"Tri ključne poruke Čovića: Protiv građanske BiH, protiv OHR-a i protiv evropske budućnosti države"

Izjava Dragana Čovića da "Bosna i Hercegovina ne može biti građanska država", zatim tvrdnja da bi pitanje Ureda visokog predstavnika (OHR) trebalo "rješavati u Briselu", kao i pokušaj negiranja političkih blokada koje godinama proizvode HDZ BiH i SNSD, ne predstavljaju samo još jednu dnevno-političku polemiku.

Riječ je o političkom konceptu koji nastoji očuvati postojeći model etničke podjele Bosne i Hercegovine, ograničiti jačanje državnih institucija i usporiti transformaciju zemlje prema savremenoj evropskoj demokratiji.

Piše: Dr. Sejo Sušić, za Radiosarajevo.ba

Takva politika danas sve otvorenije dolazi u sukob sa evropskim standardima demokratije, presudama Evropskog suda za ljudska prava i obavezama koje je Bosna i Hercegovina preuzela na svom evropskom putu.

Čović i Dodik na istom političkom kursu

Izjava Dragana Čovića da pitanje OHR-a treba "rješavati u Briselu" nije samo diplomatska formulacija niti administrativni prijedlog. U političkom smislu, takav stav predstavlja približavanje dugogodišnjoj politici Milorada Dodika i SNSD-a, koji godinama zagovaraju smanjenje ili potpuno uklanjanje međunarodnog nadzora iz Bosne i Hercegovine.

Iako HDZ BiH i SNSD često koriste različitu političku retoriku prema međunarodnoj zajednici, njihov zajednički interes sve više djeluje usklađeno — slabljenje međunarodnog prisustva kako bi domaće etnonacionalne elite zadržale dominantnu kontrolu nad političkim procesima i institucijama.

Posebno je problematično što zahtjevi za slabljenjem OHR-a dolaze upravo od političkih aktera koji istovremeno proizvode najdublje institucionalne krize u zemlji. Time nastaje politički paradoks: oni koji svojim djelovanjem destabilizuju politički sistem žele oslabiti mehanizam koji je uspostavljen upravo radi zaštite Dejtonskog sporazuma i očuvanja stabilnosti države.

OHR nije uspostavljen slučajno niti proizvoljno. Njegovo postojanje rezultat je međunarodnog dejtonskog okvira, nastalog nakon rata upravo zbog nepovjerenja da će domaće političke elite same uspjeti očuvati stabilnost i funkcionalnost države. Kontinuirane blokade institucija i političke krize posljednjih godina pokazuju da razlozi za njegovo postojanje nisu nestali.

Dejton nije zamišljen kao trajni sistem etničkih blokada

Politička strategija Dragana Čovića godinama se zasniva na predstavljanju Dejtonskog sporazuma kao konačne potvrde etničkog modela vlasti. Međutim, Dejtonski ustav nikada nije zamišljen kao trajni sistem institucionalnih blokada i političkih ucjena.

Njegov osnovni cilj bio je zaustavljanje rata i uspostavljanje mira, a ne trajna legalizacija etničke podjele države. Upravo zato je Evropska konvencija o ljudskim pravima ugrađena direktno u Ustav Bosne i Hercegovine, sa supremacijom nad domaćim zakonodavstvom.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

To znači da su jednakost građana, zabrana diskriminacije i individualna prava temelj ustavnog sistema BiH, a ne sporedna politička kategorija. Zbog toga tvrdnja da Bosna i Hercegovina "ne može biti građanska država" dolazi u direktan sukob sa evropskim pravnim standardima koje je sama država prihvatila.

Evropski sud za ljudska prava osporio je etničku ekskluzivnost

Presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetima:

• "Sejdić–Finci",
• "Zornić",
• "Pilav",
• "Šlaku",
• i "Kovačević"

jasno potvrđuju da postojeći politički sistem Bosne i Hercegovine sadrži diskriminatorne elemente jer politička prava veže za etničku pripadnost i teritorijalni kriterij.

Drugim riječima, evropski pravni standardi idu prema jačanju građanske jednakosti i smanjenju etničkih privilegija, dok dio domaćih političkih elita insistira na dodatnom učvršćivanju etničkog principa u političkom sistemu.

Kritičari takve politike upozoravaju da se pod plaštom "zaštite konstitutivnosti" često pokušava očuvati model u kojem političke elite održavaju kontrolu nad institucijama putem stalnih etničkih tenzija i blokada.

Politika HDZ-a BiH i SNSD-a godinama proizvodi institucionalnu paralizu

Tvrdnja Dragana Čovića da ne postoje blokade institucija teško se može uskladiti sa političkom realnošću posljednjih godina. Bosna i Hercegovina kontinuirano je suočena sa:

• blokadama Parlamentarne skupštine,
• opstrukcijama evropskih reformi,
• neusvajanjem ključnih zakona,
• krizama imenovanja,
• i usporavanjem rada državnih institucija.

Mehanizmi zaštite kolektivnih prava često su pretvoreni u instrument političkog blokiranja i očuvanja partijskih interesa.

Zbog toga brojni domaći i međunarodni analitičari smatraju da politika permanentne institucionalne krize postaje sredstvo očuvanja postojećih centara političke moći.

Priča o "trećem entitetu" i dalje ostaje prisutna

Iako se termin "treći entitet" danas rijetko otvoreno koristi, politički zahtjevi HDZ-a BiH godinama se kreću u pravcu dodatne etničke teritorijalizacije države.

Kroz insistiranje na izmjenama Izbornog zakona po modelu "legitimnog predstavljanja", nastoji se institucionalizirati trajna etnička kontrola nad određenim dijelovima političkog sistema Bosne i Hercegovine.

Kritičari upozoravaju da bi takav model dodatno produbio političke podjele i oslabio građanski princip jednakosti svih građana. Takva politika teško se može uskladiti sa savremenim evropskim demokratskim standardima.

Evropska unija traži funkcionalnu državu, a ne nove podjele

Evropska komisija godinama insistira na:

• jačanju vladavine prava,
• funkcionalnim institucijama,
• provođenju presuda Evropskog suda za ljudska prava,
• i smanjenju političkih blokada.
• Nigdje ne postoji zahtjev za dodatnom etničkom fragmentacijom Bosne i Hercegovine.

Naprotiv, Evropska unija očekuje državu sposobnu da donosi odluke, provodi reforme i osigura jednaka prava svim građanima. Upravo zbog toga politika permanentnih blokada postaje jedna od najvećih prepreka evropskom putu Bosne i Hercegovine.

Paradoks politike Dragana Čovića

Najveći paradoks jeste činjenica da političke elite koje najviše kritikuju međunarodni nadzor i OHR istovremeno proizvode političke krize zbog kojih međunarodni nadzor ostaje neophodan.

Drugim riječima, upravo politike blokada, institucionalnih sukoba i destabilizacije produžavaju stanje političke zavisnosti Bosne i Hercegovine od međunarodne zajednice.

Vrijeme za otvorenu političku raspravu

Bosna i Hercegovina teško može postati moderna evropska demokratija ukoliko ostane zarobljena u modelu permanentnih etničkih blokada i političke trgovine identitetima.

Zato se danas sve više postavlja pitanje: može li Bosna i Hercegovina postati funkcionalna država ukoliko se nastavi politika u kojoj su etničke podjele važnije od demokratskih reformi, a blokade važnije od razvoja institucija?

Sve veći broj građana prepoznaje da iza retorike o "zaštiti naroda" često stoji prije svega zaštita političkih privilegija. Upravo zbog toga borba za građansku jednakost postaje pitanje demokratske budućnosti države, a ne prijetnja bilo kojem narodu u Bosni i Hercegovini.

Zaključak

Politika koju posljednjih godina vodi Dragan Čović sve otvorenije pokazuje dubok sukob između etničkog modela političkog upravljanja i evropskog koncepta funkcionalne demokratije.

Tvrdnja da Bosna i Hercegovina "ne može biti građanska država" nije samo politički stav, već i odbacivanje evropskih standarda jednakosti, vladavine prava i individualnih prava građana. Istovremeno, insistiranje na etničkim blokadama i modelu "legitimnog predstavljanja" dodatno produbljuje institucionalnu krizu i usporava evropski put zemlje.

Bosna i Hercegovina može napredovati samo kao država funkcionalnih institucija, jednakih prava i demokratske odgovornosti — a ne kao prostor trajnih etničkih blokada i političkih podjela.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba