Građani poručuju da Vijećnici treba vratiti njenu dušu

Kada je prije nekoliko mjeseci bosanskohercegovački pisac Semezdin Mehmedinović pokrenuo inicijativu za povratak knjiga u sarajevsku Vijećnicu, malo ko je mogao pretpostaviti da će ona u kratkom vremenu prerasti u jednu od najznačajnijih kulturnih rasprava u Bosni i Hercegovini.

Od tada su podršku inicijativi dali brojni pisci, univerzitetski profesori, arhitekti, umjetnici, PEN centar Bosne i Hercegovine, Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, predstavnici međunarodne zajednice, kao i brojni građani kroz online peticiju za povratak Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine u prostor Vijećnice, a koju je inicirao akademik Esad Duraković.

Akademik Duraković: Temeljna institucija

Ono što posebno privlači pažnju nisu samo imena potpisnika, nego obrazloženja koja ostavljaju, a koje ćemo objavljivati u narednim danima. Gotovo svi, različitim riječima, ponavljaju istu poruku – da pitanje Vijećnice nije pitanje jedne zgrade, nego odnosa prema kulturi, znanju i kolektivnom pamćenju Bosne i Hercegovine.

Trending

Apokaliptični prizori iz Španije: Vatra guta šumu, tijela pronađena u izgorjelim vozilima

Akademik Esad Duraković podsjeća da je riječ o instituciji od državnog značaja.

"To je jedna od temeljnih institucija države. Biblioteka je legalno bila u Vijećnici i njeno mjesto je tu, s obzirom na njen veliki značaj", naveo je.

Književnik Zlatko Topčić svoju podršku sažeo je u dvije riječi: "Normalno i pravedno."

Aldin Huskić ističe ono što mnogi smatraju suštinom cijelog pitanja: "Vijećnica je dom Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH."

Više potpisnika podsjeća i na činjenicu da je međunarodna zajednica obnovu Vijećnice finansirala upravo zbog njene funkcije Biblioteke.

Aiša Telalović iz Odjela za međunarodnu sradnju NUBBiH, također, piše: "Donatori su finansirali obnovu Vijećnice zato što su željeli pomoći Nacionalnoj biblioteci Bosne i Hercegovine. Odluku osnivača o njenom korištenju i upravljanju ne mogu derogirati niži organi uprave."

Slično ističe i Edin Omerčić: "Novac za obnovu Vijećnice dobijen je kako bi se obnovila Biblioteka, a ne zgrada koja danas nema ni funkciju biblioteke niti svoju prvobitnu funkciju gradske vijećnice."

Prije 1 dan

Amir Vuk Zec: "Vijećnica bez knjiga je kao obnovljeni Stari most kojim niko ne prolazi"

Predsjednica Društva bibliotekara Federacije Bosne i Hercegovine Nina Bunjevac Salkić naglašava da se godinama zalaže za povratak Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Vijećnicu: "Vijećnica je obnovljena zahvaljujući donacijama namijenjenim njenoj funkciji Biblioteke. Godinama se zdušno zalažem da NUB BiH bude vraćena u svoju kuću. Naravno, druga mogućnost bila bi izgradnja reprezentativne i savremene zgrade za Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku, ali čini se da kao društvo još nismo spremni ni za to."

Među građanima posebno odjekuje i pitanje kome Vijećnica danas treba služiti.

Armin Mujković smatra da njeni prostori trebaju pripasti studentima i čitaocima: "Bolje je da se u Vijećnici nalaze knjige i da je posjećuju studenti koji će učiti i čitati u čitaonicama, nego da se održavaju skupovi, jer za to postoji mnogo drugih prostora."

Alem Akšamija povratak Biblioteke vidi kao mnogo više od administrativnog pitanja: "Povratak Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Vijećnicu bio bi simboličan povratak kulture i znanja na mjesto kojem pripada."

Prije 4 dana

Bojan Hadžihalilović: "Vratit će se knjige"

Vijećnica – simbol Sarajeva

Za najpoznatijeg bosanskohercegovačkog dirigenta Emira Nuhanovića, Vijećnica nije samo građevina: "To je simbol Sarajeva i simbol civilizacije, upravo zato je i zapaljena od strane onih koji su željeli uništiti civilizacijske vrijednosti."

Na argument da je Vijećnica prvobitno građena kao gradska vijećnica odgovara Luka Bošković, pjesnik: "Ljudi koji papagajski ponavljaju tezu o prvobitnim namjenama zgrada trebali bi se zapitati koliko bismo onda uopće imali objekata namijenjenih obrazovanju i kulturi."

U svim ovim porukama prepoznaje se zajednička nit. Potpisnici peticije ne govore prvenstveno o zidovima, nego o simbolima. Ne traže samo povratak knjiga u jednu zgradu, nego povratak smisla prostoru koji je decenijama predstavljao srce pisane baštine Bosne i Hercegovine.

Možda je upravo zato jedan od najčešćih motiva koji se ponavlja među potpisnicima jednostavna misao: Vijećnica bez knjiga nije potpuna. Jer, kako je tokom ove inicijative već rečeno više puta – grad može postojati bez mnogo toga, ali grad koji zaboravi gdje su njegove knjige, polako zaboravlja i sebe.