Savez kolumnista | Lisica: Promjena paradigme – BiH od objekta ka geopolitičkom subjektu
Ukoliko se fokusiramo na položaj Bosne i Hercegovine u posljednjih stotinu i pedeset godina, što obuhvata period od Berlinskog kongresa do danas, veoma je lahko zaključiti da je Bosna i Hercegovina bila kontinuirano predmet međunarodnih rasprava, što je rezultiralo da se o njenoj budućnosti često govorilo izvan njenih granica.
Piše: Mr. Admir Lisica*, za portal Radiosarajevo.ba
Koncepcije rješenja statusa Bosne i Hercegovine u međunarodnim krugovima, tema je koja kontinuirano opterećuje našu svakodnenicu, a što ukazuje na bosanskohercegovačku bitnost u kontekstu globalnih geopolitičkih procesa. Još na početku osamdesetih godina prošlog stoljeća Kasim Suljević u djelu Nacionalnost Muslimana: između teorije i politike ističe kako Bosna i Hercegovina predstavlja geopolitički objekat, a ne subjekat!
IDDEEA upozorava: "Zbog nametnutog budžeta neće biti moguće pravovremeno izmirivati obaveze"
Posebnu geopolitičku bitnost i relevantnost Bosna i Hercegovina zadobija tokom rata koji je vođen protiv nje, te Deytonskim mirovnim sporazumom. Ono što se može istaći kao nedostatak, kako Nerzuk Ćurak navodi u djelu Geopolitika kao sudbina jeste da se u "Bosni geopolitika nije mislila, ali je geopolitika mislila Bosnu", što implicira na odsustvo geopolitičke tradicije unutar bosanskohercegovačkih intelektualnih krugova u periodu prije agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Aktivno, a ne reaktivno
Ukoliko imamo opravdanja zbog izostanka opsežnih i temeljitih geopolitičkih promišljanja u periodu prije agresije, sada ono nije validno! Bosna i Hercegovina je i dalje tema, o njoj se promišlja i raspravlja, a bez analiziranja geopolitičkih procesa i povlačenja poteza sukladno njima, rezultat će izostati, a Bosna i Hercegovina će umjesto geopolitičkog subjekta, zaista i dalje ostati samo objekat! A to je krajnje opasno u svijetu poput današnjeg...
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Stoga je nužno promijeniti paradigmu dosadašnjeg djelovanja. Rast desnice u Evropi i svjetu ukazuje na nove trendove koji zahtijevaju plan i aktivno djelovanje, a ne reaktivno! Primjer za bosanskohercegovačku uspavanosti i propust jeste nespremnost za dolazak nove američke administracije predvođene novim predsjednikom Donaldom Trumpom!
Naime, iako je bilo poprilično jasno da region, ali i određeni evropski krugovi “pripremaju teren” za nadolazeći period, to se ne može reći za Bosnu i Hercegovinu. Međunarodni odnosi ne podrazumijevaju ništa, sve je promjenjivo i ništa nije konačno!
Emocijama nema mjesta, već se trezveno i pronicljivo mora pristupati novonastalim okolnostima, koje nam možda i nisu po volji. Kada John Mearsheimer tematizira predstojeći nepredvidivi rast Kine, on procjenjuje da on neće biti pošten i miroljubiv, jer se referira na uzlazni put Sjedinjenih Američkih Država za koji također ističe da nije bio takav.
Ovo navodim jer se često u našoj javnosti predpostavlja da neko prema Bosni i Hercegovini ima dug, te da će se shodno tome pravedno odnositi prema njoj, i da nemamo razloga za brigu, što naravno ne odgovara činjeničnom stanju. Neće!
Dodik lobistima plaća 500.000 dolara godišnje za Trumpovu "podršku" politici secesije Rs-a?
Albanski primjer
Za Trumpov mandat se bosanskohercegovački zvaničnici, diplomate, pojedinci u SAD koji su "na izvoru informacija", biznismeni, ali ni mediji - nisu adekvatno pripremili! U prilog ovoj tezi jeste ponašanje regionalnih aktera koji na sve načine nastoje pridobiti Trumpovu naklonost. Srbija je učinila određene ustupke ljudima od "Trumpovog povjerenja", sličnim putem krenulo je i političko rukovodstvo Albanije. Kosovska pozicija i opozcija već od izborne noći do danas napravili su niz kontakata prema Trumpovoj administraciji, od boravka Behgjeta Pacollija, jednog od najbogatijih ljudi sa Kosova u Trumpovom izbornom taboru, sastanka predsjednice Kosova Vjose Osmani u Parisu s Donaldom Trumpom i njegovim bliskim saradnicima, do posljednjeg susreta u Washingtounu bivšeg kosovskog premijera Ramusha Haradinaja s Richardom Grenellom.
Svi susreti su bitni, i predstavljaju kontinuirani napor za pridobijanje nove administracije "za svoju stvar".
Za "svoju stvar" radi i secesionistički republičkosrpski režim, koji je već odavno pod američkim sankcijama. Shodno tome, svoje napore za promjenom tretmana nastoje postići i kroz angažiranje zagovaračkih organizacija u SAD.
Režim Milorada Dodika kontinuirano urušava "američki vanjsko-politički uspjeh" - što se može s pravom reći za Daytonski mirovni sporazum. Američkog ambasadora ponižava i omalovažava lično Dodik, te da postoji u međunarodnim odnosima pravda i logika, isti bi već davno bio zbrisan s političke scene, kao i svi oni koji mu pomažu u djelovanju. Situacija je drugačija, te Dodik uprkos siledžijskom ponašnju, i dalje vodi političke procese, a da ima namjeru to nastaviti činiti svjedoče podaci o njegovim lobističkim aktivnostima u smjeru ukidanja američkih sankcija.
Imamo li odgovor?
Izgleda sa bosanskohercegovačka strana uveliko spava zimski san, jer da je suprotno, imali bismo suprotne aktivnosti u kontekstu zagovaračkih aktivnosti u smjeru jačanja države Bosne i Hercegovine! Može bolje, o čemu svjedoče maestralne aktivnosti Alije Izetbegovića, Harisa Silajdžića i Muhameda Šaćirbegovića u prijelomnim historijskim trenucima za Bosnu i Hercegovinu. I tada je zagovaranje bilo jedan od načina za pridobijanje podrške, što je tadašnji diplomatski tim s međunarodnim prijateljima s zapada i istoka (u kontekstu finansijske podrške lobiranju više s istoka) veoma uspješno radio.
Kontakti su važni, održavanje istih još važnije, a svako ko se i površno razumije u diplomatiju zna da su oni ključni u ovakvim situacijama. Da li ih mi u ovom trenutku imamo? Da li smo spremni za nadolazeći period?
Kakvi god da su odgovori na ova pitanja, jasno je da pasivnost i pozivanje na zasluženu pravdu nam neće biti od pomoći!
Aktivno bavljenje državom mora biti prioritet svakako izabranog zvaničnika, jer ni bitnije i veće države od Bosne i Hercegovine nemaju luksuz stajati mirno, i čekati epilog u neizvjesnom vremenu koje je pred nama. Posebno revidiranje zahtjevaju i vanjskopolitičke aktivnosti prema regionu, jer očigledno je da reaktivno djelovanje ne daje očekivane plodove.
Ovo posebno mislim na odnos prema potencijalnom hegemonu Srbiji, prema kojoj u narednom periodu moramo promijeniti stav, te se od njenog hegemonizma moramo početi braniti unutar nje same, a ne iz Sarajeva! Jedino promjenom aktuelne paradigme djelovanja Bosna i Hercegovina može izaći iz okvira geopolitičkog objekta, nije lahko, ali ne i nemoguće!
*Autor je magistar historije, istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica. Doktorant je na Fakultetu političkih nauka (FPN) u Sarajevu
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
