Bursać: Hoće li Dodiku biti zabranjen ulazak u Srbiju?

“Čovjek koji je vrijeđao srbijanske studente, zabranjivao im skupove u Banjoj Luci i Vučića branio kao vlastitog oca sada bi da bude prijatelj njihovoj pobjedničkoj vlasti. Hoće li mu Srbija pokazati granicu ili će Milorad Dodik nastaviti živjeti na njen račun, kao što je godinama živio?"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba  

Zamislite da ste Milorad Dodik. Dakle, čovjek koji je politički sahranio Slobodana Miloševića, Vojislava Koštunicu, Borisa Tadića, Tomislava Nikolića, a sada dočekao i političku propast Aleksandra Vučića, dok sam i dalje vedri i oblači u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Čovjek koji je nadživio gotovo sve svoje beogradske političke gospodare, a svakome se zaklinjao na vjernost dok je od njega mogao izvući novac, političku zaštitu ili makar fotografiju za domaću upotrebu.

Trending

Preminuo Dragan Prusina, dugogodišnji direktor Službenog lista BiH

I sad, kažem, zamislite da ste taj isti Dodik, pa da vas u Srbiji dočeka zahtjev da vam se trajno zabrani ulazak u zemlju i oduzme srbijansko državljanstvo.

Pa zar to ne bi bila veličanstvena ali pravučna ironija historije?

Čovjek koji je godinama Srbiju tretirao kao vlastiti politički bankomat mogao bi se suočiti s mogućnošću da mu upravo ta Srbija zatvori vrata pred nosom. 

I da se razumijemo, zasad govorimo samo o zahtjevima i političkoj inicijativi, a ne o donesenoj odluci. Međutim, sama činjenica da se u Srbiji ozbiljno otvara pitanje Dodikovog boravka i privilegija govori koliko se politička klima promijenila nakon Vučićevog izbornog poraza.

Kako je Dodik ratovao protiv srbijanske mladosti

Prisjetimo se samo posljednjih mjeseci, jer politička amnezija predstavlja jednu od najraširenijih bolesti našeg podneblja.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Dok su studenti u Srbiji pokušavali srušiti Vučićev režim, Milorad Dodik se ponašao kao počasni komandant njegove političke odbrane. Studente je vrijeđao, optuživao da rade za strane centre moći, nazivao ih pokvarenima, nedostojnima i smradovima, predstavljajući ih kao opasnost po Republiku Srpsku.

I to kakvu opasnost!

Mladi ljudi koji traže odgovornost vlasti, poštene izbore i funkcionisanje institucija bili su za Dodika prijetnja srpskom narodu??? A čovjek koji je institucije Republike Srpske pretvorio u privatni politički servis imao je obraza da im drži lekcije o patriotizmu.

Vrhunac tog političkog prostakluka gledali smo u Banjoj Luci.

Tamo gdje je Dodik mogao organizovati doček Vučiću, gdje su se njegovi politički podanici mogli klanjati svakom beogradskom režimskom izaslaniku, studentima koji su podržavali promjene u Srbiji zabranjeno je javno okupljanje. Policija je odluku pravdala sigurnosnim razlozima, a organizatori su je ocijenili politički motivisanom.

Dakle, vlast Republike Srpske, bosanskohercegovačkog entiteta, ograničavala je političko djelovanje ljudi koji su se zalagali za promjenu vlasti u susjednoj državi.

I sve to u ime zaštite srpstva!

Kakvog, pobogu, srpstva? Onog koje smije glasati samo za Vučića? Onog kojem se sloboda mišljenja završava tamo gdje počinje Dodikova naredba?

A onda su došli izbori. Vučić je izgubio, Studentska lista pobijedila, a Milorad, brži od vlastite sjenke, potrčao da čestita ljudima koje je do jučer politički pljuvao.

Čovjeku bi gotovo bilo žao Dodika kad bi ta njegova politička bestidnost imala makar gram ljudske iskrenosti.

Ovako je riječ o staroj, dobro poznatoj tehnici preživljavanja: prvo se do posljednjeg daha brani gospodar, a onda se njegovom nasljedniku šalju čestitke i ponude za saradnju.

Prije 1 dan

Dragan Bursać: "Dodik odjavljuje Vučića. Sad je i zvanično gotov"

Hoće li Srbija konačno ispostaviti račun?

I sad se otvara pitanje koje je donedavno djelovalo nezamislivo: može li Milorad Dodik postati nepoželjna osoba u Srbiji?

Političkih razloga za ozbiljno preispitivanje njegovog odnosa prema Srbiji ima napretek.

Dodik se direktno miješao u unutrašnju političku borbu Srbije. Koristio je svoju političku infrastrukturu za podršku Vučiću. Otvoreno je pozivao birače da glasaju protiv studenata, dok su oni u Republici Srpskoj nailazili na zabrane i opstrukcije.

Godinama je, istovremeno, uživao političku i finansijsku podršku Beograda.

I sada bi bilo sasvim prirodno pitati koliko je novca poreskih obveznika Srbije završilo u projektima koji su služili održavanju Dodikove političke moći, ko je o tome odlučivao i kakve su konkretne koristi imali građani Srbije.

Jer, oprostite, zašto bi građanin Kragujevca, Niša, Novog Sada ili Beograda svojim porezima finansirao politički komfor čovjeka iz druge države koji je njihove studente nazivao smradovima?

Zašto bi radnik iz Leskovca, koji jedva sastavlja kraj s krajem, plaćao političku infrastrukturu banjalučkog vlastodršca koji je godinama glumio većeg Srbina od svih Srbijanaca zajedno?

I zašto bi nova vlast Srbije nastavila praksu po kojoj se ljubav prema Republici Srpskoj mjeri količinom novca koji se slijeva u sistem pod Dodikovom kontrolom?

Ovo su pitanja na koja bi nova vlast morala odgovoriti javno, precizno i dokumentovano.

Jer novac Srbije pripada njenim građanima, a Republika Srpska pripada Bosni i Hercegovini, koliko god se Dodiku ta činjenica gadila.

Prije oko 1h

A sad adio, građanine Aleksandre Vučiću: Izgubio u 26 od 29 gradova Srbije, a ovako je glasao Beogad

Zašto Dodik ipak neće tako lako ostati pred rampom?

A sada dolazimo do mnogo ozbiljnijeg problema za Srbiju.

Dodik ima srbijansko državljanstvo, a državljanstvo se u pravno uređenoj zemlji ne oduzima zato što je neko politički odvratan. Za takve mjere moraju postojati zakonski osnov i propisana procedura. Upravo zato zahtjeve koji se šire društvenim mrežama, a o kojima izvještava Slobodna Bosna, treba razlikovati od stvarnih državnih odluka. Bitnije, treba preispitati i ko sve ima srbijanska državljanstva i još više-kategoriju dvojnog državljanstva kao takvog. 

Ali ko je rekao da je potrebno Dodiku zabraniti ulazak da bi mu se zatvorila politička vrata?

Mnogo bi ga više zaboljelo kada bi Srbija prestala finansirati njegove političke avanture, kada bi nadležne institucije pregledale tokove novca, kada bi se otvorila pitanja imovine, privilegija i poslovnih aranžmana, te kada bi prestalo njegovo tretiranje kao nekakvog nadpredsjednika svih Srba zapadno od Drine.

Jer Dodik može preživjeti bez Beograda kao geografskog pojma. Bez Beograda kao političkog sponzora njegova vlast ulazi u sasvim drugu kategoriju problema.

I upravo zato ne vjerujem da će se odricanje od Dodika dogoditi preko noći.

Previše je tu međusobnih dugovanja, političkih veza, zajedničkih interesa i ljudi koji su godinama živjeli od te neprirodne simbioze. Vučićev izborni poraz ne znači automatski nestanak svih struktura koje su Dodiku omogućavale politički opstanak.

A na kraju krajeva, ni studentska pobjeda sama po sebi ne garantuje drugačiju politiku prema Bosni i Hercegovini.

To ćemo tek vidjeti.

Prije 1 dan

Dragan Bursać: Dodiče, jesu li to u Beogradu smradovi ili studenti, odgovori!

Najdugovječniji beogradski politički preletač

Dodik je, podsjećam, u svojoj karijeri pokazao zapanjujuću sposobnost da nadživi one kojima se zaklinjao na vjernost. Njegova politička biografija mogla bi se pisati kroz spisak beogradskih lidera koji su otišli, dok je on ostajao.

Sada će pokušati isto to već vidimo.

Prvo će čestitati studentima, zatim će ih podsjetiti da su Srbi s obje strane Drine, potom će ponuditi saradnju, a ako bude trebalo, objasnit će kako je oduvijek podržavao demokratsku volju srpskog naroda.

Čovjek koji je jučer govorio da studenti predstavljaju opasnost po Republiku Srpsku sutra će im nuditi bratski zagrljaj. Ma šta zagrljaj, pokušaće onim istim novcima poreskih obveznika KUPITI ljubav Studentske liste. 

I znate šta? Možda će mu neko taj zagrljaj i 'donaciju' prihvatiti.

Jer politička trgovina na Balkanu često ima mnogo duži rok trajanja od političkog pamćenja.

Zato je pitanje zabrane ulaska Miloradu Dodiku u Srbiju, koliko god zvučalo privlačno njegovim protivnicima, tek površinski dio mnogo važnije priče.

Hoće li Srbija konačno prestati tretirati Bosnu i Hercegovinu kao teritoriju na kojoj preko svojih političkih miljenika može ostvarivati ono što joj međunarodno pravo zabranjuje?

Hoće li prestati finansirati političku poslušnost i početi poštovati državne granice?

Hoće li studentska vlast imati hrabrosti da Dodiku kaže kako je njegova politička budućnost problem građana Bosne i Hercegovine, a da novac građana Srbije više neće služiti njegovom održavanju na vlasti?

To bi već bila promjena vrijedna historijskog pamćenja.

A do tada, Milorad Dodik će nastaviti tražiti novog beogradskog zaštitnika, uvjeren da će i ovoga puta nadživjeti sve koji su povjerovali da mu je konačno odzvonilo.

Možda će mu Srbija jednoga dana zabraniti ulazak. Mnogo je važnije da mu već danas prestane plaćati politički boravak.

Jer Dodik se zabrane ulaska u Srbiju vjerovatno plaši mnogo manje nego zabrane pristupa njenom budžetu.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.