Dragan Bursać: Jeste li spremni slati djecu u rovove na Vlašić?

Milorad Dodik ima tu rudimentarnu, ali egomanijakalnu crtu da sebe često pominje u prvom licu množine. Voli čovjek reći “mi” više nego kruha jesti.

Piše: Dragan Bursać za Al Jazeeru

Te “mi ćemo braniti Republiku Srpsku”, te “mi ćemo se otcijepiti”, te “mi ćemo uzvratiti”… Uglavnom, jasno vam je. Kad god i gdje god kohonesi moraju biti stavljeni u procjep, tu je jedno neodređeno i nedefinisano “mi”. Preciznije, Milorad Dodik tačno zna da se on ne ubraja u te “mi”.

Pa ko će onda ratovati, braniti Republiku Srpsku, biti mobilisan i ko će, na koncu konaca, grijati kamen gu..com u nekoj tranšeji na Vlašiću u isprojektovanim bitkama “za odbranu srpstva”?

Ti, jadniče! Ti ćeš sve s tri prsta i golom gu..icom braniti neku vuko..binu sjedeći u rovu u još većoj vuko..bini, prozivajući majku onome ko te tamo poslao da, k'o biva, braniš nešto.

Ti ćeš, kao, uostalom, svaki put, uz povike “ko nas zavadi” vuknjati tijelo mrtvog nesrećnog ratnog druga po vrletima Bosnice.

Ti ćeš naplaćivati danak u svojoj krvi kako bi neko spasio kuluk u evrima i dolarima.

Da, baš ti, što štuješ parade i paradiranja, referendume i vođine govore, ti ćeš posmatrati kako ti kamioni odvoze kontingente mladosti na nove klaonice zarad interesa onih koji su hiljadama kilometara daleko. Molićeš Boga da ti spasi ono najmilije u tom kamionu, tvoju krv, tvoj DNK, tvoju lozu…

Prekasno. Jer si se bahatio. Jer si živio u paranoji i isprojektovanom svijetu velikog vođe, a sad ti kamion vozi ono najbitnije na naplatu.

I znaš li šta braniš? I od koga?

Nije da je taj kamičak na Vlašiću tvoja ishodišna životna tačka. Nemoguće. Pa ti si iznad toga! Ti si se školovao, ti si rekao poslije onog rata “nikad više”, ti si i djecu odškolovao…

E, pa nisi! Samo si loš đak bio. Pa pao iz povijesti. Pa umjesto ponovljene godine u toploj klupi dobijaš nekoliko u hladnom rovu. Jer od loših si nastavnika učio. Zapravo, učio si o ratu od onih što su za vrijeme prošlog švercovali cigarete, alkohol, benzin i bijelo roblje. Oni su te učili patriotizmu, etici, ljubavi, moralu i čojstvu. Kakvi su bili učitelji, još te Vlašić i dobro zapao.

Moći ćeš jednom u tri nedjelje otići na dva dana da ti žena “na ruke” propere gaće. Jer struje nema. Redukcija. I to ti je tvoja borba dala i vjera u laktaškog maršala.

A zašto stvarno sjediš u tom rovu?

Pa niko nije imao želje ili snage da ti kaže kako svaki stanovnik RS-a duguje 3.900 KM, kako Vlada planira nova zaduženja u ovoj godini najmanje 569 miliona KM.

Niko ti nije rekao da je Republika Srpska za deceniju i po ostala bez čak 50.000 ljudi. Niko ti nije rekao da od 2002. godine u RS-u nije zabilježen pozitivan prirodni priraštaj.

Niko ti nije rekao da 62 posto mladih ljudi u raznim istraživanjima izražavaju želju da odu.

Valjda je bilo lakše da te, nesrećniče, zbajbuče u rov umjesto što bi ti rekli istinu. A sve i da su rekli, opet bi glasao za njih. Je l’ tako?

Mazohizam je to teški u kostima, glavi i nogama. Mazohizam kojim se diče ljudi. Valjda zbog njega nema žene preko 40 godina żivota koja ne nosi crninu i koja nekoga nije izgubila.

Ostaje ti sve vrijeme svijeta da u ledenoj crnici u udobnosti rova svog razmišljaš odakle tu. Možda je zaista ponavljanje majka znanja. Možda, samo možda budeš prva generacija s ovih prostora koja će shvatiti životne pop-kulturne istine da je bolja cura topla nego puška hladna…

Ili ćeš svoje zablude prenositi na potomstvo? Nije red da samo tebe unesreće preci i propaganda, a da ti to “naslijeđe” ne preneseš na unuke svoje, da se i oni imaju o čemu zabaviti za pola vijeka.

Sad razmišljaj.

A Dodik? Šta “Dodik”? Čovjek ima prečeg posla. Treba provjetriti kuću na Dedinju. Treba provjeriti kakvo je vrijeme u Grčkoj, na Kipru, u Moskvi. Oooo, koliko čovjek ima stvari da uradi… Na kraju krajeva, dosta je i radio, vrijeme je da se odmori. Da uživa s unučadi na nekom toplom sunčanom ostrvu.

Jer…

Jer, ako nisi primijetio, u posljednjih nekoliko naših klanja nijedan političar i tajkun nisu djecu svoju u rovove tovarili. Ako nisi primijetio, oni kao ubogi gubavci ne hodaju za forenzičarima, nudeći im svoje DNK uzorke. Njima niko ne nedostaje. Svi su na broju. Zadovoljni, srećni i mnogo bogatiji u odnosu na to prošlo klanje.

Vidiš, oni svijet doživljavaju s one strane blindiranih stakala svojih audija i mercedesa. A to je mnogo lijep svijet. Prepun kavijara, šampanjca i vina čije ime ne znaš izgovoriti. Doduše, to jest malo iskrivljena slika realnosti, ali ne beri brigu. Ionako će se preko tvojih, a ne njihovih leđa prelomiti.

Ako ti ni ovo nije dovoljno da zastaneš, po glavi se počešeš, pljuneš po psima rata i huškačima, možda si i zaslužio da po drugi put u 25 godina truneš u rovu.

Ljudi, Vlašić je za skijanje, ne za klanje.