Dragan Bursać: Hoće li časna Sena Uzunović uspjeti sama u borbi protiv Dodika?

"Sutkinja Uzunović traži ono što stoji u ustavu i zakonima - da se čovjek, kojem pravomoćna presuda nosi zabranu obavljanja SVIH funkcija, izbriše iz registra kao predsjednik SNSD-a. Hoće li Sena Uzunović uspjeti sama? Ne bi smjela biti sama, to prvo! Ne bi smjelo sve zavisiti samo od jedne kičme u moru savitljivih. Ali upravo u tome je tragedija: u Bosni i Hercegovini pravo često liči na hrabrog pojedinca, a bezakonje liči na instituciju."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

U Bosni i Hercegovini sve može: može se kupiti mandat, može se kupiti mir, može se kupiti diploma, može se kupiti šutnja. Može se kupiti i zatvor i otkupiti sloboda, za 36.500 maraka, sitniš za čovjeka koji entitetski budžet doživljava kao kućnu kasicu-prasicu.

Trending

Alen Pilav nakon 7 mjeseci progovorio o stanju koje je zatekao: "KCUS je bolnica, a ne štedionica"

Ne može se, međutim, kupiti jedna stvar: sudska presuda koja (ako) se provede do kraja.
A sad ne stoje stvari tako.

Jer kad sad presuda dođe do Milorada Dodika, ona se pretvara u papir. Kad dođe do Banjaluke, ona se pretvara u fusnotu. Kad dođe do međunarodnih diplomata, ona se pretvara u "kompleksan kontekst". Kad dođe do domaćih političara, ona se pretvara u dnevni raspored: danas smo protiv Dodika, sutra s Dodikom, prekosutra na kafi sa Dodikom.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

I onda se pojavi sutkinja Sena Uzunović i uradi nešto navodno skandalozno. Traži da se presuda u potpunosti izvrši. Traži ono što stoji u ustavu i zakonima - da se čovjek, kojem pravomoćna presuda nosi zabranu obavljanja SVIH funkcija, izbriše iz registra kao predsjednik SNSD-a. Zvuči sasvim normalno? U ovoj zemlji nakaradno sprovođenih zakona, zvuči kao provokacija.

Presuda koja vrijedi samo kad nikoga ne boli

Paradoks je poznat: Milorad Dodik je pravomoćno osuđen, kaznu zatvora je otkupio, zabrana političkog djelovanja se podrazumijeva, ali čovjek i dalje uredno glumi predsjednika stranke, kao da se pravosudni sistem obraća nekom drugom, možda Miletu iz susjedne ulice.

Sena Uzunović je u obrazloženju presude rekla jasno: zabrana političkog djelovanja ne prestaje na funkciji izabranog dužnosnika; ona obuhvata i vođenje stranke. Logika je elementarna: stranka je pravno lice, funkcija predsjednika je pravna funkcija i on je ne smije obnašati. I tačka! 

Međutim, Bosna i Hercegovina ima poseban sport: pravni slalom. Presuda se "tumači posredno", "nije eksplicitno navedeno", "treba dodatno pojašnjenje", "nije nadležnost suda". Tako nastaje država u kojoj zakon važi, ali se primjenjuje samo ako ne dodirne političku moć.

Kad je Centralna izborna komisija, oslanjajući se na pojašnjenje sutkinje, tražila od Osnovnog suda u Banjaluci da Dodika izbriše iz registra kao predsjednika SNSD-a, sud je odbio uz obrazloženje da CIK "nije nadležan".

I sve je stalo na tome. Ne zato što je pravni put zaključen, nego zato što je sistem namjestio stolicu i rekao: dosta je, ne talasajte više.

U zemlji u kojoj se presude gase taster-prekidačem

Sada dolazi drugi, mnogo važniji čin.

Sena Uzunović se nije zadovoljila time da bude dekor u parapravnoj proceduri. Poslala je 27. februara dopis direktno Osnovnom sudu u Banjaluci. Ne CIK-u. Ne posrednicima. Sudu. I zatražila izvršenje pravnih posljedica presude, posebno onih iz člana 114, stav 1, tačka a) Krivičnog zakona BiH: prestanak vršenja određenih funkcija u organima vlasti, privrednim društvima i drugim pravnim licima.

Drugim riječima: evo vam ovjerene presude, evo vam zakon, izvolite uraditi posao.

To je trenutak u kojem BiH, makar na trenutak, izgleda kao pravna i prava država. I baš zato je taj trenutak sada opasan. Jer Sena Uzunović ne udara po Dodiku samo kao pojedincu. Ona udara po najvažnijem mehanizmu njegovog opstanka na vlasti: po SNSD-u kao logističkoj mašini. Dodik bez SNSD-a nije političar. Dodik bez SNSD-a je glasna ali bizarna figura bez komandne ploče. A SNSD bez Dodika, barem formalno, znači jednu pukotinu kroz koju bi institucije morale proći.

To je ono što sistem panično izbjegava.

Banjaluka kao pravosudna tvrđava "entitetske realnosti"

Osnovni sud u Banjaluci ovdje nije samo sud. On je test. On je laboratorija poslušnosti. Mjesto na kojem se mjeri koliko je jaka država, a koliko je jaka "entitetska praksa". Ako sud postupi po dopisu i presudi Suda BiH, onda je potvrđeno ono osnovno: da hijerarhija prava postoji, da pravomoćna presuda nije savjet, da država nije ukras.

Ako sud odbije, onda je potvrđeno ono brutalno drugo: da se u Bosni i Hercegovini presude provode selektivno, a da se ta selekcija zove Milorad Dodik.

I to više nije pravni problem. To je politička poruka.

Diplomatska šutnja kao saučesništvo

Dok se ovo dešava, ambasador Švicarske dolazi u Banjaluku i sastaje se s Dodikom. Na stolu zastave: Švicarska, entitet RS, SNSD. Simbolika savršena, gotovo komična: evropska država koja se diči pravnom kulturom sjedi za stolom sa čovjekom kojem se presuda ne provodi do kraja, i to u trenutku kada Sud BiH piše dopis da taj čovjek ne može biti ni predsjednik stranke.

Taj susret, namjeran ili nenamjeran, proizvodi jednu jedinu stvar: legitimizaciju Milorada Dodika kao pravnog subjekta. To je ona fina, diplomatska verzija onoga što domaći političari rade grublje: pretvaraju neprovođenje presude u prihvatljivu normu. I onda se svi čude što Dodik nastavlja da gazi, prijeti, targetira, ismijava. Što bi stao? Ko ga je zaustavio?

Časna Sena i sistem koji mrzi čestitost

Naslov ove kolumne namjerno nosi riječ "časna" u naslovu. Jer kad se neko usudi raditi posao po zakonu, odmah mu se traži aureola - kao da je normalnost čudnovata pojava.

A zapravo je obrnuto: u normalnoj državi Sena Uzunović i njen rad ne bi bio vijest. Bio bi službeni zapisnik.

U Bosni i Hercegovini ona postaje simbol, jer sistem mrzi čestitost. Sistem voli "razumijevanje konteksta", "balansiranje", "mudrost u tišini", "ne izazivanje". Sistem voli sudije koje znaju gdje je politička granica-ne zakona, nego moći.

Sena Uzunović radi suprotno od toga. I zato je pokušavaju slomiti, zastrašiti, dehumanizirati, uvlačiti porodicu u političko blato, bacati imena najbližih u eter kao mete. To nije incident. To je provjerena metoda. Jer kad zakon dotakne moć, moć uzvraća nasiljem.

Hoće li uspjeti sama?

Ovo je suštinsko pitanje. Ne zbog dramatične slike usamljenog heroja, nego zbog hladne istine o društvu: sistem u kojem jedna sutkinja mora slati dopise da se presuda izvrši, sistem je već na aparatima. Hoće li Sena Uzunović uspjeti sama? Ne bi smjela biti sama, to prvo! Ne bi smjelo zavisiti samo od jedne kičme u moru savitljivih.

Ali upravo u tome je tragedija: u Bosni i Hercegovini pravo često liči na hrabrog pojedinca, a bezakonje liči na instituciju. Ako Osnovni sud u Banjaluci opet odbije, to će značiti da su svi shvatili poruku: presude važe dok se ne izgovori ime Milorada Dodika. Kad se izgovori, presude prelaze u zonu "političke realnosti". Ako postupi, čak i djelimično po pravdi i pravičnosti, to će biti prvi ozbiljan udarac kulturi nekažnjivosti koja se godinama njeguje kao državna tradicija.

Epilog koji još traje

Ovo nije priča o registru, papiru i pečatu. Ovo je priča o tome da li Bosna i Hercegovina ima snage da kaže: zakon nije tek dekor i važi jednako za SVE. Jer Dodik nije neuništiv. Ne vlada zato što je nepobjediv. Vlada zato što sistem voli komfor šutnje, a šutnja ovdje ima status državnog praznika.

Ako presuda bude izvršena, biće to mala pobjeda prava i velika pukotina u partijskom mehanizmu straha. Ako je ne bude, biće to još jedan dokaz da se u ovoj zemlji vlast ne mjeri glasovima, nego sposobnošću da se presude pretvore u dim. A dim se uvijek diže iznad ruševina države.

Sena Uzunović je uradila ono što bi trebalo biti podrazumijevajuće: primijenila zakon i tražila da se on provede. U ovoj zemlji to je čin otpora.

Pitanje nije hoće li ona uspjeti sama.
Pitanje je koliko će još dugo svi ostali uspijevati zajedno - da se prave mrtvi.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba