Savez kolumnista | Faruk Šehić: Ofanziva bagera i praznih ljuštura

Fascinantno je negacija političke stvarnosti koju čini vladajući režim, i ne samo političke stvarnosti, kojoj svjedočimo na dnevnoj bazi. Kako ih politička stvarnost koju ne priznaju sve više i više gazi, toliko se više otkriva njihovo nesnalaženje i amaterizam. Navikli su da činjenice iz stvarnosti prilagođavaju sebi na isti način na koji se dijete pokrije dekom, jer misli da će na taj način izbjeći vanjski svijet.

Piše: Faruk Šehić za portal Radiosarajevo.ba

Nažalost po režim, ne postoji toliko velika deka koju oni mogu navući preko glave kako bi se skroz sakrili od npr. političke ofanzive Milorada Dodika, koji ih je naprosto zgazio. I sve bi to bilo OK, mogao bih sa strane sjediti, i gledati kako se valjaju u blatu, pod uslovom da u toj igri nije ulog i moja sudbina.

Trending

Češki tramvaji podložni kvarovima?

Nemam ništa protiv da se režim kocka nekim drugim ulogom, ali kada je ulog ova zemlja, iskustvo mi kaže da moram biti budan, jer da su sadašnje stranke na vlasti bile 1992. ova zemlja bi prestala postojati dok si rekao keks. Veću količinu autošovinista i kulturrasista (ljudi kojima je ova zemlja strano tkivo, tamni vilajet) teško je naći na okupu na jednom mjestu, ali su se uz pomoć stranog ambasadora našli i slizali u nezajažljivoj želji da sad oni malo budu SDA, iako su
kampanju izgradili kako će baš oni biti ta nova snaga, koja će nas uvesti u EU, NATO, i dati svakom stanovniku zlatnu kašiku da s njom jede.

Rekoh: zgazio ih Milorad Dodik, i nema razloga za slavlje, jer to gaženje se tiče svih nas, pošto je njemu cilj uvijek isti: nezavisnost RS-a. Iako smo i od prijašnje vlasti i ovog sada režima, i pripadajućim im ideolozima, analitičarima, komentatorima, uvijek mogli čuti isključivo relativiziranje Dodikove dehumanizirajuće i fašističke retorike.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Čovjek je to toliko ponavljao da su se skoro svi navikli. Ja nisam i nikad ni neću. Nikada to nije bila predizborna kampanja, jer koja predizborna kampanja može trajati više od dvadeset godina, to je uvijek bio ciljan metod i priprema terena, kad se steknu povoljne geopolitičke prilike, da se izađe s planom za nezavisnost entiteta koji je nastao genocidom. Napisao samo more tekstova o tome i nikad ih neću prestati pisati, osim ako ih politička situacija ne obesmisli.

Ono što pravi veliku razliku između Dodika i njegovih političara, i stranaka ovdašnjeg režima, jeste to što Dodik ima istinsku strast za politikom, i ima svoj cilj od kojeg ne odustaje, a to je sve ono što stranke Trojke nemaju, niti će ikad imati. Usto, Dodik kako god nezgrapan izgledao, provukao se kroz iglene uši crnih lista, sankcija i izlobirao trijumfalni povratak u Washington D.C. koji ga je i doveo onomad na vlast. Tako je u prah i pepeo pretvorio one žute plastične bagere Dine Konakovića, i sve te smjene koje su Dodiku i njegovim ministrima priredili u Vijeću ministara, a eno ljudi stalno sjede u istim ministarskim foteljama.

To je ono neprihvatanje političke realnosti i politički amaterizam, da zbog jeftinih populističkih poena obećavaš ono što ne možeš uraditi, a ne možeš remontirati Vijeće ministara, niti bageri igračke ikoga mogu pomesti, do li jedino drugu igračku.

Tako se Denis Bećirović narcistički samouvjereno hvalio kako "mi ne lobiramo", ergo SAD i ostatak Zapada će nas zauvijek tretirati kao jadne žrtve kojima će stalno pomagati. Budući se decenijama ovdje nije lobiralo niti radilo na artikulaciji političkih ciljeva tzv. probosanskohercegovačkih stranaka, nego se aktivno spavalo, a nule su rasle na bankovnim računima, nepokretna imovina se gomilala, dok su stotine hiljada građana migrirale u zapadne zemlje ne samo trbuhom za kruhom, nego jer nisu izdržali psihički teret rasula u zemlji, očekivanja novog rata i raspada etc.

Tako je kada se javno hvališ da nisi radio svoj posao, ali je tvoj neprijatelj itekako naučio lekciju napamet, i vrhunski te pomeo pravim bagerom, i stavio te gdje ti je i mjesto. Da se kao neki ogroman čiviluk šećeš kuloarima Minhenske sigurnosne konferencije fatajući za rukave nižerangirane američke zvaničnike, kako bi ti dali neke garancije za budućnost ove zemlje.

20.07.25. 17:34

Savez kolumnista | Faruk Šehić: Mi sami kao oni Drugi

Gadno je kada si prazna ljuštura (pleonazam kao stilska figura), a nikoga nema u tvojoj blizini da ti to i saopšti. Zanimljivo da se i sam Dodik čudio kada je vidio da je Denis Bećirović glasao sa Željkom Cvijanović za formiranje Vijeća ministara, pa se sva moć prenijela izvan Predsjedništva BiH.

Što kaže pjesma: "sad hodaš kao zombi kroz noć." Taj zombi smo mi, ova zemlja, koju reprezentuju mahom prazne političke ljušture nesposobne da išta izlobiraju. A i eto vam novog, proevropski usmjerenog Dodika kada ste, da bi formirali vlast, lagali građane ove zemlje kako se notorni fašista promijenio i počeo odjednom da vidi BiH kao voljenu državu i zemlju. Ne mogu napisati: brao!, jer zaista nije nimalo smiješno. Dodik se promijenio koliko i Radovan Karadžić.

Umjesto da se decenijama lobiralo za nestanak RS i izgradnju države u kojoj će svi građani imati jednaka prava, da biraju i budu birani, decenijama se insistiralo na imidžu jadne i plačljive žrtve.
Taktika je čekati da se Dodik umori ili nas uvjeriti kako su njegovi susreti u D.C.- iju minorni i beznačajni. Velika je ona režimska dekica i možda nas uspiju u potpunosti prekriti. U dobu kada su muslimani ono što su bili Jevreji tridesetih godina dvadesetog vijeka, zaista je utješno biti vođen od čovjeka koji u Briselu panjka građane ove zemlje da su ekstremni vjerski radikali. Teško je opisati
gadnost kad radiš u korist svoje štete, i za interese susjednih zemalja.

Jedini bager koji je sve pomeo jeste onaj za iskopavanje masovne grobnice. To je stvarni bager, koji visi nad glavom ove zemlje. Niko ga ne želi vidjeti iz zemljine perpektive.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba