Savez kolumnista | Sejo Sušić: Kraj iluzije o međunarodnoj zaštiti

Događaji u New Yorku i ostavka visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu nisu tek još jedna diplomatska epizoda niti prolazna politička kriza. Oni predstavljaju istorijski alarm i možda najveći međunarodni i politički poraz Bosne i Hercegovine od završetka rata. Ono što se danas dogodilo nije izolovan incident, nego brutalni sudar sa stvarnošću koju domaće političke elite godinama odbijaju priznati.

Piše: Sejo Sušić, za Radiosarajevo.ba*

Godinama je političko Sarajevo živjelo u opasnoj iluziji da će međunarodna zajednica beskonačno održavati Bosnu i Hercegovinu na aparatima, finansirati njene institucije, braniti njen teritorijalni integritet i rješavati probleme koje domaće vlasti nisu željele ili nisu bile sposobne riješiti. Ta iluzija danas se raspada pred očima svih građana.

Trending

"Free, free Palestine": Demonstrant pokušao prekinuti nastup predstavnika Izraela na Eurosongu

Svijet se promijenio. Međunarodna politika ne poznaje emocije, moralnu zahvalnost niti trajna prijateljstva. Poznaje samo interese, moć i strateške prioritete. Bosna i Hercegovina je, nažalost, posljednjih dvadeset godina radila gotovo sve da izgubi i jedno i drugo.

Dok su druge države gradile ozbiljne institucije, jačale ekonomiju, ulagale u diplomatiju i razvijale dugoročne nacionalne strategije, Bosna i Hercegovina se pretvarala u privatni feud partijskih elita. Umjesto države izgrađen je sistem političke trgovine, korupcije, nepotizma i potpune institucionalne paralize.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!  

Državu nisu urušili samo njeni neprijatelji

Najveća tragedija nije samo u tome što su državu napadali njeni otvoreni neprijatelji. Mnogo je opasnija činjenica da su je iznutra uništavali oni koji su se godinama predstavljali kao njeni zaštitnici.

Posebno je licemjerno danas slušati dramatične izjave o "napadu na Bosnu i Hercegovinu" od istih političkih struktura koje su godinama pravile političke dogovore sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, dajući im legitimitet, politički prostor i mogućnost da sistematski razgrađuju državu iznutra.

Dodik nije jučer postao problem. Godinama otvoreno prijeti secesijom, ruši ustavni poredak i ismijava državne institucije. Ali umjesto ozbiljne političke i pravne reakcije, mnogi u Sarajevu koristili su ga kao partnera za raspodjelu funkcija, očuvanje vlasti i međusobne političke dilove. Državni interes žrtvovan je radi fotelja.

Jednako pogubna bila je potpuna nesposobnost ili nespremnost domaćih elita da provedu presude Europskog suda za ljudska prava i pokrenu ozbiljnu transformaciju države prema građanskom modeluIako je Dejtonski sporazum duboko nepravedan i pun sistemskih mana, čak je i takav okvir pružao mogućnost postepenog razvoja funkcionalnije države te transformaciju Bosne i Hercegovine iz nacionalno podijeljene države u državu ravnopravnih građana. Ali za takav razvoj bila je potrebna politička hrabrost i državna vizija — upravo ono što je najvećim dijelom nedostajalo.

Patriotizam kao paravan za korupciju

Umjesto toga, političke elite godinama su održavale zatvoreni etno-partijski sistem u kojem nekolicina ljudi kontroliše zapošljavanje, javni novac, medije i kompletan politički narativ. Patriotizam je pretvoren u marketinški alat iza kojeg su se skrivali korupcija, kriminal i nesposobnost.

Svaka ozbiljna kritika proglašavana je izdajom, dok je prava izdaja bila sistematsko uništavanje institucija države.

Danas Bosna i Hercegovina plaća cijenu takve politike.

Diplomatski poraz u New Yorku pokazao je ono što mnogi godinama odbijaju prihvatiti: Bosna i Hercegovina više nema bezuslovnu međunarodnu podršku. Velike sile danas imaju druge prioritete — rat u Ukrajini, Bliski istok, rivalstvo sa Kinom, energetsku sigurnost i unutrašnje političke krize. U takvom svijetu država koja nije sposobna urediti samu sebe postaje teret, a ne prioritet.

Diplomatski poraz koji je ogolio stvarnost

Ostavka visokog predstavnika simbolično zatvara jednu historijsku eru međunarodnog protektorata. Time se završava period u kojem je međunarodna zajednica, uprkos svim greškama i licemjerstvu, ipak predstavljala krajnju sigurnosnu i političku zaštitu opstanka Bosne i Hercegovine.

Sada počinje mnogo opasnija faza.

Bosna i Hercegovina prvi put nakon rata ostaje gotovo potpuno suočena sa vlastitim unutrašnjim slabostima, korumpiranim elitama i duboko razorenim institucijama. A upravo su institucije danas možda slabije nego u bilo kojem trenutku nakon Dejtona.

Korupcija kao najveća sigurnosna prijetnja

Korupcija je postala već duže vrijeme najveća sigurnosna prijetnja državi. Ne separatizam. Ne retorika. Korupcija.

Jer korupcija razara državu iznutra. Ona uništava povjerenje građana, tjera mlade ljude da napuštaju zemlju i pretvara vojsku, policiju i pravosuđe u instrumente partijskih interesa. Država pod korupcijom prestaje biti zajedničko dobro građana i postaje privatni plijen političkih kasta.

Bez ozbiljnog obračuna sa političkom korupcijom, svaka priča o patriotizmu postaje obična prevara.

Ne može se braniti država dok se istovremeno pljačkaju njene institucije. Ne može se govoriti o opstanku Bosne i Hercegovine dok desetine hiljada mladih godišnje napuštaju zemlju jer više ne vjeruju ni sistemu ni političarima. Ne može se graditi budućnost na partijskom zapošljavanju, kriminalu i potpunom urušavanju meritokratije.

Bosna i Hercegovina danas ne pati samo od vanjskih pritisaka. Ona prije svega pati od unutrašnje političke truleži.

Najveća opasnost leži upravo u činjenici da značajan dio političke elite nikada nije iskreno želio modernu i funkcionalnu državu. Funkcionalna država podrazumijeva nezavisno pravosuđe, odgovornost, transparentnost i kraj političke kontrole nad institucijama. A upravo bi to ugrozilo mreže moći koje godinama kontrolišu sistem.

Zato se javnosti konstantno serviraju nacionalne tenzije i političke krize — jer haos odgovara onima koji žive od haosa.

U takvom ambijentu patriotizam se pretvara u praznu propagandu, dok država polako nestaje kroz korupciju, demografski kolaps i institucionalno raspadanje.

Bosna i Hercegovina još uvijek ima šansu

Ipak, uprkos svemu, Bosna i Hercegovina još uvijek nije bez šanse.

Ali ta šansa više neće doći iz Washingtona, Bruxellesa niti iz kancelarije Visokog predstavnika. Ona mora doći iznutra — kroz potpuni politički zaokret i konačno suočavanje sa stvarnošću.

Država se više ne može braniti emocijama, ratnim uspomenama i patriotskim sloganima. Može se braniti samo jakim institucijama, profesionalnom diplomatijom, funkcionalnom ekonomijom, nezavisnim pravosuđem i ozbiljnom državnom strategijom.

Bez toga, Bosna i Hercegovina će ostati zarobljena između separatističkih projekata spolja i korumpiranih struktura iznutra.

Vrijeme iluzija je završeno

Današnji događaji moraju predstavljati trenutak brutalnog političkog otrežnjenja. Vrijeme iluzija je završeno.

Bosna i Hercegovina više nema luksuz da njenu sudbinu određuju nesposobne političke elite koje patriotizam koriste kao paravan za korupciju i političku trgovinu. Više nema vremena za beskrajne etničke sukobe iza kojih se skrivaju kriminal, nepotizam i pljačka države.

Ako Bosna i Hercegovina želi opstati, mora hitno krenuti putem duboke institucionalne obnove, obračuna sa političkom korupcijom i stvaranja moderne građanske države zasnovane na vladavini prava, a ne na etničkim monopolima i partijskim interesima.

Jer nijedna država ne može preživjeti ako joj institucije postanu slabije od političkih kartela koji njima upravljaju.

Ostavka visokog predstavnika nije samo kraj jedne međunarodne ere. Ona je upozorenje da Bosna i Hercegovina više nema zaštitnu mrežu iza koje se godinama skrivala domaća politička nesposobnost. I upravo zato, pitanje više nije šta će uraditi međunarodna zajednica.

Pitanje je da li Bosna i Hercegovina još uvijek ima snage da spasi samu sebe.

*Autor je profesor na Međunarodnom islamskom univerzitetu u Islamabadu na Odsjeku za šerijat i međunarodno pravo

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.