Savez kolumnista | Lavić i Sušić: Zašto Bosni i Hercegovini hitno treba Memorandum o državi

Kada politička raznolikost postane luksuz koji država ne može priuštiti

Pišu: Senadin Lavić i Sejo Sušić, za portal Radiosarajevo.ba

Bosna i Hercegovina ulazi u novu fazu svoje historije s teretom nerješenih pitanja koja se više ne mogu odlagati. Euroatlantske integracije stoje u mjestu, presude Evropskog suda za ljudska prava čekaju implementaciju već petnaest godina, antiustavni pokreti dobijaju na snazi, a politički blok koji bi trebao braniti državu – fragmentiran je i nesinhroniziran.

Trending

Uživo | Uskoro počinje utakmica: PSG - Arsenal 0:0

U takvom trenutku, inicijativa za potpisivanje Memoranduma o državi među državotvornim demokratskim partijama nije ni simboličan ni marketinški potez. Ona postaje politička nužnost.

Bosna i Hercegovina danas je jedna od rijetkih evropskih država u kojoj se o temeljnim pitanjima državnosti još uvijek pregovara kao da su predmet političke trgovine, a ne ustavne kategorije. Suverenitet, teritorijalni integritet, državna imovina i vladavina prava trebali bi biti pitanja iznad dnevne politike. Umjesto toga, ona se svakodnevno tematiziraju, relativiziraju, instrumentaliziraju, te koriste kao sredstvo političkog pritiska i najmizernijih ucjenjivanja.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

To ukazuje na duboku institucionalnu slabost: odsustvo minimalnog zajedničkog političkog imenitelja oko kojeg bi se demokratske snage mogle okupiti bez obzira na ideološke razlike.

Šta zapravo predstavlja Memorandum?

Nacrt Memoranduma koji je u pripremi ne traži od partija da odustanu od svojih ideoloških razlika, ekonomskih politika ili izbornih strategija. Ne pokušava stvoriti jednoumlje niti ukinuti politički pluralizam.

Naprotiv.

On pokušava definirati minimalni državni konsenzus ispod kojeg nijedna politička partija koja prihvata suverenitet i ustavni poredak Bosne i Hercegovine ne bi smjela ići.

Taj minimum podrazumijeva:

• bezrezervno poštivanje Ustava Bosne i Hercegovine i Dejtonskog mirovnog sporazuma,
• zaštitu teritorijalnog integriteta i suvereniteta države,
• implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava,
• jačanje vladavine prava i nezavisnosti institucija,
• borbu protiv korupcije,
• slobodu medija, ekonomski prosperitet, znanstveno-tehnološki razvoj
• te jasnu opredijeljenost za evropske i NATO integracije. 

To nije politički maksimalizam. To je minimum koji se u svakoj ozbiljnoj demokratskoj državi podrazumijeva, a iz kojeg se naknadno razvijaju detalji državnog poretka u skladu s dostignućima 21. stoljeća. Ovim memorandumskim projektom se jasno odvaja Bosna od retrogradnih ideja prošlosti, etnofaulizma, religijske isključivosti i provincijalne skučenosti pojedinaca i grupa.

Posebno važan dio Memoranduma jeste uspostavljanje mehanizma međusobnih konsultacija o pitanjima od državnog značaja. Iz ovoga nužnog i plodonosnog komunikativnog djelovanja nastaje nova forma političkog djelovanja i međusobnog povjerenja. Potpisnice bi se obavezale da prije zauzimanja javnih stavova o ključnim državnim pitanjima izvrše međusobne konsultacije, dogovaranja, savjetovanja i pokušaju usaglasiti zajednički institucionalni odgovor.

To nije ukidanje političke autonomije. To je elementarna politička odgovornost i izraz moralnosti prema građanima. Sve malodušnosti, sujete, sitni interesi pojedinaca moraju se potisnuti u interesu jačanja države Bosne i Hercegovine.

Zašto baš sada?

Bosna i Hercegovina je ušla u fazu u kojoj luksuz političke dezorijentacije postaje ozbiljna sigurnosna prijetnja. Budućnost države više ne smije biti u rukama dva-tri političara, tri sveštenika i nekih ljudi koji nemaju jasne stavove. Ovo je povijesni trenutak totalnog ozbiljenja bosanskog uma!

Presuda Sejdić-Finci donesena je još 2009. godine. Prošlo je gotovo dvadeset godina, a država i dalje nije implementirala ni tu, ni druge presude Evropskog suda za ljudska prava poput presuda Pilav ili Pudarić. Svaka nova vlast preuzima isti institucionalni dug i ostavlja ga svojim nasljednicima.

To više nije obična politička blokada. To postaje obrazac organizirane pasivnosti kojim se država razara iznutra.

Istovremeno, secesionistička retorika i antiustavne inicijative pokušavaju se pretvoriti u normalan diskurs u javnosti. Izjave koje bi u mnogim evropskim državama izazvale ozbiljne pravne i političke posljedice ovdje prolaze kao dio svakodnevnog političkog folklora. Primitivci etnopolitike velikosrpstva i velikohrvatstva ne posustaju u vrijeđanju muslimana, naroda Bošnjaka, odbijanju bosanske nacionalnosti, negiranju povijesti Bosne i odbijaju da postoji država Bosna i Hercegovina.

Istina je, međutim, da odgovornost za postojeću političku fragmentaciju ne snose samo antiustavni projekti, nego i dugogodišnja nesposobnost, nemar i neodgovornost državotvornih političkih aktera da izgrade kulturu međusobnog povjerenja, koordinacije i institucionalne discipline.

Upravo zato Memorandum ima smisla.

Ne kao savez protiv bilo kojeg naroda ili kulturnog identiteta, nego kao sporazum za funkcionalnost države i očuvanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.

Snaga koordinacije

Nacrt Memoranduma predviđa formiranje Koordinacijskog savjeta koji bi održavao redovne sastanke, a u kriznim situacijama reagirao u roku od 72 sata.

Takav mehanizam nije birokratska formalnost. On predstavlja odgovor na jedan od najvećih strukturnih problema bosanske politike: činjenicu da politički akteri koji nominalno dijele iste temeljne vrijednosti često djeluju potpuno nepovezano. Ta nepovezanost izaziva sumnje kod većine građana u namjere i ciljeve političkih aktera koji su navodno opredijeljeni za Bosnu. Da je takav mehanizam postojao ranije, reakcije na pokušaje prenosa državne imovine, blokade institucija ili antiustavne odluke bile bi koordiniranije, ozbiljnije i politički snažnije.

Memorandum, međutim, ne smije ostati samo deklarativni dokument.

Njegova snaga zavisit će od postojanja konkretnih mehanizama odgovornosti:

• redovnih javnih izvještaja o provođenju obaveza,
• transparentnosti rada Koordinacijskog savjeta,
• zajedničkih institucionalnih nastupa,
• te političkih posljedica za one koji svjesno krše preuzete obaveze. 

Bez toga bi Memorandum mogao postati još jedan dokument koji će služiti za ceremonijalna fotografisanja, a ne za stvarne političke promjene.

Evropski put i sigurnosna stabilnost

Podrška evropskim i NATO integracijama ne bi smjela ostati samo deklarativna politička fraza. Evropske integracije podrazumijevaju izgradnju funkcionalne pravne države, jačanje institucija i zaštitu ljudskih prava. NATO integracije, s druge strane, predstavljaju važan sigurnosni okvir koji smanjuje prostor za destabilizaciju i političke avanturizme koji prijete miru. Ovdje se radi o strateškoj usmjerenosti Bosne u “evropskom svijetu” koji je njezino povijesno, kulturno i geografsko određenje. Zato pitanje euroatlantskog puta nije samo geopolitičko opredjeljenje, nego pitanje dugoročne institucionalne stabilnosti Bosne i Hercegovine.

Nije ovo ideologija – ovo je elementarna državnost

Jedna od najvažnijih odredbi nacrta jeste ona koja kaže da Memorandum nije ideološki dokument. Partije potpisnice mogu se razilaziti u svemu – od porezne politike do obrazovnih reformi. Ali ne mogu se razilaziti u pitanju postoji li Bosna i Hercegovina ili ne. Bosna je neupitna državna, politička, kulturna i povijesna činjenica – i to se mora poštovati! Političke partije ne mogu biti neutralne prema antiustavnim politikama. Ne mogu šutjeti dok se institucije blokiraju i država dovodi u stanje neučinkovite birokratske mreže kojom upravljaju petokolonaške grupacije Beograda i Zagreba.

To je razlika između politike kao igre interesa i politike kao odgovornosti prema zajednici. I ta razlika, u bosanskim prilikama, nije akademska. Ona je pitanje opstanka institucija koje još jedva stoje. Svakom odanom bosanskom građaninu je stalo do institucija koje funkcioniraju po zakonima i u interesu slobode i sigurnosti za svakog čovjeka na teritoriji države. Vladavina prava, nezavisnost pravosuđa, borba protiv korupcije, sloboda medija – sve su to vrijednosti koje Memorandum eksplicitno uključuje i prepoznaje, naglašavajući da bez njih nema ni funkcionalne države ni evropske perspektive.

Otvorenost kao politička poruka

Posebno je važno da Memorandum, prema nacrtu, ostaje otvoren za sve partije koje prihvataju njegove vrijednosti – bez etničkog ili regionalnog kriterija. To znači da je ovaj poziv upućen ne samo stranačkim saveznicima, nego svim onim akterima koji se, bez obzira na identitet, zalažu za funkcionalnu, suverenu, u internacionalno priznatim granicama i evropsku Bosnu i Hercegovinu.

Navedeni pristup ne predstavlja nedostatak dokumenta, već njegovu političku mudrost. Sporazum koji nadilazi stranačke i etničke podjele znatno je stabilniji od onoga koji je ograničen na unutarkoalicijski krug. Historija bosanske politike puna je primjera kako su uski savezi bez šireg temelja brzo erodirali čim se promijenio politički kontekst. Memorandum koji je otvoren za sve koji dijele političku viziju o suverenoj BiH – to je dokument koji može trajati.

Trenutak za političku hrabrost

Bosna i Hercegovina ne treba još jednu deklaraciju koja će biti odštampana, svečano potpisana i zaboravljena u ladici. Treba živi dokument koji stvara obaveze, omogućava kontrolu i nosi konkretne posljedice za one koji ga krše. Ovaj dokument mora biti budilica za svakodnevno djelovanje s jasnim bosanskim ciljevima u politici. Nacrt Memoranduma o državnom konsensusu bosanskih partija ima sve preduslove da to postane – ako ga potpisnice budu živjele, a ne samo nosile kao ukras u izbornoj kampanji. Zato je važno uključivanje umnog bosanskog potencijala koji će služiti kao budna kritička svijest i dezavuirati sve pokušaje suspektnih populističkih politika.

Građani Bosne i Hercegovine zaslužuju znati da postoje partije koje su spremne obavezati se na nešto iznad sopstvenih kratkoročnih interesa. Zaslužuju da vide da se iza bosanskih parola krije stvarna politička volja – volju koja se potpisuje, koja se mjeri i koja ima cijenu ako se ne ispuni.

Jer konsenzus o državi nije nikakav ustupak. To nije sužavanje političkog prostora. To je preduvjet svega ostalog – svakog razvoja, svakog napretka, svakog razgovora o boljoj budućnosti. Bez temelja, nema građevine. Bez zajedničkog poda, svaki korak naprijed postaje klizanje unazad.

Memorandum o državnom konsenzusu je taj temelj. Sada je pitanje hoće li partije imati hrabrosti da ga ne samo potpišu – nego i žive.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba