Savez kolumnista | Faruk Šehić: Kultura nepamćenja

Koliko je ovo naše društvo ranjivo, nezaliječenih rana, osjetljivo na drugačije stavove i mišljenja, najbolje pokazuje slučaj ovdašnje političarke čija je jedna fraza u govoru na engleskom ("power struggle") izazvala buru osuda i žestokih reakcija.

To je stoga jer se uporno, već decenijama, nameću verzije istine o "našem malom i omanjem ratu" kao da je on bio neka vremenska nepogoda, i čim zaboravimo nepogodu sve će nas krenuti u životu kako i zaslužujemo nakon velikih patnji za vrijeme vremenske nepogode rata.

Piše: Faruk Šehić, za portal Radiosarajevo.ba

Trending

Cijene 'lete u nebo': Objavljeno šta je najviše poskupilo. Razlika u odnosu na 2025. je drastična

Po tom receptu zaborav je put u bolju budućnost. E sad, hajde to reci žrtvama u lice, da su im najmiliji pobijeni tek tako, i da ih treba zaboraviti, pa čak i zaboraviti ubice i zločince.

Potpuno pogrešan koncept suočavanja s prošlošću, nametnut sa strane, od nepametnih i neinteligentnih apartčika Evropske unije ili koga već ne, nije jedini krivac zašto kao društvo živimo s otvorenim ranama već tri decenije nakon formalnog završetka našeg malog i omanjeg rata.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Etničke podjele

Ima tu dosta drugih uzroka, a ključni sigurno leži u ustrojstvu našeg ustava koji je napravljen u vojnoj bazi i kao takav nikad nije ni mogao biti osnova za razvoj normalnog, građanskog društva, nego je zacementirao etničke podjele države na svim nivoima.

Kao takvo frankenštajnsko društvo, fabrikovano u američkoj vojnoj bazi, ostali smo zauvijek otvorenih rana, jer u ovoj zemlji je sasvim normalno da onaj koji te je mučio u logoru, sjedi preko puta tebe, i mirno pije prvu jutarnju kafu, bunovan kao i bilo koji drugi tvoj sugrađanin.

Ja sam se ovakvih priča naslušao u Istočnoj Bosni naprimjer, za razliku od političara iz političkog Sarajeva koji ne znaju gdje se nalazi Tešanj, a gdje Teslić; ma ko bi to znao, isto je to kao Iran ili Irak. Neka daljina, nedođija, mjesto gdje se rađaju izvorni papci etc. Naslušao sam se takvih priča pa me je policajac iz Bratunca tužio tamošnjem sudu za klevetu i šta li već, pa je sud naložio da ja, odnosno medij za koji sam pisao, mora platiti koju hiljadu maraka. A sve zato što sam napisao ono što mi je jedan Bošnjak povratnik u pomenuti grad rekao.

A rekao je kako je ovdje normalno na ulici sretati ubice i mučitelje. I nije se tu sve završilo na tužbi, nego je i predsjednik SO (također Bošnjak) tog grada smijenjen jer mi je dao izjavu u kojoj se nije libio reći istinu. Poslije me je on nazvao i rekao mi da nastavim raditi svoj posao kao i do sada, i da mu nije žao što je smijenjen. Tako se to dešava u onim gradovima u koje ne zalaze ovi što ne znaju gdje je Tešanj a gdje je Teslić, ali znaju pametovati kako se u Bosni i Hercegovini u ratu vodila "borba za vlast", i znaju to pričati europarlamentarcima iz dvadeset država ili koliko već; nisam fasciniran brojkama, pogotovo ako su to ljudi iz desničarskih evropskih stranaka.

Zašto je spaljena Vijećnica

Takva EU ne da me ne zanima, nego je prezirem jer je ona preteča novog fašizma koji odavno kuca na njihova vrata. Kad god Evropa potone u fašzam, mi ovdje ćemo biti žrtve.

Naravno, rat jeste i borba za vlast/borba za moć, ali prije svega je borba za teritorije i sve ono što se na njima nalazi. Ali objašnjavati strancima, pogotovo ako su desničari, kako je rat na Bosnu i Hercegovinu, odnosno agresija, bila samo borba za vlast, šetajući obnovljenom Vijećnicom, koja je srušena ne zbog borbe za vlast, nego zbog mržnje prema svemu što je Drugo, a to Drugo su ovdje bili muslimani, Muslimani, Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci, Jugoslaveni, kako god da su tada sebe nazivali.

Genocid u svome nazivu i pojmu ima uništenje roda, odnosno grupe ili cijelog naroda, i nije nikakva borba za vlast i moć, nego je izraz kranjeg zla, organizovanog i smišljenog zla, za koji je trebala velika logistička podrška. Genocid se desio narodu koji se nazivao muslimanskim i desio nam se samo zato što imamo takva imena i prezimena, takvu religiju, doduše, nismo je ni morali imati 1992, svejedno bi završavali na dnu masovnih grobnica.

Da li si bio panker, ateista, lezbijka, bilo šta, opet si završavao na dnu masovne grobnice jer imaš pogrešno ime i prezime. Rat protiv Bosne i Hercegovine kao države, plan da se ona uništi i zbriše s lica zemlje ima u sebi i vjersku notu, bez obzira koliko mi nismo željeli da uništimo pravoslavlje, naš neprijatelj je želio da unišiti sve tragove islama na ovom prostoru, i sve što nas veže za ovu zemlju. Tuđman je cijelu Hrvatsku zvao predziđem kršćanstva. HVO je u ratu protiv BiH bio kršćanska/katolička falanga, i cilj tzv. Herceg Bosne isto je bio etničko čišćenje, kao i "dobrim komšijama" iz RS-a.

Uostalom, Vijećnica je bila biser tzv. pseudomavarske arhitekture, a Mavari/Mauri su bili muslimani. Nije ona zapaljena zato što je u njoj bio komandni centar naše vojske, nego zato što su zločinci s brda uništavali sve što nisu mogli razumjeti, i sve što im je dolazilo na nišan, a uništavali su i ljepotu samoga grada, grad kao takav, iako su htjeli da ga kao oslobode od nas, da bi onda oni mogli živjeti u njemu. Zamislite kakav je to ološ koji bi uživao u razorenom gradu.

So na rane

Dovoljno je pročitati Karadžićeve, Plavšićkine, Mladićeve govore pa vidjeti kakva je to autentična mržnja spram muslimana i islama bila, oni su zaista bili uvjereni da vode vjerski, krstaški rat protiv nas samih, pa ne bi bez razloga uništili preko hiljadu džamija i drugih islamskih vjerskih objekata. Sigurno to nije bilo zato što su se borili za vlast protiv nas, nego je bilo odraz mržnje koja je taložena ko zna koliko dugo vremena.

Ne možemo se ponašati u politici tako što ćemo da zažmirimo i ponašamo se kao da nešto ne postoji, samo zato što mislimo da je tako bolje. Da će politička stvarnost biti bolja ako pregovaramo s Dodikom i njegovim fašistima pretvarajući se da su oni, zapravo, djeca cvijeća koja vole power flower.

E tako su se ponašali političari Trojke prilikom uspostavljanja vlasti i ulaska u koaliciji s fašistima koje sada tako žučno pljuju. Rat u BiH je bio i za istrebljenje muslimana i islama s ovih prostora, ko god misli drukčije ima velikih problema u glavi.

Ima ova političarka potpuno pravo na svoj stav prema ratu u BiH, ali mora biti svjesna i odgovornosti koje povlači uloga političarke. Odgovornosti za riječi i jezik koje upotrebljava. Karakter rata u BiH je nepromjenjiv. Neće mu naškoditi jedna izjava u predizbornoj godini, čak i kad sipa so na otvorene rane ovog društva.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba