Azra Zornić: Sarajevo danas 27. put tuguje, tuguju nišani i spomenici kao nijemi svjedoci

Sarajevo danas 27. put tuguje, tuguju porodice pobijenih sugrađana, tuguju nišani i spomenici kao nijemi svjedoci nad Sarajevom, s velikim bolom u srcu tuguju ranjeni i obogaljeni sugrađani, a tugujemo i mi svi koji smo svjedočili tom kukavičkom agresorskom i genocidnom zvjerstvu počinjenom nad nedužnim civilima Sarajeva.

Piše: Azra Zornić za Radiosarajevo.ba

Mogu da razumijem kad naoružani vojnik puca iz rova na drugog, također naoružanog vojnika s druge strane, ali ne i zvjerstvo počinjeno u ime „slobode jednog naroda“. Kojeg naroda? Srpski narod to nije tražio niti je to počinjeno u ime tog naroda.

Počinioci ovog genocidnog čina su nalogodavci iz agresorskog miljea Srbije, a pod dirigentskom palicom SANU-a.

[related]467240[/related]

Nikada nećemo niti možemo zaboraviti te krvave prizore koji poput aveti titraju pred našim očima. Ono što, hoću da vjerujem, nesvjesno zanemarujemo jesu naši heroji u bijelom koji su to sve iznijeli na svojim rukama i čija duševna trauma nikada neće nestati.

Ti heroji u bijelom su bili maloljetni dječaci (jer su punoljetni bili na borbenim linijama odbrane) čije je živote trajno obilježio ovaj najkrvaviji od svih krvavih datuma u ratnoj povijesti Sarajeva.

Među njima je bio i Ademir Spahić, koji je sa samo 17 godina sakupljao razbacane komade ljudskog tijela rasute po Markalama, nosio ranjene sugrađane...

Taj isti dječak je tada bio medicinski tehničar, a danas je doktor zdravstvenih nauka. Svoju karijeru je gradio na KCUS-u sve do dolaska na „vlast“ današnje direktorice, koja je odmah po stupanju na dužnost krenula u ostvarivanje projekta „trezoraš“ na način da je nezakonito i masovno dijelila otkaze poput letaka svim herojima u bijelom. Među prvima se našao i dječak s početka priče koji je morao svojupravdu potražiti na sudu.

Dakle, umjesto nagrade, heroji u bijelom su doživjeli torturu, mobing i progon od onih koji nikad nisu javnosti predočili dokaz o vlastitoj stečenoj diplomi, dakle čija je stručnost apsolutno upitna i može da prouzrokuje pomor stanovništva u BiH. Takvi vladaju zahvaljujući trezorašima koji su na vlasti u posljednjih više od 20 godina i koji ovu državu vode u nestanak.

Tome u prilog govore i neriješena “ubistva” mladića Memića, djevojčice Gadžun i stotina drugih za koje se zna i za koje će se tek saznati. Sarajevo tuguje jučer, danas, sutra i do beskraja... Nema zaborava, nema oprosta... samo tuga, bol i sjećanje...