Emir Hadžikadunić: Godinu dana poslije - izraelske taktičke pobjede i strateški porazi

U proteklih 12 mjeseci, vatrena moć svih bačenih bombi Izraela na uski pojas Gaze, prelazi nevjerovatnih 100 000 tona eksploziva (70,000 tona od oktobra prošle godine do juna o.g.). Obzirom da je atomska bomba "Little Boy" bačena na Hirošimu krajem Drugog svjetskog rata imala snagu od 15.000 tona eksploziva, Izraelske oružane snage već su bacile ekvivalent od 6-7 nuklearnih bombi na Gazu, koja je opet duplo manja od Hirošime. Ako išta zvuči šokantnije, to je činjenica da Hamas nije poražen.

Piše: Emir Hadžikadunić, za portal Radiosarajevo.ba

U proteklih nekoliko sedmica, izraelska avijacija eliminisala je gotovo cijelo vojno i političko vodstvo Hezbollaha. Međutim, ni Hezbollah nije poražen. 

Brutalni, asimetrični, eskalirajući rat na više frontova Bliskog istoka još nije završen, pa je nezahvalno prognozirati njegov ishod. Ipak, gledajući unazad, kratkoročni vojni uspjesi Izraela prate teški strateški porazi. 

Da krenemo od erozije izraelske vojne doktrine. 

Beskrajni rat

Ključni princip izraelske vojne doktrine - kratki i efikasni ratovi - odavno je narušen na štetu Izraela. Izraelski mediji sve češće izvještavaju o iscrpljenosti vojske, a mnogi rezervisti nerado odgovaraju na nove pozive za mobilizaciju. 

Iako su vojne operacije donijele kratkoročne taktičke pobjede, one nisu rezultirale dugoročnim strateškim uspjesima. U vojnom smislu, Izrael nije uspio povratiti svoju moć odvraćanja. Niti jedan ratni cilj, kojeg je formalno odredila vlada premijera Benjamina Netanjahua, nije ostvaren. 

Hamas i dalje kontrolira većinu pojasa Gaze, dok se izraelske snage stalno vraćaju u Jabaliju ili Khan Yunis za koje su prethodno smatrali da su “oslobođeni” od Hamasa. Izraelski taoci i dalje su u zatočeništvu, a Hezbollah, umjesto povlačenja sjeverno od rijeke Litani, kako očekuje i traži Izrael, svakodnevno gađa izraelske vojne ciljeve dronovima i raketama različitih kalibara. 70 000 stanovnika sjevernog Izraela i dalje su raseljeni. 

Izraelski vojni izdaci u 2024. godini biće dvostruko veći nego prethodne godine. Veliki dio tog povećanja se izdvaja za odbrambeni sistem “Gvozdena kupola”, artiljeriju i plate rezervistima. Koncept "raketne ekonomije" dobiva sve više pažnje jer izraelske rakete presretači koštaju mnogo više od jeftinih dronova ili projektila koje obaraju. U povjesti svog ratovanja, Izrael nikada nije bio više ovisan o vojnoj podršci svojih saveznika, prvenstveno SAD-a.

Godina ekonomskog pada

Osim erozije vojne doktrine, samo je gora ekonomija Izraela. U posljednjem kvartalu prošle godine, a posebno u sedmicama nakon izbijanja sukoba, izraelski bruto domaći proizvod (BDP) smanjio se za 20,7% (na godišnjem nivou). Ovaj nagli pad prvenstveno je uzrokovan smanjenjem privatne potrošnje od 27%, padom izvoza i drastičnim smanjenjem stranih i domaćih investicija. 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Prema istraživanju firme CofaceBDI, oko 60.000 izraelskih kompanija očekuje svoje zatvranje ove godine. Građevinski i turistički sektori su pred kolapsom. 

Kreditni rejting Izraela je više puta degradiran, a najnovije smanjenje dolazi od agencije Moody's, koja je rejting snizila za dvije razine, sa "A2" na "Baa1," uz negativnu prognozu zbog eskalacije sukoba s Hezbollahom. 

Ratni troškovi za period 2023-2025. sada su procijenjeni na 55,6 milijardi dolara prema podacima Centralne banke Izraela.

Diplomatska izolacija

Treći strateški izazov Izraela predstavlja njegova diplomatska izolacija na globalnoj sceni. Od 7. oktobra prošle godine, najmanje devet država - Turska, Jordan, Bahrein, Kolumbija, Honduras, Čile, Južnoafrička Republika, Čad i Belize - prekinuli su ili snizili razinu diplomatskih odnosa sa Izraelom. Pored toga, još devet zemalja, uključujući Španiju, Norvešku, Irsku i Sloveniju, formalno su priznale državu Palestinu. 

Napori za "normalizaciju" odnosa s arapskim državama u regiji - što je bio centralni dio izraelske diplomatske strategije na Bliskom istoku u proteklih nekoliko godina - sada su stavljeni po strani, moguće i trajno. Ova promjena predstavlja značajan udarac za izraelsku vanjsku politiku, koja je tradicionalno bila usmjerena na uspostavu diplomatskih odnosa s državama u regiji. 

U međuvremenu, međunarodna podrška Palestini je u porastu, što pokazuju rezolucije Generalne skupštine UN-a od 7. oktobra prošle godine. U maju 2024. godine, 143 države članice glasale su za unapređenje prava Palestine u UN-u, dok je samo devet država - uključujući Mikroneziju, Palau, Nauru i Papa Novu Gvineju - glasalo protiv (u korist Izraela). Ovaj kontrast najbolje ilustrira diplomatski rejting Izraela na globalnoj sceni.

Reputacija Izraela na neviđeno niskom nivou

Netanjahuov eskalirajući rat ozbiljno je narušio i imidž Izraela. Taj rejting je sada vjerovatno najniži u 76-godišnjoj istoriji te države. Tužilac Međunarodnog krivičnog suda podigao je optužnicu protiv premijera i ministra odbrane Izraela za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Osim toga, Međunarodni sud pravde zaključio je da postoji mogućnost da je država Izrael počinila genocide u Gazi.  

Izrael je također suočen sa značajnim gubitkom javne podrške, čak i u zemljama koje su njegovi najjači saveznici. Anketa YouGov i The Economist-a, sprovedena od 21. do 23. januara 2024., pokazuje da polovina Bidenovih glasača s američkih izbora 2020. vjeruje da Izrael „provodi genocid nad palestinskim civilima.“ Ova anketa, u kojoj je učestvovalo 1.664 odraslih građana SAD-a, naglašava duboku promjenu u percepciji javnosti u vezi s izraelskim brutalnim akcijama.

U potrazi za spasom

Na koncu, broj Izraelaca koji trajno napuštaju zemlju porastao je za 285% nakon 7. oktobra prošle godine. Prema izraelskim medijima, broj onih koji odlaze trajno ili privremeno mnogo je veći od broja koji se vraćaju u Izrael. 

Gotovo četvrtina Izraelaca razmišljala je o napuštanju zemlje tokom protekle godine uslijed eskalirajućeg rata na više frontova, pokazalo je istraživanje izraelskog Kantar Insightsa i javnog emitera Kan. 

Ironično, Izrael postaje jedna od najopasnijih država za svoje većinsko stanovištvo - što je u suprotnosti s vizijom koju su osnivači Izraela imali prilikom osnivanja te države. 

Svi pomenuti strateški izazovi Izraela mogu postati samo gori u eskalirajućem ratu kojeg vodi Netanjahu. Tako obično završava kada je vlastita politička koža preča od svega drugog.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba