Intervju | Nenad Čanak: Srbija je fašistička država!

Krvave glave i fantomke tokom lokalnih izbora u deset opština u Srbiji, nerazjašnjena smrt studentkinje beogradskog Filozofskog fakulteta, upad policije u zgradu Rektorata Univerziteta u Beogradu, izjava ministra informisanja Borisa Bratine da policija studente "može da bije i da ubije", smjena na čelu jedne od dvije slobodne televizije u Srbiji... Sve je ovo stalo u svega desetak dana.

Razgovarala: Tamara Nikčević, za portal Radiosarajevo.ba

"Ne razumijem zašto se bilo ko čudi ovome što se događa u Srbiji, kada je još 2001. bilo jasno kuda sve ide i kako će završiti. Poslije 5. oktobra 2000. godine, srpsko društvo dodatno je klerikalizovano, crkva je dobila ulogu koju nije smjela i ušla u državne škole. Umjesto da Socijalistička partija Srbije(SPS) Slobodana Miloševića bude zabranjena i da doživi sudbinu nacionalno-socijalističke Njemačke radničke partije Adolfa Hitlera, na kraju smo dobili 'historijsko pomirenje' Demokratske stranke Borisa Tadića, koja je tada imala svu vlast u zemlji, i SPS-a, samo sa Ivicom Dačićem kao novim liderom.

'Ne možeš društvo demokratizovati zabranom političkih partija', upozorio me je Zoran Đinđić", kaže za portal Radiosarajevo.ba Nenad Čanak.

Radiosarajevo.ba: Što ste odgovorili?

Čanak: Rekao sam mu da to nisu stranke, nego zločinačke organizacije. Pored SPS-a, mislio sam da bi trebalo zabraniti Srpsku radikalnu stranku Vojislava Šešelja, Arkanovu Stranku Srpskog jedinstva i JUL Mirjane Marković.

Vojislav Koštunica je SPS vratio na vlast u momentu kada se cijela politička scena Srbije pomakla u desno, proglašavajući partizane i četnike za dva antifašistička pokreta. Refašizacija Srbije krenula je onog trenutka kada se o Milanu Nediću počelo govoriti ne kao o kvislingu, nego kao o "srpskoj majci".

Na kraju se stiglo do poznatog fašističkog modela preuzimanja finansijskih tokova, medija, gušenja ljudskih prava i sloboda, a sve pod izgovorom očuvanja bezbjednosti. I, šta sad nije jasno? Šta još tačno treba da se desi da bi se shvatilo da je Srbija fašistička država?!

Hitlerova Njemačka na ulicama Srbije

Radiosarajevo.ba: Čekajte! Kako mislite - fašistička država?!

Čanak: Kako mislim?! Odmah ću da Vam objasnim! Imamo li individualni teror? Imamo li montirane procese i hapšenja građana bez ikakvog osnova? Imamo li, kao vid represije nad neistomišljenicima, korišćenje pritvora na neograničeno vrijeme?

Podsjećam da je razlika između zatvora i koncentracionog logora u tome što čovjek ode u zatvor sa presudom na određeno vrijeme, dok se u koncentracioni logor ide bez presude i na neodređeno vrijeme. Period ostajanja u zatvoru određuje onaj ko vas je uhapsio, ne presuda. Veoma sam precizan, dakle.

Ako na ulicama imate jedan na jedan preslikanu Njemačku s kraja 30-ih godina prošloga vijeka, ako imate preslikanu saradnju državnih organa sile, u ovom slučaju policije, i maskiranih partijskih jedinica - kod Hitlera su to bili Sturmabteilung, jurišni odredi SA - ako imate ćacije sa fantomkama i batinaše koji se predstavljaju kao policija, šta je to?

U Weimarskoj Njemačkoj je policija koja se bavila svojim poslom bila preuzeta od strane Hitlerove nacional-socijalističke partije, što se u Srbiji upravo događa. Pitanje je vremena kada će se ćaciji i formalno sjediniti sa ogranima sile i postati isključivo instrument represije nad svima koji nisu sluge režima. Da su me poslušali i zabranili četiri stranke 2001. godine, ovo se ne bi dogodilo; ne bi Srbija bila tu gdje je. Trebalo je raspustiti Državnu bezbjednost, otvoriti dosijee i vidjeti gdje smo. Međutim, na Predsjedništvu DOS-a je rečeno: "Moramo čuvati Službu". Kraj citata!

Radiosarajevo.ba: Ko je to rekao? Vojislav Koštunica?

Čanak: Nije Koštunica. U svakom slučaju, bilo je jasno da ne može i da neće biti dobro.

Škaljarski i kavački odsjek

Radiosarajevo.ba: U Srbiji, kažete, jača utjecaj Srpske pravoslavne crkve. Gdje ga prepoznajete?

Čanak: Vidjeli ste, pretpostavljam, sporazum o razumijevanju Vlade Srbije i Srpske pravoslavne crkve o formiranju zajedničkog univerziteta "Sveti Sava", koji će se, kažu, baviti ne samo znanjem, nego i vaspitanjem i moralom. Od Drugog svjetskog rata do danas, jedina ustanova koja je u svom nazivu imala vaspitanje je vaspitno-popravni dom, u koje su, presudom suda, odvođeni kriminogeni maloljetnici i gdje su, po sili zakona, prevaspitavani. Zato se pitam: koje će tačno odsjeke imati novi crkveni univerzitet "Sveti Sava". Škaljarski i kavački odsjek?

Ovde je riječ o pokušaju razbijanja i uništenja državnih univerziteta, prije svega onoga u Beogradu, a onda i u Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu.

Radiosarajevo.ba: Zašto?

Čanak: Da bi se uspostavio klerofašistički koncept obrazovanja po principu podobnosti. Taj monstrum od navodno obrazovne institucije biće sjemenište za buduće klerofašističke kadrove, čiji će zadatak biti da na dug rok imobilišu Srbiju od bilo kakvog civilizacijskog pomaka iz mraka u kojem je.

Uostalom, kako će se univerzitet "Sveti Sava" baviti vaspitanjem i moralom ako njenom osnivaču, Crkvi Srbije, to nije pošlo za rukom?! Crkva Srbije je, naime, odavno sigurna kuća za pedofile, silovatelje i ratne zločince.

Svetosavlje je fašistička ideologija

Radiosarajevo.ba: Jednom ste mi rekli da poznajete patrijarha Porfirija. Poznajete li ga, zaista?

Čanak: Priznajem da sam napravio standardnu grešku kada sam Prvoslava Perića pomiješao sa njegovom funkcijom. Uvjeren sam, naime, da je Provoslav Perić pristojan i obrazovan čovjek, s kojim se može o mnogo čemu razgovarati. Previdio sam, međutim, da je Crkva Srbije aparat koji se hrani tako što od državne vlasti grabi sve što može - od neformalnog utjecaja do novca, imovine i sl. Ako bi im se dozvolilo, uzeli bi doslovno sve, kompletno društvo.

Uzgred, imam pitanje: ako se po školskim učionicama postavljaju slike Svetog Save, recite mi jednu školu koju je Sveta Sava podigao. Jednu, ne dvije ili tri. Jednu! Naravno da je nema. To su izmišljotine. Svetosavlje je fašistička ideologija nastala početkom 20. vijeka; stvarali su je oni koji su se divili Hitleru i ponavljali da je totalitarizam ono čemu teže. Crkva je tu samo izgovor.

Radiosarajevo.ba: Govorite o Nikolaju Velimiroviću i Justinu Popoviću?

Čanak: Naravno. Ako je ta ideologija oslonac današnje Crkve Srbije, onda od te i takve crkve nema ništa. Od takve se institucije ne može očekivati ništa dobro i pametno. Crkva je parazitski organizam, koji formiranjem neformalnih kriminalnih mreža pribavlja materijalnu korist, društveni utjecaj, moć i vlast.

Radiosarajevo.ba: Kada su nedavno u Beogradu građani i studenti krenuli da brane autonomiju Univerziteta, pominjali ste autonomiju Vojvodine. Kakve veze imaju BU i Vojvodina?

Čanak: Nemaju direktne, ali ima veze sa elementarnim ljudskim pravom na autonomiju. Podsjećam da je Vojvodina, sa svojim stanovništvom i svojom teritorijom, ušla u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kao i da je poslije Drugog svjetskog rata, sa svojim stanovništvom, svojom teritorijom i svojim oružanim snagama, postala dio Jugoslavije. Ipak, od strane velikosrpskih hegemonista, ta se Vojvodina stalno posmatrala kao ratni plijen srpske vojske iz Prvog srpskog rata, iako je za tu Vojvodinu u tom ratu poginulo tačno nula srpskih vojnika. Ni jedan, dakle!

Dobrica Benito Ćosić

Radiosarajevo.ba: Kada već pominjete ratni plijen, je li Dobrica Ćosić imao pravo kada je govorio da je bosanskohercegovački entitet RS jedini ratni plijen Srbije iz ratova devedesetih?

Čanak: To što ste citirali sasvim je u skladu sa političkom filozofijom Dobrice Ćosića. Uzgred, jedan poliglota mi rekao da je Dobrica na italijanskom - Benito.

Radiosarajevo.ba: Što je sa studentima? Ima li studentski pokret kapacitet i želju da konačno promijeni stanje u društvu o kojem govorite?

Čanak: Nema. Odnos studenata prema Evropskoj uniji najblaže rečeno je neiskren. Pored toga, podrška građana EU ekstremno je niska i sistematski uništavana ruskom propagandom preko Sputnjika, Informera i ostalih propagandnih glasila. Druga strana medalje u odnosu na režim nije jaka i nije spremna da se bori za to da Srbija prestane da bude ruska gubernija, iako je svjesna da za protivnike ima one kojima od opstanka na vlasti zavisi ne samo imovina i sloboda, nego i život.

Liga socijaldemokrata Vojvodine, na primjer, o Srbiji u EU govori 36 godina, ali ni sada nije pozvana da se priključi novoformiranoj opozicionoj grupaciji koja je navodno proevropska. Nije pozvan ni Goran Ješić, niti bilo ko iz Vojvodine. I to je suština problema u Srbiji.

Beograd kao "klupko zmija"

Radiosarajevo.ba: Što?

Čanak: Beograd dogovara ko će igrati na kojoj poziciji. Beograd je klupko zmija koje sikću jedne na drugu, ali ako im se stane na bilo koji rep, sve će se glave okrenuti i izgristi vas. Pričaće o Evropskoj uniji, ali niko od njih neće spomenuti autonomiju Vojvodine.

"Beogradizacija" je toliko duboko u glavama svih, uključujući beogradske studente, koji se nešto ograđuju od ovih ili onih i koji šalju komesare u Novi Sad da novosadskim studentima objašnjavaju što bi trebalo da rade. Oni nikako da shvate da je decentralizacija uslov demokratizacije. Beograd ne prihvata pravo na različitost, na različito mišljenje, zato ništa ne može da uspije.

Radiosarajevo.ba: Gdje je onda izlaz? Izbori?

Čanak: Ne može se, kažu pravnici, iz nepravne situacije izaći pravnim putem. Srbija je toliko duboko u nepravnoj situaciji da ne vidim pravni put da se iz nje izađe. Kako mislite da organizujete izbore ako nemate medije? Kakvi izbori ako vam paravojne formacije čuva policija, koja s vremena na vrijeme tuče građane? Kako mislite da to funkcioniše?

Mnogo se priča o 'narandžastoj revoluciji', ali ona nije u Beogradu. Bila je na Majdanu 2014. Ukrajinci su se pobunili zbog toga što nisu htjeli pod rusku čizmu i što ih je Viktor Janukovič, njihov tadašnji predsjednik, prevario: obećao je da će ići prema Evropi, a onda se okrenuo Rusiji.

Na građane je proruski režim u Kijevu slao svoje paravojne, parapolicijske jedinice - tituške, koje su tukle i maltretirale demonstrante. Tokom višemjesečnih protesta, ubijeno je oko dvije stotine demonstranata. Znate li kada su protesti završeni?

Radiosarajevo.ba: Kada?

Čanak: Kada je jednoga dana na binu izašao jedan od organizatora protesta i rekao da će, ukoliko do sutra u deset sati njihovi zahtjevi ne budu bili ispunjeni, njihov otpor prestati da bude nenasilan.

Januković je u osam sati narednog jutra pobjegao u Moskvu; već u devet ujutro je ukrajinski parlament potvrdio sve odluke koje su građani tražili i protesti su završeni.

Radiosarajevo.ba: Što hoćete da kažete?

Čanak: Dokle god studenti i građani Srbije budu vjerovali da će režimu objasniti u čemu griješi, nema ništa od promjena. One su moguće samo uz pomoć dobronamjernih iz Evropske unije, spremnih da istinski pomognu demokratizaciju Srbije. Za razliku od 5. oktobra 2000. godine, danas nemate ni jedan slobodan lokalni mediji; nemate ni jednu opštinu, a kamoli veći grad koji je u rukama opozicije. Zašto ih nemate?

Zato što je Demokratska stranka za svoga vakta uništila bazu koja ju je dovela na vlast i sada više nema ko da se suprotstavi režimu. Zato je, ponavljam, Srbija fašističko društvo, zato trune iznutra kao šupalj zub. Kao država, Srbija će u sljedećih 50 godina nestati, više neće postojati. Možda će se neki geografski prostor tako zvati, ali će to biti samo relikt jednog vremena.

Ispiranje mozga

Radiosarajevo.ba: Zašto ste takav pesimista?

Čanak: Nisam pesimista, realan sam. Gotovo četiri decenije Srbija neprestano ispira mozak svom stanovništvu. Otkako je krenula u rušenje Jugoslavije - što se pokušavalo u više navrata i tokom postojanja SFRJ - Srbija je duboko bolesno društvo.

Nasilje je jedini kontinuitet te politike i te ideologije. Pa, i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, sa srpskom dinastijom na svom čelu, pokazala se kao zajednica dosta skromnih demokratskih dometa. Srpska dinastija Karađorđević održavala se na sili, na vojsci, u kojoj su ogromna većina generala bili Srbi iz Srbije.

Beograd ni tada nije vjerovao nikome. Kada u parlamentu te države 1928. ubijete Stjepana Radića, vođu Hrvatske seljačke stranke (HSS), šta očekujete?! Šta tačno očekujete, kažite?!

Srpski kulturkamer

Radiosarajevo.ba: Očekujem da se, kao što to traže u Crnoj Gori, podigne spomenik Radićevom ubici Puniši Račiću. Očekujem, gospodine Čanak, da se nastavi sa slavljenjem ubica i zločinaca, a da se žrtve demonizuju.

Čanak: Imate pravo. Danas se Srbija buni zbog toga što joj 'prekodrinci' - oni što stižu iz entiteta koji je Dobrica Benito Ćosić proglasio jedinim ratnim plijenom Srbije - mijenjaju izbornu volju. Pa, dobili su što su tražili. "Miješanje u izbornu volju" Srbije građana iz sjeveroistočne Bosne i Hercegovine posljedica je kontinuirane impresioniranosti državom Srbijom kao pijemontom Srpstva.

I nemojte me onda propitivati zašto kažem da je Srbija trula kao šupalj zub. Jer to je zemlja koja protjeruje umetnike zbog njihovih političkih stavova i istupa. Crnogorskom reditelju Danilu Marunoviću nije dozvoljeno da prisustvuje premijeri svoje predstave u Beogradu; protjeran je zato što je u svojoj zemlji objavio tekst koji se ne sviđa ovdašnjem režimu.

U Hitlerovo vrijeme u Njemačkoj je postojao takozvani kulturkamer, odnosno komora za kulturu, u koju su morali da se učlane svi umjetnici koji hoće da rade. Ko nije bilo član kulturkamera, nije mogao da radi. Tačka, gotovo! Na šta Vam to liči? Jeste li u nacizmu imali slobodne medije? Imate li ih u Srbiji?

Radiosarajevo.ba: Imate.

Čanak: Nemamo ih, Tamara. U Srbiji ne postoji ni jedan slobodan medij. Postoje propagandne mašinerije koje rade za različite naručioce.

Radiosarajevo.ba: Ne objavljuju Vas ni jedni ni drugi. Naručiocima niste zanimljivi ili...?

Čanak: I jednom i drugom naručiocu sam zanimljiv toliko da ne bi da me vide. Zašto? Zato što su narativi i jednih i drugih isti.

Šta bi sa Srebrenicom?!

Radiosarajevo.ba: Kako su isti?

Čanak: TV N1 prenosi studenske demonstracije, dobro? Kako to da se u baš svakom kadru, dok spiker govori o tome kuda se kreće studentska kolona, uvijek nađe neko sa četničkom kokardom na šubari u pozadini? Ili neko sa zastavom nedavača Kosova, sa krstom ili sa nečim sličnim?

Zanimljivo, u kadru se nikada nije pojavio neko sa zastavom sa crvenom zvezdom, koja nije zastava Srbije isto koliko ni četnička kokarda. Razumijem, naravno, da nas ima raznih; no, ispada da nas na TV N1 nema raznih, nego da se promoviše nešto što ne bi smjelo.

Moramo da sačuvamo glasove, kažu političari. Kako da ih sačuvaju? Tako što neće pitati - izvinjam se, šta bi sa Srebrenicom? Je l' u Srebrenici bilo genocida ili ga nije bilo? Da li bi možda za taj genocid neko trebalo da odgovara? Je l' u Novom Sadu žive ratni zločinci za kojima je Bosna i Hercegovina raspisala potjernice? Pada li na pamet nekome u Beogradu da ih isporuči BiH? Žive li u Beogradu oni sa Kosova odgovorni za smrt policajaca? I krajem devedesetih sam slušao da nije vrijeme za otvaranje bolnih tema, sačekaj da smijenimo Miloševića, što je čista laž.

Radiosarajevo.ba: Što je čista laž?

Čanak: Laž je da je Milošević problem, baš kao što je laž da je Vučić problem Srbije. Nije. Vučić je posljedica, nije uzrok. Problem je truljenje društva kroz kontinuiranu oligarhijsku manipulaciju društvenom sviješću. Kada dozvolite da vam grupa iz Srpske akademije nauka i umjetnosti napiše Memorandum u kojem tvrdi da je sirota Srbija stradala zato što postoji Jugoslavija, a onda tu laž umnožavate, nemojte se čuditi što su građani u nju povjerovali i što od svojih lidera zahtijevaju da tu "nepravdu" isprave. To je ključni problem društva.

Često čujem i - nemojte se vraćati u prošlost, gledajmo u budućnost. Ali, zar to nije idealan alibi za svakoga lopova, koji zna da se ni jedan kriminal nije desio u budućnosti, nego u prošlosti? U tom smislu, "okretanje budućnosti" znači okretanje leđa prošlosti, kriminalu i zločinima koji su počinjeni. Ko god kaže - nemojmo se vraćati u prošlost, pokušava da prikrije tragove svojih zlodjela ili da bude jatak onome koji je ta zlodjela činio.