Savez kolumnista | Dr. Hadžikadunić: Donald Trump i BiH - zašto nema razloga za veliku brigu?
Donald Trump je velemajstor vanjske politike! Niko sa sigurnošću ne može predvidjeti njegov sljedeći potez. Lideri širom svijeta, bilo američkih saveznika ili rivala, državnici manjih ili većih zemalja, političari globalnog juga ili sjevera, svi imaju specifične strahove i dileme.
Piše: Prof. dr. Emir Hadžikadunić, za Radiosarajevo.ba
Hoće li predsjednik Trump eskalirati ili stabilizirati međunarodne odnose, voditi pregovore ili ratove, oslabiti ili jačati saveznike? Treba li više vjerovati njegovim riječima da će svoj uspjeh "mjeriti ratovima koje okonča i sukobima koje Amerika uspješno izbjegne", ili izjavama koje impliciraju da jaki rade što žele, a slabi trpe što moraju?
Tuzla: Nastavljena potraga za policajcem i bjeguncem, u akciju uključena četiri MUP-a
I najvažnije pitanje za Bosnu i Hercegovinu - hoće li se dugogodišnja američka podrška pretvoriti u "transakciju", s obzirom na to da sigurnost, logikom Donalda Trumpa, nije besplatna? Treba li Bosna i Hercegovina previše strahovati od njegove nepredvidive, antiliberalne i izolacionističke politike?
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Prof. dr. Emir Hadžikadunić: Šta će pobjeda Trumpa značiti za BiH?
Politika kontinuiteta
Iako su Donald Trump i Joe Biden dijametralno različiti po svom političkom svjetonazoru, manirima i retorici, njihova vanjska politika češće je odražavala politiku kontinuiteta. U posljednjem broju uglednog časopisa Foreign Affairs, Richard Fontaine opisuje taj fenomen kao "čudan kontinuitet američke strategije".
Biden je, dakle, proveo sporazum o vojnom povlačenju iz Afganistana koji je Trump potpisao s Talibanima, ostao izvan nuklearnog sporazuma s Iranom iz kojeg je Trump jednostrano izašao, zadržao istu carinsku politiku prema Kini koju je Trump uveo, te nastojao proširiti Abrahamske sporazume na Bliskom istoku koje je Trump inicirao.
Obojica su podržali Ukrajinu, tražili veća izdvajanja za odbranu od država članica NATO-a, a Kinu i Rusiju tretirali kao strateške rivale.
Niko u Bosni i Hercegovini nije osjetio velike promjene kada je Trump u januaru 2017. preuzeo vlast od Baracka Obame, niti je bilo mnogo drugačije kada je tu vlast preuzeo predsjednik Biden četiri godine kasnje.
Savez kolumnista | Adnan Ćerimagić: Trumpov povratak i BiH – šta sada?
Stabilnost američke vanjske politike kroz različite administracije, zapravo, nije nikakva novost. Američki profesor svjetskog glasa John Mearsheimer to objašnjava na šaljiv način poredeći vanjske politike republikanaca i demokrata s dvojnicima iz američkih crtanih filmova, Tweedledum-a i Tweedledee-a.
Zašto je američka vanjska politika relativno stabilna?
Američki predsjednik nema apsolutnu vlast. Sistem provjere i ravnoteže (check and balance) ograničava njegove odluke. Primjerice, kada je Trump pokazao naklonost prema Rusiji na početku svog prvog mandata, Kongres je zakonski učvrstio četiri Obamine uredbe o sankcijama Moskvi.
Znamo također da se Donald Trump snažno protivi da američki poreski obveznici finansiraju evropsku sigurnost, da nije zagovornik NATO integracija i da je taj sistem kolektivne sigurnosti za njega "prevaziđen". Da je kojim slučajem odlučivao sam, vjerovatno bi značajno smanjio prisustvo američke vojske u Evropi ili čak izašao iz Alijanse. Međutim, takva odluka nije u rukama samog predsjednika. Američki Kongres već je glasao za ograničavanje američkog predsjednika da povuče SAD iz NATO-a ili da obustavi aktivnosti države u Alijansi.
Drugo, strateški pravci američke vanjske politike temelje se na dugoročnim nacionalnim interesima Sjedinjenih Država, koji nadilaze mandate pojedinačnih administracija. Za primjer može poslužiti i odnos SAD-a prema Grenlandu kojeg sada predsjednik Trump stavlja u fokus američkog interesovanja.
Poruka iz Amerike: 'Moguće je da Srbija prizna Kosovo za vrijeme mandata Trumpa'
Pedesetih godina prošlog stoljeća SAD je izgradio zračnu bazu Thule na sjeveru Grenlanda, manje od 1.000 milja od Sjevernog pola. U narednim decenijama, Thule je postala ključna za ranu uzbunu od sovjetskih napada. Trumpova priča o Grenlandu nije odstupanje od tih interesa; ona prije svega odražava njegov specifičan stil komunikacije i sklonost privlačenju pažnje.
Američki nacionalni interes u Bosni i Hercegovini jasno je definisan kroz podršku Dejtonskom mirovnom sporazumu. Preciznije, kroz zalaganje za "poštivanje suvereniteta", "teritorijalnog integriteta" i "multietničkog karaktera" zemlje - temeljne principe vanjske politike SAD-a prema Bosni i Hercegovini, koje članovi američke administracije dosljedno naglašavaju tokom posljednje tri decenije.
Treće, podudarnost vanjskih politika različitih administracija odražava snagu američkog državnog aparata, često nazivanog "dubokom državom". Ovaj aparat obuhvata sektore odbrane, diplomatije, obavještajnih službi i drugih važnih institucija koje kontinuirano oblikuju i sprovode politiku SAD-a prema dugoročnim nacionalnim interesima.
U trenutnoj američkoj administraciji, "duboku državu" u oblasti vanjske politike prema Bosni i Hercegovni čine karijerni diplomati poput Jamesa C. O'Briena, Maureen Cormack, Michaela J. Murphyja i drugi eksperti za Balkan. Iako neće svi ostati na svojim pozicijama, oni nastavljaju svoju karijeru u State Departmentu, gdje 80.000 diplomata i državnih službenika osigurava kontinuitet vanjske politike SAD-a. Nije nikakva novost da je Donald Trump često kritizirao saveznu birokratiju, uključujući State Department, zbog potkopavanja njegove agende. U tom sukobu njegove etike uvjerenja, s jedne strane, i državnog aparata i njene etike odgovornosti, s druge, Trump je vrlo često izlazio kratkih rukava.
Kombinacija nacionalnih interesa, "duboke države", i sistema ravnoteže odražava strukturalne temelje američke vanjske politike. NATO, na primjer, predstavlja ključni strukturalni faktor jer je u samom temelju postojećeg euroatlantskog sigurnosnog poretka. Mijenjati te konture značilo bi rušiti postojeću sigurnosnu kuću i graditi novu iz temelja. To je izuzetno rizičan proces koji se može ostvariti samo usljed velikih geopolitičkih potresa, poput svjetskih ratova, a nikako izborom novih predsjednika. Isto bi vrijedilo za eventualno američko odobravanje secesionističke politike Milorada Dodika, urušavanje postojeće Dejtonske kuće, te izgradnja neke nove sigurnosne arhitekture u Bosni i Hercegovini i regionu Zapadnog Balkana. Ni to nije moguće bez šireg geopolitičkog zemljotresa.
Lobiranje i njegovi dometi?
Nova američka administracija vjerovatno će djelovati unutar već definisanih okvira američke vanjske politike, uz manja odstupanja i bogatu komunikacijsku dekoraciju Donalda Trumpa na društvenim mrežama. Odstupanja bi mogla proizaći iz njegove transakcijske, izolacionističke i antiliberalne politike, te lobiranja prema krugu njegovih saradnika. Lobističke aktivnosti Aleksandra Vučića, Edija Rame ili Ramusha Haradinaja, usmjerene na Richarda Grenella, Jareda Kushnera i druge ljude iz Trumpovog okruženja, mogu imati utjecaj na politički ton i retoriku, sitne deal-ove, eventualnu podršku Haradinaju protiv Kurtija, Vučiću protiv njegove opozicije itd.
Težak udarac za Milorada Dodika: Nova Trumpova glasnogovornica podržala sankcije
Može također uticati na izbor američkih ambasadora u regionu. Ako bi, hipotetički, Olga Ravasi, srpski lobista u Trampovoj administraciji, postala novi američki ambasador u BiH, to može biti rezultat lobiranja. Ona će u tom slučaju slijediti politiku i retoriku svog predsjednika koji ne stavlja "demokratiju" u centar pažnje. Važno je znati da "demokratija" nije uvijek i nije nužno američki nacionalni interes što znaju mnogi demokratski izabrani lideri globalnog juga koje je američka obavještajna zajednica makla sa vlasti.
Glas Olge Ravasi će, u slučaju da bude izabrana za ambasadoricu, biti vjerovatno drugačiji od Murphyjevog. Međutim, taj glas ne može previše odstupati od američkih nacionalnih ili strateških interesa iz gore spomenutih razloga.
Glavne smjernice američke vanjske politike, uz izuzetak pro-izraelskog lobija i AIPAC-a (American Israel Public Affairs Committee), ne određuju lobističke grupe. Također, šefovi vlada ili država, kao ni akreditirani ambasadori u Washingtonu nemaju veliki utjecaj na američke strateške odluke. Njihovi dometi su ograničeni i rijetko prelaze simboličnu ili proceduralnu razinu. Stoga, lobiranje u Trumpovoj administraciji neće značajno promijeniti osnovni kurs američke vanjske politike. Kada dođe do sukoba između lobističkih interesa i nacionalnih prioriteta SAD, lobiji su ti koji obično gube. Najbolji primjer za to je Milorad Dodik, koji konstantno lobira u SAD-u bez pozitivnih efekata za svoje lobističke interese.
Kako pristupiti američkoj administraciji?
Bosna i Hercegovina, kao ni širi region Zapadnog Balkana, nije u fokusu američkih predsjednika.
Predstavnici nižeg ešalona američke vanjske politike uglavnom uspješno održavaju postojeći status kvo, uz jasnu podršku teritorijalnog integriteta i suverenitea Bosne i Hercegovine. U svom inauguralnom govoru, Donald Trump nije spomenuo nijednu balkansku državu, a nije zabilježeno da je o tome govorio ni tokom predsjedničke kampanje. Na njegovoj inauguraciji, osim predstavnika diplomatskog kora i ministra vanjskih poslova Crne Gore (koji je vjerovatno učestvovao na nekom od popratnih događaja, možda i plaćenih), nije bilo nikoga iz regiona.
Savez kolumnista | Lisica: Promjena paradigme – BiH od objekta ka geopolitičkom subjektu
Ova realnost otvara suštinsko pitanje: šta može kupiti poštovanje Donalda Trumpa? Postoji li išta što bi moglo privući njegovu pažnju na Balkanu osim unosnih nekretnina ili lobiranja njegovih saradnika? Pažljivim slušaocima njegovog inauguralnog govora sigurno nije promaklo ono što bi moglo oblikovati njegovu međunarodnu politiku. Naglasio je da je Amerika "najveći rezervoar gasa i nafte", te da mu je cilj da SAD postane "vodeći izvoznik energije". Ova izjava odražava politički moto "America First" i transakcijski pristup vanjskoj politici.
Zato bi plinovod "Južna interkonekcija" mogla predstavljati suštinu međusobnih odnosa Bosne i Hercegovine i nove američke administracije. Ukoliko Bosne i Hercegovine bude uvoznik američkog gasa, onda će transakcijskom logikom Donalda Trumpa postati dio kruga "dobrih saveznika," ili, kako bi on rekao, "good guys". Pošto BiH nije prisutna u strateškim razmatranjima američkog predsjednika, upravo ta mala kompatibilnost treba biti vodilja vanjske politike Bosne i Hercegovine za naredne četiri godine. Ona je, zapravo, osnova za dijalog i bilateralni "dealmaking”.
Drugo, predsjednik Trump je također istakao "da će se uspjeh njegove administracije mjeriti ratovima koje okonča i sukobima koje Amerika uspješno izbjegne." S tim u vezi, dao je jasne smjernice svom državnom sekretaru Marku Rubiju. Kako je navedeno u saopštenju državnog sekretara na službenoj stranici Ministarstva, "svaka politika koju sprovodi američka administracija mora biti opravdana odgovorom na tri jednostavna pitanja: Da li čini Ameriku sigurnijom? Da li čini Ameriku snažnijom? Da li čini Ameriku prosperitetnijom?"
U svjetlu ovih smjernica, Bosna i Hercegovina ima priliku artikulisati vlastite poruke koje se oslanjaju na prioritete nove američke administracije. Prvo, energetska saradnja između SAD-a i Bosne i Hercegovine može se predstaviti kao ključni doprinos prosperitetu obje zemlje, posebno u kontekstu globalnih izazova energetske sigurnosti. Drugo, poštivanje Dejtonskog sporazuma, temelja sigurnosti u Bosni i Hercegovini, jača globalni ugled SAD-a kao sile koja promoviše mir. Treće, jačanje stabilnosti u Bosni i Hercegovini afirmiše moto predsjednika Trumpa “da će se uspjeh njegove administracije mjeriti ratovima koje okonča i sukobima koje Amerika uspješno izbjegne.”
Ova priča može kupiti poštovanje administracije Donalda Trumpa. Ove poruke, usklađene s američkim prioritetima, pružaju okvir za jaču bilateralnu saradnju.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
