Savez kolumnista | Sejo Sušić: Kada su drugi šutjeli - Pakistan je stao i ostao uz BiH

U svijetu međunarodne politike prijateljstva među državama često zavise od interesa, promjenjivih savezništava i geopolitičkih okolnosti. Međutim, postoje odnosi koji nadilaze diplomatske formalnosti i grade se na principima, moralnoj dosljednosti i iskrenoj solidarnosti u najtežim historijskim trenucima. Odnos Bosne i Hercegovine i Islamske Republike Pakistan - koji će ove godine obilježiti 34. godišnjicu bilateralnih veza - jedan je od takvih primjera.

Piše: Dr. Sejo Sušić, za Radiosarajevo.ba

Od prvih dana agresije na Bosnu i Hercegovinu početkom 1990-ih godina pa sve do nedavnih rasprava u Ujedinjenim nacijama, Pakistan je kontinuirano pružao političku, diplomatsku, humanitarnu i moralnu podršku Bosni i Hercegovini. Dok su mnoge države oklijevale ili ostajale nijeme pred tragedijom koja se odvijala u srcu Evrope, Pakistan je otvoreno i jasno stao uz pravo Bosne i Hercegovine na opstanak, samoodbranu i očuvanje njenog suvereniteta.

Pakistan danas: Dosljedna podrška BiH

Ta podrška nije ostala samo dio historije. Ona traje i danas.

Govoreći 12. maja 2026. godine na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija posvećenoj Bosni i Hercegovini, stalni predstavnik Pakistana pri UN-u, ambasador Asim Iftikhar Ahmad, ponovio je nepokolebljivu podršku suverenitetu, teritorijalnom integritetu i ustavnom poretku Bosne i Hercegovine. U svom obraćanju upozorio je na rastuće političke tenzije, opasnu retoriku podjela i institucionalne blokade koje ugrožavaju stabilnost zemlje. Posebno je naglasio da nasilje ne počinje prvim pucnjem, već govorom mržnje, dehumanizacijom i širenjem straha među narodima.

Njegove riječi imaju posebnu težinu jer dolaze iz države koja je više od tri decenije dosljedno podržavala Bosnu i Hercegovinu. Ambasador Ahmad podsjetio je i na genocid u Srebrenici, upozorivši da se opasni narativi iz prošlosti nikada više ne smiju dopustiti na Balkanu. Istovremeno je naglasio da Dejtonski mirovni sporazum i institucije Bosne i Hercegovine moraju ostati temelj mira i stabilnosti za sve građane i konstitutivne narode države.

Tokom proteklih godina Pakistan je u Vijeću sigurnosti UN-a dosljedno branio državnost Bosne i Hercegovine i protivio se svim pokušajima relativizacije njenog suvereniteta. Diplomatske aktivnosti ambasadora Asima Iftikhara Ahmada bile su usmjerene protiv secesionističke retorike i političkih pokušaja destabilizacije zemlje, uz stalno insistiranje na dijalogu, odgovornosti domaćih političkih aktera i očuvanju mira.

Pakistan je također snažno podržao pravo Bosne i Hercegovine da samostalno bira svoje političke i regionalne saveze, uključujući evropske i euroatlantske integracije. U vremenu kada pojedini međunarodni akteri pokušavaju ograničiti politički prostor Bosne i Hercegovine ili dovesti u pitanje njenu unutrašnju koheziju, ovakve poruke predstavljaju važan signal podrške međunarodnom pravu i principu državnog suvereniteta.

Historijska podrška tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu

Razumjeti današnje stavove Pakistana prema Bosni i Hercegovini nije moguće bez podsjećanja na ratne godine i agresiju na Bosnu i Hercegovinu između 1992. i 1995. godine.

Pakistan je zvanično priznao nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine 3. juna 1992. godine, među prvim državama u svijetu. U vrijeme kada je Bosna i Hercegovina bila izložena brutalnoj agresiji, etničkom čišćenju i međunarodnoj izolaciji, Pakistan je pružao otvorenu političku i diplomatsku podršku bosanskohercegovačkom rukovodstvu.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Na međunarodnim forumima Pakistan je osuđivao agresiju, upozoravao na humanitarnu katastrofu i zahtijevao snažniju reakciju međunarodne zajednice. Posebno je insistirao na pravu Bosne i Hercegovine na samoodbranu, smatrajući da embargo na oružje uveden rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a predstavlja duboku nepravdu prema državi koja je bila žrtva agresije.

Borba protiv embarga na oružje

Pakistan je bio među najglasnijim državama unutar Organizacije islamske saradnje koje su tražile ukidanje embarga na oružje za Bosnu i Hercegovinu. Zvanični Islamabad smatrao je da embargo praktično onemogućava Bosni i Hercegovini da zaštiti svoje stanovništvo i teritorijalni integritet. Upravo zbog toga Pakistan je kroz diplomatske kanale kontinuirano vršio pritisak na međunarodnu zajednicu da promijeni svoju politiku prema ratu u Bosni i Hercegovini.

Pakistanov glasački rekord u Ujedinjenim nacijama tokom posljednje tri decenije ostao je dosljedno na strani Bosne i Hercegovine. Posebno se izdvojilo glasanje u maju 2024. godine, kada je Generalna skupština UN-a usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Uprkos snažnom pritisku i lobiranju protiv rezolucije, Pakistan je glasao "za", potvrđujući svoj dugogodišnji principijelni stav protiv negiranja genocida i historijskog revizionizma.

Uloga Pakistana u mirovnim misijama u Bosni i Hercegovini

Podrška Pakistana nije ostala samo na diplomatskim izjavama.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Pakistan je bio jedan od najvećih učesnika mirovne misije UNPROFOR-a.

Prema podacima Ujedinjenih nacija iz novembra 1994. godine, Pakistan je u sastavu UNPROFOR-a imao:

• oko 3.017 vojnika
• 34 vojna posmatrača
• 19 pripadnika civilne policije

To je Pakistan činilo jednim od najvećih muslimanskih kontingenata u Bosni i Hercegovini tokom rata. Broj se tokom rata mijenjao zbog rotacija jedinica, ali se ukupno prisustvo pakistanskih snaga uglavnom kretalo oko 3.000 vojnika.

Nakon rata u Bosni i Hercegovini, pakistanski policijski službenici nastavili su djelovati kroz misiju UNMIBH odnosno International Police Task Force (IPTF), koja je trajala od 1995. do 2002. godine.

Međutim, za razliku od vojnog kontingenta UNPROFOR-a, Ujedinjene nacije nisu javno objavile precizan ukupan broj pakistanskih policijskih službenika koji su služili u IPTF-u tokom cijelog mandata misije. Poznato je da je IPTF ukupno brojio između 1.700 i 2.000 međunarodnih policajaca iz više od 40 država.

Pakistan je bio među državama koje su dale značajan doprinos policijskoj reformi i međunarodnom nadzoru u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, ali tačan kumulativni broj pakistanskih policajaca nije lako dostupan u javnim UN evidencijama.

Nakon rata pakistanski policijski službenici nastavili su djelovati kroz međunarodne misije UN-a, učestvujući u reformi policijskih institucija i jačanju vladavine prava u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Mnogi građani Bosne i Hercegovine i danas se s poštovanjem prisjećaju pakistanskih vojnika i policajaca koji su tokom i nakon rata pokazivali bliskost sa lokalnim stanovništvom, posebno sa povratnicima u ratom razorena područja.

"Počasni gosti", a ne izbjeglice

Posebno emotivno poglavlje odnosa dvije države odnosi se na prihvat bosanskohercegovačkih izbjeglica tokom rata.

U junu 1993. godine Pakistan je prihvatio više od 400 bosanskohercegovačkih izbjeglica koje su se nalazile u Republici Hrvatskoj, u trenutku kada je granica Republike Hrvatske prema Evropi bila zatvorena za civile koji su pokušavali pobjeći od rata. Vlada Bosne i Hercegovine tada je uputila apel muslimanskim državama da prihvate izbjeglice, a Pakistan je bio jedina muslimanska država koja se otvoreno odazvala tom pozivu.

Još važnije od same odluke bio je način na koji su Bosanci i Hercegovci dočekani u Pakistanu.
Pakistanski zvaničnici odbijali su koristiti izraz "izbjeglice". Umjesto toga govorili su da su Bosanci "gosti", "prijatelji" i "braća". Tadašnji ministar vanjskih poslova Pakistana Shaharyar Khan ostao je upamćen po riječima koje i danas imaju snažnu simboliku:
"Oni nisu izbjeglice - oni su naši počasni gosti. Za njih smo izgradili Bosansko selo, a ne izbjeglički kamp."

U vremenu kada su milioni ljudi širom svijeta gledali slike razaranja Bosne i Hercegovine, Pakistan nije pokazao samo političku podršku nego i ljudsko dostojanstvo prema onima koji su izgubili svoje domove.

Zaključak

Odnosi Bosne i Hercegovine i Pakistana predstavljaju mnogo više od uobičajenih diplomatskih veza među državama. Oni su svjedočanstvo da u međunarodnim odnosima još uvijek postoje principi, moralna odgovornost i istinska solidarnost koja se pokazuje onda kada je najteže. Dok su mnogi tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu birali šutnju, političku kalkulaciju ili ravnodušnost, Pakistan je otvoreno stao uz pravo jednog naroda da preživi, odbrani svoju državu i sačuva svoje dostojanstvo.

Od ratnih godina i prihvata bosanskohercegovačkih izbjeglica, preko diplomatske borbe protiv nepravde u Ujedinjenim nacijama, pa sve do današnje dosljedne podrške suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, Pakistan je pokazao kontinuitet prijateljstva koji nije zavisio od političke koristi niti prolaznih interesa. Upravo zbog toga podrška Pakistana Bosni i Hercegovini ostaje trajno upisana ne samo u diplomatskoj historiji nego i u kolektivnom sjećanju građana Bosne i Hercegovine — kao primjer države koja nije okrenula glavu kada je bilo najpotrebnije.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba