Edin Subašić: Ruska taktika "spaljene zemlje" u Ukrajini

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Rat u Ukrajini trenutno se u vojno-taktičkom smislu okreće u korist Vojske Ruske Federacije i separatista Donjecke i Luganske oblasti. Očigledno je da su se ruske snage pregrupirale, uvele pojačanja i počele primjenjivati novu taktiku ratovanja koja daje rezultata.

Piše: Edin Subašić za portal Radiosarajevo.ba

To je nova situacija kada treba očekivati i promjenu načina podrške NATO-a Ukrajini, ali preispitati dosadašnje poteze. Također, okupiranje sve više teritorije Ukrajine vjerovatno će sada pojačati diplomatske aktivnosti na relaciji Moskva – Washington – Bruxelles kako bi se počelo tražiti diplomatsko rješenje, jer duži rat u Ukrajini ne odgovara nikome.

Iako smo svi bili fascinirani brzinom reakcije NATO-a i zemalja EU u pomoći napadnutoj Ukrajini te žilavim vojnim otporom Ukrajinaca, mora se reći da je Zapad od početka agresije i sada fokusiran isključivo na logističko-taktičke operacije pomoći Ukrajincima kako bi se rusko napredovanje zaustavilo, a ne kako bi se pomoglo Ukrajincima da pobjede! Posljednjih dana Rusi su okupirali Severodonjeck i na domak su zauzimanja grada Lisičanska.

Zapravo, Mariupolj je bilo posljednje bojište gdje su Rusi osvajali urbani teren, zgradu po zgradu u teškim uličnim borbama i uz velike gubitke. Čini se da je kalvarija kod željezare Azovstal krajem aprila bila prekretnica za ruski taktički zaokret.

Tokom aprila i maja ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i mediji često su objavljivali nevjerovatne snimke uništavanja kolona ruskih tenkova raketama s dronova dobijenih od članica NATO-a. Nesnalaženje na nepoznatom terenu, veliki gubici i defetizam očito nepripremljenih mladih ruskih vojnika, loša logistika, zapuštena oprema, a zatim i stručna nekompetentnost generala na terenu bile su iznenađujuće karakteristike ruskih trupa i osnovni razlozi što je propao blitz-krieg Moskve i prvobitni plan: brzo osvajanje Kijeva, svrgavanje i ubistvo Zelenskog i instaliranje marionetske vlade prije reakcije Zapada. Ruski kadrovi bi zatim u tišini izvršili čistku pristalica prozapadne politike Kijeva, i to bi bio kraj širenja EU i NATO-a u tom pravcu.

Ali, kad je taj plan propao tj. kad su Ukrajinci preživjeli prvi nalet i uspostavili odbranu Kijeva, pa čak i uspjeli odbaciti Ruse, događaji su ušli u tok dugotrajnog sukoba kakav ni ruskoj vojsci ne odgovara, jer su željeli izbjeći velike vlastite gubitke. Zbog toga sada komanda mijenja taktiku ratovanja i osvajanja terena. Zašto Ukrajinci posljednjih dana ubrzano gube teritoriju?

"Spaljena zemlja"

Kao prvo, umjesto klasičnih frontalnih napada tenkovima praćenim pješadijom, koje su Ukrajinci dosta efikasno zaustavljali, ruska vojska je počela primjenjivati isključivo taktiku "spaljene zemlje".

To podrazumijeva da se napadnuti ciljevi (ukrajinski gradovi) dugotrajno granatiraju teškim kalibrima dalekometne artiljerije. Najprije tzv. visokoisplativi ciljevi (vojna skladišta, infrastruktura, rezervoari goriva, industrija), a zatim stambene zone, gdje se svjesno žele izazvati veliki gubici civila. Poseban specijalni oblik terora je gađanje mjesta masovnog okupljanja, što je psihološko-taktički potez koji su često primjenjivali srpski agresori u Bosni i Hercegovini pri napadima na gradove.

Tipičan primjer su masakri posljednjih dana u gradu Lisičansku, posljednjem velikom uporištu Ukrajinca u Luganskoj oblasti, gdje je su Rusi raketama VBR-a ubili osmero ljudi i 42 ih ranili, dok su uzimali vodu iz cisterne. Zatim su i u gradu Kremenčuku gdje su dvjema raketama X-22 ispaljenim iz bombardera Tu-22M3 pogodili prepun tržni centar ubivši dvadesetak i ranivši desetine civila koji su bili u kupovini!

Dva su cilja ove taktike – uništavanjem osnovnih uvjeta za život (nema vode, hrane i struje) i teroriziranjem, stanovništvo se drži u strahu i podstiče da ode. Zatim, uništavanjem svih resursa demotiviraju se i ukrajinske snage da dalje brane sasvim uništen (spaljen) teritorij i trpe gubitke. U Lisičansku su ukrajinske vlasti nakon gubitka dijelova grada i pomenutog masakra pozvale stanovništvo na evakuaciju te je izvjesno da će se nakon toga povući i vojska te grad prepustiti Rusima.

Dakle, na ovaj način Rusi se ne bore za gradove, nego ih sasvim unište do mjere da branioci ne mogu o(p)stati, a tek zatim uđu na prazan i uništen prostor. Posljednja osvajanja Severodonjecka i Lisičanska postignuta su upravo na taj način i za očekivati je i dalje tu taktiku.

Drugi taktički fokus ruskih snaga su zračni i raketni napadi na centre za obuku na zapadu Ukrajine, te na vojne konvoje koji pristižu iz zemalja NATO-a preko Poljske. U suštini, to jesu ruski napadi na efektive NATO-a što ukazuje na odlučnost Rusa da nastave rat bez obzira na moguće kompliciranje. Ukrajinski vojni poligoni za obuku već su puni instruktora iz CIA-e, SAS-a, francuskih, kanadskih, litvanskih i njemačkih specijalnih jedinica, tako da se tamo već radi o neobjavljenom ratu Moskve i NATO-a!

Novi odnos snaga pa kompromisi?

Da će se stanje na ratištu razviti u opisanom pravcu dao je naslutiti predsjednik Zelenski koji je više puta javno požurivao NATO da im dostavi dalekometnu artiljeriju, "jer je to jedini efikasan način za suprotstavljanje ruskoj taktici".

Sada, kad su Rusi tu prednost iskoristili za značajno potiskivanje Ukrajinaca iz Donbasa, konačno su stigli američki dalekometni raketni sistemi HIMARS. To je vrlo uznemirilo Ruse, jer se u dometu ovog sistema mogu naći i ciljevi u Rusiji. Značaj ovog oružja je u tome što se može odgovoriti ruskoj dalekometnoj artiljeriji pa Ukrajinci trenutno likuju...

"Hvala mom američkom kolegi i prijatelju ministru obrane Lloydu Austinu na ovim moćnim alatima! Ljeto će biti vruće za ruske okupatore. I posljednje za neke od njih", napisao je ukrajinski ministar obrane Oleksii Reznikov o isporuci HIMARS-a na svom Twiteru.

Rusi su zaprijetili da će "...pogoditi ciljeve koje još nisu pogodili, ako Zapad Ukrajini isporuči rakete većeg dometa", na šta je Washington obznanio da postoje garancije Kijeva da se to oružje neće koristiti za napad na ruski teritorij. Dakle, svrha ustupanja američkog taktičkog sistema Ukrajini jeste samo da se ponovo izjednači odnos snaga na ukrajinskom ratištu tj. da se anuliraju rezultati ruske taktike "spaljene zemlje".

Američki državni sekretar Antony Blinken u vezi s tim je ustvrdio da će sada "rat trajati mjesecima, ali će G7 i NATO nastaviti da rade sve što su u mogućnosti da obezbijede da Ukrajinci imaju ono što im je potrebno kako bi se odbranili od ruske agresije".

Očigledno je da se nastoji uspostaviti novi odnos snaga koji bi spriječio rusku pobjedu tj. eliminaciju Ukrajine kao države, ali nema naznaka da se Kijevu želi omogućiti ključna prednost za dobijanje rata. Neko na Zapadu je procijenio da bi operacija nanošenja poraza Rusiji mogla preskupo stajati pa se u dogledno vrijeme, dok se sukobljene strane iscrpe, može očekivati ozbiljnija inicijativa za mirovne pregovore.

S druge strane i ruske ambicije i planovi vjerovatno doživljavaju reteriranje – umjesto cijele Ukrajine moguće je da bi se Rusi zasad ograničili na zadržavanje Krima i ovladavanje oblastima Lugansk i Donjeck gdje su već priznali dvije samoproglašene paradržave naseljene etničkim Rusima te bi novi politički status tih oblasti bio ruski pregovarački cilj.

Pri tome, usprkos činjenici da trpi najveće štete, upravo Ukrajina može očekivati pritiske da prihvati neprincipijelna mirovna rješenja. Davanje statusa kandidata za EU sada treba posmatrati kao "akontaciju" za ukrajinsko popuštanje budućim kompromisima koji će se kreirati između Moskve i Zapada. Dejtonski epilog rata u Bosni nastao je upravo u maniru zapadnih sila i Rusije koje vlastite geopolitičke konflikte prelamaju preko drugih, manjih zemalja.

Pitanje zločina i kazne

Zahvaljujući modernim tehnologijama otkrivanje i dokazivanje ratnih zločina postaje sve jednostavnije u smislu vladanja činjenicama, ali će u budućnosti pitanje odgovornosti za ruske zločine postati prvorazredno diplomatsko-političko-pravno pitanje jer će biti neophodno, osim vojnih naredbodavaca i izvršilaca, optužiti i Vladimira Putina.

Moćnicima iz SAD-a, UN-a i Evrope bilo je mnogo jednostavnije svrgnuti, zatvoriti pa suditi "balkanskom kasapinu" Slobodanu Miloševiću, diktatoru male Srbije. Putin će svakako biti nešto drugo, iako su specijalne zločinačke operacije Rusa u Ukrajini i srpskih formacija u Bosni bile frapantno slične, kao da su izvođene po istom udžbeniku.

Svrha zločina nad civilima je da se mase ljudi prestrave, ponize, brutalno i dijelom pobiju, a zatim pokrenu na iseljavanje, a da se njihovo političko rukovodstvo prisili na pregovore i nepovoljna rješenja konflikta.

Metode i slike iz Ukrajine i Bosne su gotovo identične. Masovne egzekucije i sahranjivanje u masovne grobnice, a zatim negiranje zločina i optuživanje druge strane. Tipični primjer su zločini u Buchi i drugim gradovima oko Kijeva otkriveni nakon što su se ruske trupe povukle. Ruski dužnosnici odbacili su tvrdnje da su njihovi vojnici tamo ubili ijednog civila i optužili Ukrajinu da je organizirala zločine nad svojim građanima kako bi optužili Moskvu!

Srpska varijanta sličnog zločina su masovne grobnice oko Srebrenice i širom Bosne, a zatim i tvrdnje da su to "poginuli muslimanski ekstremisti" bez obzira što se forenzičkom obradom utvrdilo da su žrtve očigledno bile strijeljane vezanih ruku.

Satelitske snimke već otkrivaju i masovne grobnice u blizini Mariupolja, gdje su, prema tvrdnjama ukrajinskih vlasti, Rusi pokopali oko 9.000 ukrajinskih civila pobijenih nakon pada grada. Vlasnik komercijalnog satelitskog programa Maxar Technologies objavio je fotografije na kojima se vidi više od 200 masovnih grobnica koje se protežu oko groblja u gradu Manhush, izvan Mariupolja.

Gradonačelnik Mariupolja Vadym Boychenko je ruske akcije u gradu označio kao "novi Babi Jar", što je aluzija na mjesto nacističkih egzekucija u kojima je 1941. godine ubijeno skoro 34.000 ukrajinskih Židova.

Istovjetne metode

Etničko čišćenje Rusi su proveli u svim okupiranim područjima. Ukrajinsko stanovništvo je ili protjerano, ili internirano na udaljene lokacije u Rusiji, na Uralu i drugdje i njihovu sudbinu tek će se morati istražiti.

Masovna silovanja žena i premlaćivanje muškaraca pred njima redovna je praksa ruskih vojnika nakon okupiranja gradova, a za iste zločine Tribunal u Hagu je nakon srbijanske agresije osudio značajan broj počinilaca iz Bosne.

Razmijenjeni zarobljenici iz Mariupolja nakon boravka u ruskim logorima, a kako prenose mediji, svjedočili su o monstruoznim metodama mučenja. Oči su im bile zalijepljene ljepljivom trakom, glave pokrivene vrećama, a ruke vezane. Stražari bi ih više puta tukli, ponižavali i prijetili da će ih ubiti. Zatvorenike su mučili kliještima, tukli kundacima pušaka i palicama, gušili, mučili strujom i udarali nogama.

Posebna metoda psihološke torture bila je prisiljavanje na pjevanje pjesme Oprostite nam, dragi Rusi i ruske himne. Ako bi to odbili, slijedilo bi dalje mučenje. Logoraši iz srpskih kazamata, pak, svjedočili su o prisiljavanju na pjevanje četničkih pjesama!

Nakon optužbi za raketiranje okupljenih civila oko cisterne u Lisičansku i u tržnom centru u Kremančuku Rusi su odbacili odgovornost i optužili Ukrajince da su sami inscenirali incidente tj. da su "sami sebe granatirali", a što je vrlo korišten obrazac tokom velikosrpske agresije na Bosnu.

"Putin je ratni zločinac i on mora doći pred sud", rekao je američki predsjednik Joe Biden nakon otkrića zločina u Buchi.

Izvještači s terena i analitičari već na osnovu utvrđenih činjenica procjenjuju da Rusija i njena vojska od početka agresije konstantno krše međunarodno pravo i konvencije o ljudskim pravima, uključujući i Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima. Poznato je da Ukrajina od samog početka radi na dokumentiranju zločina, a već je i od UN tražila da istraži i dokumentira ruske zločine. Međutim, osim nekoliko suđenja zarobljenicima na obje strane, pred TV kamerama u propagandne svrhe, odgovori na pitanja - gdje, ko, kako i kada bi vodio procese, kako bi se na sud priveli osumnjičeni, posebno Putin, i da li će brojni zločini uopće dobiti pravni epilog -zasad je neizvjesno.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba