Savez kolumnista | Hadrović: Krajnje je vrijeme za proaktivnu borbu za BiH - probudite se više!

Bosni i Hercegovini potrebno je ozbiljno, sistemsko i dugoročno lobiranje u Washingtonu. Ne deklarativno, ne povremeno i ne isključivo kroz tradicionalnu diplomatiju, koja jeste važna i potrebna, ali odavno više nije dovoljna za političku realnost današnjeg svijeta.

Piše: Adnan Hadrović, za Radiosarajevo.ba

Kao neko ko je više od tri decenije proveo u diplomatiji i međunarodnim odnosima, naučio sam političke procese posmatrati nekoliko godina unaprijed.

Trending

Savez kolumnista | Hadrović: Krajnje je vrijeme za proaktivnu borbu za BiH - probudite se više!

Upravo zbog toga osjećam odgovornost da već sada ukažem na izazove koji bi Bosnu i Hercegovinu mogli ozbiljno pogoditi nakon Općih izbora 2026. godine i formiranja novog saziva Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Dok je danas najveći dio političke i medijske pažnje usmjeren na OHR, odlazak Christiana Schmidta i pitanje njegovog nasljednika - uvjeren sam da se mnogo ozbiljniji procesi odvijaju iza političkog horizonta.

Dugoročne posljedice

Novo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nakon izbora 2026. godine neće odlučivati samo o unutrašnjim političkim odnosima i raspodjeli vlasti. Ono će određivati pravac vanjske politike države i donositi odluke o imenovanju ambasadora na najvažnijim svjetskim adresama — u Washingtonu, Briselu, Ankari, Berlinu, ali posebno u New Yorku pri Ujedinjenim nacijama.

Prije oko 15h

Savez kolumnista | Adnan Ćerimagić: "Koga briga šta misli Sarajevo?!"

Po mom mišljenju, pitanje ko će 2027. godine predstavljati Bosnu i Hercegovinu pri Ujedinjenim nacijama moglo bi imati dugoročnije posljedice od mnogih tema koje danas dominiraju javnim prostorom.

Da bi se razumjelo zašto su naredne dvije godine posebno osjetljive i potencijalno opasne za Bosnu i Hercegovinu, potrebno je izaći iz okvira dnevne politike.

Međunarodni poredak koji je državu održavao posljednjih trideset godina ubrzano se mijenja.
Sjedinjene Američke Države pod novom administracijom imaju drugačije prioritete od onih koje je Bosna i Hercegovina godinama podrazumijevala kao trajnu političku konstantu.

Evropska unija prolazi kroz unutrašnje preispitivanje i geopolitičko redefinisanje u kojem proširenje prema Zapadnom Balkanu više nije izvjesno na način kako smo decenijama vjerovali. NATO je strateški fokusiran na istočno krilo i Indo-Pacifik. Rusija i Kina aktivno rade na slabljenju zapadnih demokratskih saveza, dok Beograd i određene političke strukture iz Republike Srpske godinama djeluju kao produženi instrument tih politika na Balkanu.

Za prosječnog građanina Bosne i Hercegovine ovo nisu apstraktne geopolitičke teme. Od tih procesa direktno zavisi hoće li država imati pristup evropskim fondovima, da li će strani investitori dolaziti ili odlaziti, hoće li vizna liberalizacija ostati stabilna, da li će mladi ljudi imati perspektivu da grade život u vlastitoj zemlji i koliko će snažne sigurnosne garancije stajati iza državnosti Bosne i Hercegovine u kriznim trenucima.

Bitka na UN

Ono što se danas piše i odlučuje u Washingtonu, New Yorku i Briselu, za godinu ili dvije postaje realnost koja se osjeti na šalteru za pasoše, u ekonomiji, na gradilištu, u učionici i u svakodnevnom životu građana. Vijesti o Christianu Schmidtu i rasprave o OHR-u samo su vidljivi dio mnogo dubljih procesa koji se paralelno odvijaju bez velike medijske pažnje.

Već sada postoje ozbiljne političke indicije da bi kandidati za ambasadora Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama mogli biti Obrad Kesić ili Bojan Vujić, osobe koje se godinama percipiraju kao među najodanijim političkim izvršiocima politike Milorada Dodika. Upravo zato smatram da javnost mora razumjeti koliko je ovo važno pitanje i kakve posljedice može imati po međunarodni položaj Bosne i Hercegovine u godinama koje dolaze.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Mjesto ambasadora pri Ujedinjenim nacijama nije protokolarna funkcija niti politička nagrada. To je jedna od najvažnijih diplomatskih pozicija koje jedna država ima. Ambasador pri UN-u učestvuje u kreiranju međunarodnog narativa o državi, svakodnevno komunicira sa najuticajnijim diplomatama svijeta i direktno utiče na percepciju države unutar međunarodnih institucija.

Posebno zabrinjava mogućnost da bi određeni diplomatski potezi nakon 2026. godine mogli biti dio šire koordinirane strategije prema međunarodnim centrima moći. U tom scenariju bi se kroz diplomatske aktivnosti, političko lobiranje i saradnju sa strukturama iz Beograda i Moskve pokušala dodatno oslabiti međunarodna pozicija Bosne i Hercegovine, uz kontinuirano promoviranje narativa koji dugoročno vode ka jačanju ideje samostalnosti Republike Srpske.

Nije nerealno očekivati ni scenario u kojem bi odnos snaga u Vijeću sigurnosti UN-a mogao postajati sve nepovoljniji za Bosnu i Hercegovinu, posebno uz kontinuirano plasiranje teze o "sukobu civilizacija", koja se kroz različite političke i lobističke kanale godinama pokušava ubaciti i u Washington.

Danas se političke bitke više ne vode samo klasičnom diplomatijom. One se vode kroz sofisticirane mreže lobističkih kuća, političkih konsultanata, medijskog uticaja i strateškog oblikovanja političkih percepcija, posebno u Washingtonu.

Upravo zato dodatno zabrinjava činjenica da Milorad Dodik i političke strukture okupljene oko njegove politike već godinama ulažu ogromna sredstva u angažovanje lobističkih firmi u Washingtonu, čiji je cilj slabljenje međunarodne pozicije Bosne i Hercegovine i promocija politika koje vode destabilizaciji države.

"Šta je Dodik dobio lobiranjem?!"

Nažalost, bosanskohercegovačke političke i društvene snage kojima je Bosna i Hercegovina iskreno na srcu prečesto djeluju reaktivno umjesto proaktivno. I to traje decenijama, bez obzira ko je bio ili jeste na vlasti među probosanskim političkim opcijama — nema nevinih s obzirom na činjenicu da je BiH objekt a ne subjekt međunarodne politike.

Godinama se ppodcjenjivala važnost ozbiljnog lobiranja uz poznate rečenice: "Šta će nama lobiranje?" ili "Šta je Dodik dobio lobiranjem osim sankcija?"

Danas se jasno vidi šta je dobio — dugoročnu prisutnost u političkim i analitičkim krugovima Washingtona, mrežu kontakata i kontinuirano plasiranje svojih političkih narativa. Čekao jeste dugo, ali je i dočekao, dok se bosanskohercegovačka politika suštinski nikada nije prilagodila novim pravilima međunarodne političke borbe.

S druge strane, probosanske strukture uglavnom reaguju tek kada određeni procesi već uzmu maha, umjesto da sistemski i dugoročno grade odnose sa ključnim političkim, sigurnosnim i analitičkim centrima moći u Sjedinjenim Američkim Državama kroz ono što se danas naziva nekonvencionalnom diplomatijom.

A upravo će se u ovom i ovakvom Washingtonu u narednim godinama donositi mnoge odluke koje će direktno uticati na budućnost Bosne i Hercegovine.

Borba za Bosnu i Hercegovinu danas se ne vodi samo unutar njenih granica. Ona se vodi i u međunarodnim institucijama, diplomatskim salonima, think-tank organizacijama, medijima i Ujedinjenim nacijama. Posebno u trenutku odlaska Christiana Schmidta i izbora njegovog nasljednika, kada su pozicije Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Kine, Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini geopolitički jasnije i otvorenije nego ikada ranije.

Lobiranje – ulaganje u opstanak države

Zbog toga pitanje ko će predstavljati Bosnu i Hercegovinu pri Ujedinjenim nacijama nije pitanje pojedinca niti običnog diplomatskog imenovanja. To je pitanje budućeg međunarodnog položaja, političkog kredibiliteta i same budućnosti države Bosne i Hercegovine.

Bosni i Hercegovini potrebni su profesionalni diplomati sa međunarodnim kredibilitetom, iskustvom i jasnim razumijevanjem državnih interesa (ne da ih trenutno nema) no potrebno je dodatno ojačati diplomatsku reprezentaciju države i okupiti ljude koji će graditi partnerstva sa zapadnim demokratijama, jačati veze sa ključnim saveznicima i dosljedno braniti suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine (bilateralno i multilateralno) uključujući i apsorbiranje političkih napada koji će kroz misiju BiH pri UN-u u New Yorku gotovo sigurno dolaziti u narednim godinama.
Ali isto tako — bez ozbiljnog i kontinuiranog ulaganja u lobiranje u Washingtonu — Bosna i Hercegovina teško može parirati organizovanim političkim i interesnim strukturama koje godinama rade protiv njenih interesa.

Za ozbiljno lobiranje potreban je ozbiljan novac, ozbiljna strategija i angažman ozbiljnih lobističkih firmi. To nije trošak.

To je ulaganje u međunarodnu poziciju i politički opstanak države BiH!

Moja namjera nije širenje pesimizma niti političke dramatizacije. Naprotiv. Vjerujem da još uvijek postoji dovoljno vremena da se stvari postave drugačije. Ali za to su potrebni ozbiljna strategija, politička mudrost i dugoročno razmišljanje - SVIH iz pro-bih bloka - mnogo više nego što ga trenutno vidimo na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. I ponovo treba reći: nema nevinih.
Vrijeme za proaktivno djelovanje je sada - odmah!
Jer u diplomatiji i međunarodnim odnosima države najskuplje plate onda kada opasnosti prepoznaju prekasno.

A Bosna i Hercegovina je to, nažalost, već više puta platila.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba