Erdin Kadunić: Imidž BiH u Njemačkoj - povjerenje, bliskost i življene evropske vrijednosti

Ne postoje relevantne naučne studije niti reprezentativna istraživanja javnog mnijenja o imidžu Bosne i Hercegovine u Njemačkoj. I upravo ta činjenica je znakovita. Jer Bosanke i Bosanci su u njemačkom društvu toliko prirodno integrisani, toliko duboko prisutni u svakodnevici, da se rijetko doživljavaju kao posebna „grupa“. Integracija ovdje nije politička parola, već proživljena realnost.

Piše: Erdin Kadunić, iz SR Njemačke, za Radiosarajevo.ba

Imidž Bosne i Hercegovine u Njemačkoj nije nastao kroz državne kampanje, koordinirani PR ili stratešku dijasporu politiku. On je rastao organski, odozdo – decenijama – zahvaljujući ljudima koji su preuzimali odgovornost: za svoje porodice, komšiluke, firme, udruženja i džemate.

To je imidž koji nije glasan, ali je stabilan. I upravo u tome leži njegova vjerodostojnost.

Pozitivan imidž iz sredine društva

Ovaj pozitivan imidž oblikovali su brojni akteri: vlasnici bosanskih restorana koji u njemačkim gradovima žive gostoprimstvo, kvalitet i pouzdanost; zanatlije i poduzetnici koji su izgradili firme, školovali učenike i otvorili radna mjesta; medicinske sestre, inženjeri, tehničari i kvalifikovani radnici koji svakodnevno nose veliku odgovornost i uživaju povjerenje.

U profesionalnom fudbalu bosanski igrači i treneri prisutni su već decenijama – disciplinovani, radni i timski orijentisani. Posebno upečatljiv primjer je Edin Džeko. Njega i danas komentatori Bundeslige citiraju s poštovanjem i svojevrsnim strahopoštovanjem. Džeko pripada krugu igrača čije ime trajno simbolizira profesionalizam, liderske sposobnosti i fer-plej. Posebno je zanimljivo da on već oko 15 godina ne igra u Bundesligi, a ipak je njegovo prisustvo u kolektivnom pamćenju njemačkog fudbala i dalje snažno.

Zu Džeku stoji cijela generacija bosanskih fudbalera. Vedad Ibišević mnogim ljubiteljima Bundeslige ostao je u sjećanju ne samo po golovima, već i po skromnosti, disciplini i timskom duhu. Njegova karijera simbolizira način na koji su bosanski igrači percipirani u Njemačkoj: pouzdani, radni i bez zvjezdane arogancije.

Ako kopamo dublje u kolektivnom pamćenju njemačkog fudbala, nailazimo na još bosanskih imena koja se i danas spominju s osmijehom i poštovanjem. Legendaran je penal tadašnjeg saveznog kancelara Gerharda Schrödera protiv golmana Energie Cottbusa Tomislava Piplice – scena koja je postala dio njemačke fudbalske folklorne memorije. Piplica je postao kultna figura Bundeslige – ne zbog savršenstva, već zbog svoje ljudskosti, grešaka i simpatičnosti.

Nezaboravne su i legendarne akcije, izjave i osebujni šarm Aleksandra Ristića, trenera Fortune Düsseldorf. Ristić je bio više od trenera – bio je karakter, ličnost čije se izjave i danas citiraju. Humor, direktnost i prepoznatljiv temperament učinili su ga trajnim dijelom njemačke fudbalske kulture.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Sve ove ličnosti povezuje više od sportskog uspjeha. One predstavljaju stav, autentičnost i prirodnu pripadnost Bosanaca i Hercegovaca njemačkoj svakodnevici. Fudbal je bio pozornica – ali efekat je daleko prevazilazio sport.

Otpornost umjesto uloge žrtve

Mnogi Bosanci i Hercegovci u Njemačkoj prošli su kroz rat, izbjeglištvo i novi početak. Ipak, ta iskustva rijetko su dovela do trajne uloge žrtve. Naprotiv – iznjedrila su otpornost. Prilagodljivost, pragmatičnost, humor i snažan osjećaj zajedništva oblikuju sliku koju Nijemci imaju o Bosancima.

Bosanci se doživljavaju kao ljudi koji traže rješenja, koji nisu konfliktni i na koje se može osloniti. Ne nameću se, ali preuzimaju odgovornost kada je to potrebno – na poslu, u udruženju, u komšiluku. Upravo ta tiha pouzdanost izgradila je povjerenje daleko izvan same zajednice.

Džemati kao uzor dijaloga

Posebno se pozitivan imidž Bosne i Hercegovine ogleda u vjerskom i civilnom sektoru. Bosanski džemati u Njemačkoj u mnogim sredinama važe za pouzdane, transparentne i dijaloški orijentisane partnere. Lokalne uprave, pokrajinska ministarstva i organizacije civilnog društva često ih navode kao primjer uspješne saradnje s muslimanskim zajednicama.

Često zanemaren, ali ključan aspekt jeste njihova strukturalna realnost: u Njemačkoj postoji 76 bosanskih džemata. Za poređenje, turski krovni savez DITIB ima oko 1.000 džemata. Uprkos toj brojčanoj razlici, bosanski džemati uživaju nesrazmjerno visoko povjerenje i ugled.

Jedan od glavnih razloga leži u njihovoj finansijskoj i organizacijskoj samostalnosti. Dok se imami DITIB-a uglavnom finansiraju i šalju iz Turske, bosanski imami se isključivo finansiraju iz članarina i donacija samih džemata. Ovakav model se u Njemačkoj prepoznaje kao znak odgovornosti, transparentnosti i stvarne ukorijenjenosti u društvo.

Bosanski imami govore njemački, poznaju društvo u kojem djeluju i prirodno povezuju vjerski identitet s građanskom odgovornošću. Džamije se shvataju kao vjerski i socijalni prostori, a ne kao političke platforme. Koncept Rijaseta, zasnovan na obrazovanju, institucionalnoj odgovornosti i transparentnosti, nailazi na široko odobravanje.

U stručnim krugovima se registruje da manje, nezavisne strukture ponekad u javnoj percepciji stoje bolje od velikih, državom povezanih organizacija. Ne radi se o rivalstvu, već o različitim modelima koji se različito vrednuju. Činjenica ostaje: ugled bosanskih džemata nije rezultat veličine, već stava.

Uzajamna kulturna prepoznatljivost

Ova bliskost djeluje u oba smjera. Nijemci koji posjete Bosnu i Hercegovinu često govore o iznenađujućem osjećaju bliskosti. Sarajevo, Mostar ili Banja Luka ne djeluju strano, već poznato. Razgovori se brzo razvijaju, razlike ne iritiraju. Ljudi djeluju opušteno, otvoreno – sve teče prirodno.

Ono što Bosanci osjećaju u Njemačkoj – da ne moraju stalno objašnjavati ko su – Nijemci često dožive u Bosni. Postoji međusobna kulturna čitljivost, zajednički evropski ton.

Političko i ekonomsko uvažavanje

Ova društvena bliskost odražava se i na državnom nivou. Njemačka je 1992. uspostavila diplomatske odnose s Bosnom i Hercegovinom i od tada je jedan od ključnih političkih, ekonomskih i razvojnih partnera zemlje.

Njemačka je igrala važnu ulogu u reformskim procesima, prevenciji konflikata i evropskom putu BiH. Od Dejtonskog sporazuma jedan je od najvećih investitora, posebno u prerađivačkoj industriji. Trgovinska razmjena je 2023. godine iznosila oko 2,7 milijardi eura. Njemačka je ujedno i jedan od najvažnijih donatora razvojne saradnje.

Pozitivan imidž zahtijeva brigu – i odgovornost

Koliko god imidž Bosne i Hercegovine u Njemačkoj danas bio stabilan i pozitivan, bila bi greška oslanjati se na stare zasluge. Ugled nije samorazumljiv – on se mora njegovati, objašnjavati i činiti vidljivim.

U javnoj komunikaciji važi jednostavno pravilo: „čini dobro i govori o tome“. Upravo tu leži jedna od najvećih slabosti Bosne i Hercegovine. Dok druge države sistematski ulažu u kulturnu diplomatiju, Bosna i Hercegovina nema vlastiti ekvivalent Goethe-Instituta – instituciju koja bi profesionalno predstavljala kulturna, historijska i društvena bogatstva zemlje.

Sadržaja ne nedostaje. Ono što nedostaje jesu koordinacija, strateška komunikacija i dugoročni marketing. Mnogo toga danas nose pojedinci, novinari, udruženja i volonteri – bez sistemske podrške.

Pozitivan imidž nije luksuz, već strateška vrijednost: za investicije, političku podršku i povjerenje. Bosna i Hercegovina je u Njemačkoj decenijama gradila ogroman kapital povjerenja – tiho, vjerodostojno i ljudski. Taj uspjeh zaslužuje poštovanje, ali i obavezuje da se ne prepusti slučaju. Jer u pitanju nije samo slika jedne zemlje – već njena budućnost u Evropi.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba