Kako je Bijelo dugme zaustavilo rat u Banjoj Luci

Piše: Dragan Bursać za Al Jazeeru

Sudbina je tako htjela. Olinjalu franšizu za svadbe i sahrane pod palicom Gorana Bregovića, koja se potpisuje "Bijelim dugmetom", donijela moć politike u Banjaluku.

A, sav ovaj muzički bungur je zakuhao još veći pragmatičar od Gorana, Milorad Dodik. Nakon fijaska sa nacionalističkom Paradom, odlučio je odistinski uveseliti ljudstvo Banjaluke i tih njenih sela. U inat Merlin Dini i Sarajevu.

I to u snježnoj noći petka 13. za julijansku Novu godinu.

Treba se nakloniti i zahvaliti Miloradu Dodiku!

Hvala ti Predsjedniče Dodik, što si doveo ovaj Bregin sahranosvadbarski orkestar, zbog koga je spontano došlo desetak hiljada ljudi da zapjevaju pjesme sarajevskih mahalaša.

Sad se horde đeneralske đece, razvojačenih nacija i ostale stranačke kamarile, što po zadatku, što od jeda, češu po glavi. Tu gdje je stajao Mladić junior i nekoliko stotina budala, tu gdje su se sa ponosom pominjala imena ratnih zločinaca, orilo se "Noćas je k'o lubenica, pun Mjesec iznad Bosne" i "Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac".

Zahvalnica Dodiku

Hvala ti, predsjedniče! Ne znaš ratovati, ali dobro hendlaš apsurdom. Pragmatično.

Tako se odistinski brani Bosna i Hercegovina! Zbuni masu nacionalista. Ponudi im džank fud nasušni.

Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo, jer ko nije slušao pjesmu, slušaće oluju, to svi znamo. A, znaju i djeca, naša budućnost u prvim redovima do Brege. I to naizust, dok su kroz promukla grla pratili produvavanje truba i reski glas Alena Islamovića.

Neko je rekao, nema Tife? Oni meni, nema Tife?! Ima Tife...rekao bi narator stari...

Neko se ponadao da je ostao u troprstom limbu sarajevske mahale. Zli ljudi!  Ali, hvala ti Predsjedniče Dodik, što si spasio ovog dobrog čovjeka, koji nam je svima rekao kako se 2016. godina vukla, ali ipak je lijepo bilo te godine.

Naravno da je lijepo, kad je sve ujedinjeno. I Čuvari Srpske i Bijelo dugme i trubači i snijeg i "Bože pravde" i "Šta bi dao da si na mom mjestu". A, sve na istom mjestu u pet dana.

Umukli su svi šoveni i nacionalisti. Tisuće snježnih bosanskih ruža cvalo je zbog Esme na Trgu Krajine u januarskoj snježnoj noći. Srbi su kolektivno na krilima Bosne i sarajevskih mahalaš uplovli u novu julijansku 1600 i neku ili ti 2017. po normalnom mjerenju vremena.

Ravna vam je svima Jugoslavija u toj noći apsurda u Banjaluci. Veseli se i četnik iz Šipova i stari potomak komuniste iz Prijedora i NGO aktivista iz Banjaluke. Svi u par kvadrata.

"Sve je isto k'o i lani", samo je srce tvoje i srce moje bliže nego političko stanje natroje. Potpuni spektakl i trijumf apsurda. Alkoholno oduševljenog i pomirenog.

Bitanga je princeza

Svršene su jednomjesečne saturnalije, bajka o nekakvom danu države koja ne postoji. Izobličen narod, eto mora samo da se otrijezni do ponedjeljka, pa ko ima posao, neka ide, ostali mogu ići u rodni kraj. Valjda su svi shvatili de je princ(eza) zapravo bitanga, koja se igra životima mase.

Kakav Kami, kakav Sartr, kakav Beket, kakav Jonesku... Ima zlobnika koji vele da su se pjesme mogu prepjevati, da je trebalo zvučiti više srBski, ali eto baš nije. Jer, velim, treba se probuditi, otrijezniti.

Egzaltirana masa, saslušala je sve, raspjevala same sebe, otpjevala ono što zna, identifikovala se sa starim "Dugmićima" i pokazala svim hejterima i nacionalistima, kako se voli Bosna i Hercegovina, kako se pjesmom brani naša domovina.

Ono, ista je to masa, što je u sjevernokorejskom stilu klicala velikom vođi Dodiku, prije par dana i orgazmično podržavala neku suverenost i nezavisnost Republike Srpske, ali ko te sad još za to pita i ko se toga sjeća? I na kraju krajeva, zar Predsjednik predsjedništva BiH, Mladen Ivanić nije postrojio dio OSBiH, pod zastavom BiH upravo tu pred tom binom? Ako, to nje demonstracija jedinstvene BiH, ne znam šta je?

Spektakl je bio potpun. Idemo u planine, jer ko se boji, ne četnika, nego zime? Narativ seoskog pomirenja, kafanskog plaćeništva i kombinacije poslovnosti i pragmatičnosti na relaciji - počasni građanin Sarajeva Bregović Goran - baja Dodik, spriječio je ko biva rat i pokazao kako treba ići u planine da se skija, a ne da se ratuje. Nisi blesav da budeš kao prosječan papak, što je naumio rovove kopati na Paradi od prije pet dana?

Velika pobjeda

Ovo je još jedna velika pobjeda svih nas. Naivni bi rekli kako je Banjaluka zadnje mjesto za borbu i ujedinjene svih naroda BIH, ali ne, to je najprvije mjesto.

Pastiri rokeri, bolje od svake filharmonije, operske kvazipredstave i ostalih trubadura nerazumljivosti, rekli su – "Nikom nije ljepše, neg’ je nam samo da je 'vako svaki dan".

I što bi narod rekao – "Drumovi odoše, a ja osta", osta smorovima, moralistima i krajputašima da bilježe efemernosti poput poziva na rat, referendum izolacionizam i ostale budalaštine stare pet dana.

Svako normalan zna da je ta subota 14. dan spasa, mira, šetnje i detoksifikacije. Dan kada su utihnuli oni demoni rata od prije pet dana.

Jer, što pastir i baja ujedine, što mjesečeva lubenica nad Bosnom spoji, što šeher Banjaluka otpjeva, to ni hiljadu parada i referenduma ne razdvoji!

Bravo predsjedniče! Bravo orkestru za svadbe i sahrane. Mnogo ste bili bolji od Tome grobara i patrijarha Irineja  na Paradi.

Spasili smo Bosnu, Dugmetom, Banjalukom i sa malo snijega!

"Hoćemo još, hoćemo još", uzvikivala je svjetina, te noći...

A, svi mi možemo odahnuti. Ima Bosne, ima šeher Banjauke, ima svadbi i pokoja sahrana.

Recimo, te noći je sahranjena ideja o secesionizmu i otcijepljenju. Barem za dobar dio ove godine. Nema izbora 2017,  pa će taj leš biti otkopan i u formi zombija pušten među narod na godinu. Ima vremena.

"Ima neka tajna veza", reče Duško Trufunović, a otpjeva deset hiljada ljudi sa Alenom Bišćaninom i Tifom sa Grbavice u Banjaluci.

Gdje neće biti tajna veza!

Mirno spavaj Bosno i Hercegovino, zemljo pastira, ovaca, dobroćudnih pjevača i poduzetnih gazda.