro: "To je takva jedna ironija i takva, slobodno ću reći, podvala. Da je prosto nemoguće da se takvo nešto dogodi jednoj ovakvoj instituciji."

Podsjetila je da je NUBBiH tokom obnove tražila podršku od nacionalnih biblioteka širom svijeta.

"Mi smo zapravo apelirali na sve svjetske nacionalne biblioteke da pomognu u obnavljanju Vijećnice. Mnoge su pomogle. Taj popis postoji. Pomogle su zbog biblioteke. Oni nisu ni znali, pogotovo ih ne bi oduševilo to da daju pare za neku općinu i tako", navela je.

Nakon rata, kaže, NUBBiH je nastavila komunicirati s gradskim vlastima.

"Vrlo često je tu bilo sukoba, nerazumijevanja, međutim, u vrijeme gradonačelnice Borovac, mi smo dobili određeni dio, zvanično, te Vijećnice u koju treba da se uselimo", kazala je.

Smatrala je da bi taj prostor bio dovoljan, međutim, tvrdi da je ta odluka kasnije nestala. "Mi smo to dobili. Međutim, u zadnje vrijeme, odjednom, toga više nema. To je izbrisano. Ko je to izbrisao? Ja ne znam", kazala je Rešidbegović.

Nezakonite radnje

Osvrnula se i na odnos prema odluci o vlasništvu nad Vijećnicom.

"Ova zadnja gradonačelnica, gospođa Benjamina Karić bila je ponosna na to što je tu zgradu vratila u vlasništvo grada. Međutim, to mislim da nije po zakonu", govori Rešidbegović u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

Ističe da NUBBiH, kako tvrdi, posjeduje dokumentaciju koja se odnosi na pravo povratka u dio prostora.

"Mi zakonski posjedujemo dokumente o tome da smo dobili taj jedan dio da se u njega vratimo. Nikoga ne izbacujemo, kao što smo mi izbačeni. Jednostavno, vlasti su takve da nemaju razumijevanja za jednu kulturnu instituciju", kazala je.

"Morali smo platiti kartu da uđemo u Vijećnicu"

Rešidbegović govori i o, kako ga opisuje, nefer odnosu prema NUBBiH prilikom ulaska u obnovljenu Vijećnicu.

"Također moram reći da je naš ulazak tamo uvijek problematičan. Mi smo postavljali izložbe i tako dalje. Nekad smo morali platiti kartu da uđemo tu", navela je.

Prisjetila se i obilježavanja 80 godina Biblioteke.

"Zadnji put, kad smo imali obilježavanje 80 godina biblioteke, nisu nam dali stolice. Taj nefer odnos nije potreban nikome. To će doći na svoje, ali treba biti strpljiv", kazala je.

"Povratak bi značio da vandalski čin nije uspio"

Govoreći o inicijativi da se NUBBiH vrati u Vijećnicu, koju su pokrenuli Semezdin Mehmedinović, akademik Esad Duraković i drugi, Rešidbegović kaže da značaj tog procesa vidi daleko izvan pitanja prostora.

"To je nevjerovatno važan moment. Ne zbog toga što bi se mi tamo uselili, nego zato što bi se poslala jedna ne samo kulturna, nego humana i ljudska poruka da je to paljenje bilo uzaludno. Da ono što je započeto nije završeno", istakla je.

Povratak, makar i u dio prostora, predstavljalo bi potvrdu da uništenje Biblioteke nije ostvarilo krajnji cilj.

Rešidbegović potom iznosi i svoju ocjenu da se, kako tvrdi, urušavanje institucije nastavilo i nakon ratnog uništenja, ali drugim sredstvima.

"A mi to znamo po tome što su nasljednici tih palikuća nas potpuno urušili na druge načine. Dakle, oni su samo nastavili ono što su palikuće započele", rekla je.

Kao primjere navodi, kako kaže, smanjenje plata i udaljavanje NUBBiH iz pojedinih institucija.

"Ukinuli su nam plate, pa su nas na neki način izbacivali iz nekih institucija, kao što je, recimo, onaj sastanak sedam institucija kulture. Odjednom nas više tu nema, pa više nismo ni pridružene članice u jednom trenutku univerziteta", navela je.

Svoje viđenje zaključuje porukom da se, prema njenom mišljenju, takav proces može zaustaviti povratkom NUBBiH u Vijećnicu.

"Dakle, jako inteligentno urušavanje dalje se nastavlja. To bi bilo prekinuto povratkom biblioteke u Vijećnicu", poručila je Amra Rešidbegović.

Govoreći o današnjoj svrsi Vijećnice i načinu na koji se ona koristi, Rešidbegović je poručila da je to "neprimjereno".

Na kraju poručuje da je, i nakon 34 godine, stalno pod utsikom paljenja Vijećnice.

"Želim da se dokaže da je taj trud bio uzaluda. To će opet viti jedna svjetska biblioteka kakva je i bila, ali ono što je nezaboravno i neoprostivo su ljudi koji su stradali zbog spasavanja knjiga. T o nikad i nikome nećemo oprostiti", zaključila je Amra Rešidbegović u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.