Jasna Diklić: Naš poštar Ibro

Radiosarajevo.ba
Jasna Diklić: Naš poštar Ibro
Ilustracija: Radiosarajevo.ba / Jasna Diklić

Prije nekoliko dana u penziju je otišao Ibrahim Kordija. Od godine 1979 do godine 2020 - punih 40 godina je bio naš poštar na Marijin Dvoru. 

O njemu nismo mnogo znali. On je bio "naš Ibro".

Kada je moj sin išao u osnovnu školu morao je napisati pismeni zadatak na slobodnu temu. Napisao je: "Moj poštar Ibro brzim korakom ide uz stepenice i zviždi". 

Takav je bio i ostao naš Ibro. 

Sve ove protekle godine rada, Ibro nam je svakodnevno donosio lijepe i manje lijepe vijesti, savjetovao nam kako da se ponašamo kada smo bili u nevjerici, šta i kako dalje sa lošim informacijama. Naš poštar je prije rata i mojim roditeljima, a kasnije i meni, na istu adresu donosio pisma u kojima se zrcalio sam život

Sjećam se da smo osim redovnih pisama prijatelja i rodbine, primali na desetine Novogodišnjih čestitki koje su nas posebno radovale. Svakoj od njih Ibro je znao porijeklo. 

Znao je reći "Meni je Marindvor familija". Da, i on je nama bio familija.

Nikad me niko nije toliko puta u ranim jutarnjim satima vidio raščupanu i pospanu kao Ibro kada bi donosio neku obavijest na vrata. Imao je uvijek duhovite komentare.

Njegov prijatan i ljubazan glas se mogao prepoznati čim bi ušao u haustor, volio je djecu, znao im je svima imena. Kako su odrastala tako je naš Ibro pomalo posustajao, pitao bi gje su i kako su, i na kraju uvijek poruka - pozdravi ih! 

Znao je, onako u hodu, da pošalje ohrabrujući kompliment, pa bi nam početak dana bio ljepši nego obično. 

Svi smo znali da nas je Ibro na neki čudan način štitio. Volio nas je. I sad navrati, sjedne u kafanu sa svojom marindvorskom rajom i „hoda“ između svojih uspomena. Spominje i one kojih više nema i misli da su mu socijalno ugroženi stanari ipak bili najdraži. Pošteni i zahvalni. Često im je donosio i ručak. Mnogim smrtima je bio svjedok. A i rađanjima i radosti mladenaca.

Tužan je kada govori o mnogim čestitim porodicama koje su prodale svoje stanove i sada žive negdje daleko...a nije moralo tako!

Pomalo je romantično žalostiti se što je sve drugačije nego što je bilo i što moramo da našu mudrost gradimo na stvarnome a ne na imaginarnom. Ali je velika sreća i privilegija da smo imali jednog takvog poštara. 

Sjećam se kad mi je ispričao dogodovštinu: Pošta je primila paket na kojem je pisalo:

PRIMA: RAŠA
ŠALJE :RAŠA
MARIJIN DVOR
ZNA IBRO GDJE JE

I paket je došao na adresu koju je jedino Poštar Ibro znao!

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije