Dragan Bursać: Kako su zločinci sa Pala protjerali sarajevske Srbe - tri decenije jedne laži!

"Da se ne lažemo više, Srbe iz Sarajeva nisu protjerale komšije Sarajlije, niti vlasti Federacije BiH. Protjeralo ih je prije tri decenije njihovo vlastito političko rukovodstvo sa Pala. Svaki Srbin koji je želio ostati proglašavan je izdajnikom. Etiketiran je kao "Alijin Srbin". Izlagan prijetnjama i pritiscima. Stanovi su pljačkani od strane neočetničkih parajedinica. Ljudi izbacivani iz kuća. Ti ljudi su preko noći odlukama zločinaca Karadžića i Krajišnika prestali biti Sarajlije."

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Tri decenije nakon jednog od najmučnijih i najbizarnijih događaja poratne Bosne i Hercegovine, vlasti Republike Srpske i njihovi medijski megafoni ponovo podižu medijske kulise patetike. Parastosi, vijenci, plačne "duhovne akademije" i beskrajni govori o "istorijskom egzodusu sarajevskih Srba" ovih dana zapljuskuju RS i ostatak "srpskog sveta". A  sve je u znaku navodne velike tuge, navodne velike nepravde i, naravno, istinske velike laži.

Trending

Iran ima novu metu: Zaprijetili napadom na američke tehnološke divove, pozvali na evakuaciju radnika

Jer ono što se svake godine obilježava kao "egzodus" u zvaničnom narativu RS-a predstavlja nešto sasvim drugo u stvarnosti: Političku odluku paljanskog rukovodstva da vlastiti narod pretvori u kolonu izbjeglica-apatrida.

I Dodik priznao da je riječ o podmetačini

Tri decenije kasnije, Milorad Dodik konačno priznaje ono što je godinama pokušavao i sam prikriti: Da je odluka o odlasku sarajevskih Srba bila odluka rukovodstva Republike Srpske.

"Odluka sarajevskih Srba da 1996. godine napuste svoje domove bio je čin ponosa jer su odbili da ostanu pod muslimanskom vlašću i zato sjećanje na ovaj potez mora biti zavjet budućih generacija...", kaže između ostalog danas na mreži X Milorad Dodik.

Zanemrimo na čas Dodikove uvrede i etiketiranja. Srž je sljedeća-Kako sad odjednom "odluka sarajevskih Srba" Milorade? Zar nije oficijelni narativ da su ti Srbi "protjerani"????

Drugim riječima, tri decenije slušanja iste propagande završile su jednim kratkim Dodikovim priznanjem. Srbe iz Sarajeva nisu protjerale Sarajlije, niti vlasti Federacije BiH. Protjeralo ih je njihovo vlastito političko rukovodstvo sa Pala.

I time je zatvoren jedan od najdužih i najtužnijih krugova laži u savremenoj istoriji Bosne i Hercegovine.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Egzodus koji je došao nakon rata

Istina je toliko jednostavna da je propagandna mašinerija tri decenije pokušava zamagliti.

Egzodus sarajevskih Srba nije se desio tokom rata. A ne! Desio se nakon rata.

Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nakon dolaska međunarodnih snaga. Nakon što su Ilidža, Grbavica, Vogošća, Rajlovac i druga naselja reintegrisana u Sarajevo.

Dakle, u trenutku kada je rat formalno bio završen.

Upravo tada počinje masovno iseljavanje više od stotinu hiljada ljudi. Starci, žene, djeca, čitave porodice u kolonama kamiona. Ljudi koji nose namještaj, vrata, prozore. Ljudi koji iskapaju kosti svojih mrtvih i prenose ih prema teritoriji entiteta Republika Srpska.

To nije bio spontani odlazak.

To je bila organizovana političko-propagandna operacija.

Rečenica koja je pokrenula tragediju

U srcu tog događaja nalazi se jedna rečenica Momčila Krajišnika, presuđenog ratnog zločinca i jednog od ključnih ljudi SDS-ovog režima na Palama.

Kada je Dejtonskim sporazumom njegova kuća u Zabrđu pripala Federaciji BiH, Krajišnik je izgovorio rečenicu koja je postala signal za masovno protjerivanje vlastitog naroda:

"Ako moja kuća ne može ostati, zašto biste vi zadržali svoje?"

To je bila logika paljanskog režima. Ako politička elita gubi, narod mora da plati.

U tom trenutku počinje sistematska propaganda preko tadašnje Srpske televizije. Ljudi su svakodnevno bombardovani pričama da će, ako ostanu u Sarajevu, biti pobijeni, poniženi ili protjerani.

Svaki Srbin koji je želio ostati proglašavan je izdajnikom. Etiketiran kao "Alijin Srbin". Izlagan prijetnjama i pritiscima.

Stanovi su pljačkani od strane neočetničkih parajedinica. Ljudi izbacivani iz kuća. Pritisak je bio toliko brutalan da je čitav jedan gradski sloj napustio grad u kojem je živio generacijama.

Ti ljudi su preko noći prestali biti Sarajlije i postali "sarajevski Srbi".

Između ta dva pojma stajala je jedna politička odluka.

Prije 3 dana

Dragan Bursać: Kako je ratna zločinka Biljana Plavšić postala “naša žena’“

Morbidni ritual

Ništa ne pokazuje monstruoznost tog egzodusa kao prizori koji su tada obišli svijet.

Ljudi koji iskapaju grobove svojih najmilijih.

Sanduci s kostima natovareni na kamione.

Kolone koje napuštaju grad uz poruku da se nikada neće vratiti.

To je bio ritual političkog ludila. Jedan od najmorbidnijih prizora poslijeratne Evrope.

I sve to zbog političkog projekta koji je obećavao nekakvo ćirilično donkihotovsko "novo srpsko Sarajevo" na Romaniji.

Narod je povjerovao.

Političari su dobili entitet.

A taj isti narod je dobio izbjeglički život.

Autodestrukcija jednog naroda

Sarajevski Srbi prije rata predstavljali su važan dio urbanog, građanskog sloja grada.

Profesori, ljekari, radnici, trgovci, umjetnici. Ljudi koji su činili jednu od ključnih komponenti sarajevskog identiteta.

Njihov odlazak nije bio samo demografski gubitak. Bio je kulturna amputacija grada.

Ali tragedija je još veća za same ljude koji su otišli.

Rasuti su od Bijeljine do Banje Luke, od Srbije do daleke dijaspore. Ljudi koji su izgubili i grad i identitet, a novi identitet ili indentitete nikada do kraja nisu usvojili.

Jedni su se vremenom donekle asimilirali.

Drugi su ostali zarobljeni u mitologiji izgubljenog Sarajeva.

Treći su shvatili da su bili žrtve političkog eksperimenta.

Prije 6 dana

Bursać: Budžet za zločince i ubice prijedorske djece, tišina za 102 ubijena djeteta Prijedora!

Tri decenije zamjene teza

Umjesto da se suoči s tom činjenicom, režim Republike Srpske izabrao je i izgradio potpuno suprotan narativ.

Po toj verziji historije, sarajevske Srbe protjerale su vlasti Federacije BiH.

Ta laž ponavljala se tri decenije.

Ponovljena hiljadu puta preko RTRS-a, političkih govornica i školskih programa.

Ponovljena toliko puta da je postala službena istina u velikom dijelu entiteta.

I upravo zato današnje Dodikovo priznanje djeluje gotovo groteskno.

Jer ono što je danas izgovorio politički vrh Republike Srpske razbija trideset godina propagande.

Dodikova ironija

Ironija je tim veća jer je upravo Milorad Dodik nekada bio jedan od najglasnijih kritičara zločinaca Karadžića i Krajišnika.

Govorio je da je njihovim politikama mjesto u Hagu.

A onda su isti ti ljudi dočekivani helikopterima, slavljenjem i ordenjem.

Momčilo Krajišnik, čovjek čija je politika pokrenula egzodus sarajevskih Srba, postao je nekakav "čuvar Republike Srpske".

Narod koji je protjeran ostao je bez svoga grada.

Političari koji su ga protjerali dobili su status heroja.

Najveći autourbicid u modernoj historiji BiH

Egzodus sarajevskih Srba ostaje jedan od najrjeđih i najtragičnijih primjera političkog samopovređivanja jednog naroda.

Narod koji je mogao ostati na svojim ognjištima pretvoren je u vječite izbjeglice.

Grad koji je mogao ostati multietnički ostao je bez jednog svog važnog dijela.

A politička elita koja je sve to organizovala nikada nije odgovarala.

Zbog toga se ova priča mora ponavljati.

Ne iz inata.

Ne iz provokacije.

Nego zato što istina u Bosni i Hercegovini ima kratak vijek trajanja ako se ne ponavlja.

Tri decenije kasnije

Danas, trideset godina kasnije, sarajevski Srbi su simbol jedne zle političke manipulacije.

Ljudi koji su mogli živjeti u svom gradu pretvoreni su u trajne svjedoke jedne historijske velikosrpske prevare.

A najgore od svega je što mnogi od njih i dalje vjeruju u mit koji ih je protjerao.

To je možda i najveći uspjeh velikosrpske propagande.

Pretvoriti žrtvu u čuvara laži koja ju je uništila.

I zato je potrebno ponavljati jednostavnu činjenicu:

Sarajevske Srbe nisu protjerale Sarajlije niti BiH vlasti.

Protjeralo ih je paljansko rukovodstvo Republike Srpske.

Sve ostalo je propaganda koja traje već tri decenije.

I koja će trajati sve dok se istina ne počne učiti u školama umjesto mitova na parastosima.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.