FEMICID | Mijenjati zakone, ne pravdati zločin: Kad žrtva prijavi nasilje, tad je u najvećem riziku

Bosanskohercegovačko društvo još se nije oporavilo od brutalnog ubistva Nizame Hećimović prije nešto više od tri mjeseca, a u ponedjeljak se desilo skoro identičan femicid – samo nije snimano uživo.

U Sarajevu je Anel Bećirović ubio bivšu partnericu Emiru Maslan dok je njihovo četverogodišnje dijete spavalo u drugoj sobi. Zbog njega je Emira bila u sigurnoj kući, a on osuđen na tri mjeseca zbog nasilja u porodici. I sistem je opet zakazao.

Od 2015. godine u Bosni i Hercegovini je ubijeno 56 žena. U protekle dvije godine je počinjeno 19 ubistava koja mogu da se kvalifikuju kao femicid. I svaki put kažemo nikad više. A to 'više' se dešava.

Dobar dio društva, koje se zgrožava kada čuju da je neko negdje u njihovoj državi ponovo ubio ženu, pokušava opravdati zločin kroz patrijarhalnu ulogu žene i nadmoć muškarca.

Femicid predstavlja ponavljajući obrazac nasilničkog ponašanja koji ima tendenciju da eskalira u intenzitetu i učestalosti - do tačke kad nasilnik ubije ženu, upozoravaju stručnjaci. Taj zločin je kraj žrtve koja je prethodno u dužem vremenskom periodu bila žrtva sistematičnog nasilja.

Zakonski okvir i reakcija pravosuđa

Gender centar FBiH objavio je podatke da je gotovo polovina žena u BiH (48 posto) iskusila je neki oblik nasilja, uključujući i nasilje od strane intimnog partnera, nepartnera, uhođenje ili seksualno uznemiravanje, od svoje petnaeste godine.

Preciznije rečeno, skoro četiri od deset žena (38 posto) izjavile su da su iskusile psihičko, fizičko ili seksualno nasilje od petnaeste godine od partnera ili nepartnera (FBiH: 36 posto, RS: 39 posto).

U periodu od 2019-2022. godine ukupan broj žena žrtava nasilja u porodici za Federaciju BiH iznosio je 8.038, a muškaraca 2.256, što znači da od ukupnog broja žrtava nasilja u porodici, žene čine 78 posto.

Iako su slučajevi femicida prisutni u FBiH, djela se ne kvalifikuju kao femicid, već se procesuiraju prema odredbama zakona kojima su regulisane različite vrste ubistava.

Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u periodu 2017-2021. godine, u FBiH ubijeno 30 žena. Prema dostupnim podacima za područje FBiH, u periodu od septembra 2019. do novembra 2022. godine ubijeno je najmanje 14 žena od strane sadašnjih ili bivših partnera ili bliskog srodnika. U ovoj godini ubijeno je sedam žena u Bosni i Hercegovini.

Narodna skupština entiteta RS usvojila je na posljednjoj sjednici Nacrt izmjena zakona o zaštiti od nasilja u porodici, čiji je cilj zaštita žrtava, sprečavanje i suzbijanje nasilja.

Femicid se, prema Nacrtu izmjene zakona o zaštiti od nasilja u porodici, tretira kao posebno krivično djelo i najteži oblik nasilja nad ženama, ali nisu predviđene i posebne kazne.

U četverogodišnjem periodu samo jednom nasilniku nadležni sudovi su izrekli mjeru privremenog lišavanja slobode i zadržavanja, iako su, primjera radi, samo u 2022. godini za 278 osoba izrečene mjere zabrane približavanja žrtvi. Također, veoma mali broj počinilaca nasilja bude procesuiran, zbog toga što žrtve često odustanu od krivičnog gonjenja počinioca.

Krivični zakon Federacije BiH propisuje teže kažnjavanje za kvalifikovani oblik ubistva iz mržnje čija osnova može biti i spol žrtve i za najteži oblik nasilja u porodici koji rezultira smrću člana porodice kojeg je počinilac prethodno zlostavljao, za koje je zapriječena kazna zatvora najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

Potrebno reagirati prije nego se femicid desi

Socijalna radnica i izvršna direktorica Udruženih žena Banja Luka Gorica Ivić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba kazala je da je i sada zakonom propisano krivično djelo teško ubistvo što femicid i jeste.

"Ono što je ključno mijenjati su sve mjere, radnje, mehanizmi i postupci koji se dešavaju prije ubistva i koji su usmjereni na to da se žrtva zaštiti kad prijavi nasilje. U slučajevima kad nije prijavljeno, kad postoji sumnja da se negdje dešava nasilje, bitno je da sistem reaguje da zaštiti žrtvu", kazala je Ivić.

Napominje da ono što sistem ne prepoznaje su tzv. 'produženi oblici nasilja', kao što se desilo u slučajevima u kojima su žrtve napustile nasilnika.

"Tad je povećan rizik od brutalnijih oblika nasilja samim tim i za ubistva žrtava. U posljednja dva slučaja žrtve su otišle od nasilnika i onda počinioci, koji su o oba slučaja bili poznati, prijavljeni, oni prisežu drugim metodama kako da vrate žrtvu i vrše teške oblike nasilja pod okriljem neke velike ljubavi, zajedništva i želje da ta porodica bude skupa", kazala je Ivić.

Kad žrtva prijavi nasilje, tad je u najvećem riziku od ponavljanja nasilja.

"Tu je važno praćenje mjera, zbrinjavanje, procjena rizika, ponovna procjena rizika. Mjere kad se izreknu vrlo je važno da one budu praćene i da se svaka prijava žrtve shvati ozbiljno. Isto tako, zakoni ne bi trebali da su su usmjereni samo u pravcu kada žrtva prijavi nasilje nego bi bilo dobro da se preventivno procjenjuje situacija kada može doći do eskalacije.

To je nešto što se ne prepoznaje pogotovo kada je u pitanju starateljstvo, viđanje djece. To su situacije u kojima se nasilniku daje veća mogućnost za kontakt. Imamo situaciju kada se insistira nasilniku viđanje sa djetetom jer to nasilje nije osporilo njegovo roditeljsko pravo. Koriste sve situacije da priđu žrtvi, da manipulišu, prijete", kazala je Ivić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

Podsjetila je i na Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama koji definište femicid u entitetu Republika Srpska.

"Ono što nedostaje je sankcija. U zakonu stoji definicija o tome šta je to femicid, ali je vrlo važno da se propisuju i sankcije koje ne trebaju biti manje od sankcija koje su teško ubistvo", istakla je.

Osvrnula je i na pojavu u kojoj veliki dio društva traži opravdanje za nasilje nad ženama, pa čak i za femicid.

"Mislim da ni u jednom drugom krivičnom djelu to okrivljivanje žrtve i prebacivanje odgovornosti nije tako izraženo kao u ovom. To je zato što se radi o intimnim partnerskim odnosima i to okrivljivanje žrtve ustvari dovodi do toga da amnestira i društvo i institucije od postupanja. Kada kažete: 'To nije baš tako jednostavno, ko zna šta je tu bilo, on je nju volio', vi amnestirate i umanjujete ono što se desilo, umanjujete odgovornost za jedno krivično djelo", navela je Ivić.

Ističe da ovakvi komentari proizilaze iz tog nerazumijevanja i patrijarhalnog uvjerenja šta je to porodica i šta to žena treba uraditi da bi se porodica sačuvala.

"Imamo tradicionalno to da ženu vrednujemo na osnovu količine toga šta je ona pretrpjela za porodicu, da se kaže 'kako je to dobra žena bila, šta je sve pretrpjela'. To je ukorijenjeno da ona treba sve da uradi da bi porodica opstala, po svaku cijenu, pa i kada je nasilje u pitanju da se 'malo pritrpi'. Ako se suprotstvalja, onda je ona doprinjela tome da se porodica ruši, nasilnik je samo bio ljut - to je totalno iskrivljena percepcija zdravih partnerskih i porodičnih odnosa", rekla je Gorica Ivić za portal Radiosarajevo.ba.