Kako post tokom Ramazana utiče na želudac, crijeva i metabolizam?

Ramazanski post, koji praktikuju muslimani širom svijeta tokom mjeseca Ramazana, podrazumijeva, između ostalog, apstinenciju od hrane i pića od zore do zalaska sunca. Ovaj način ishrane predstavlja oblik posta, vremenski ograničenog uzdržavanja od nutritivnih unosa, što može imati značajan uticaj na probavni sistem, posebno kada se promijene obrasci jedenja i konzumacije tečnosti tokom dana.

Jedan od efekata ramazanskog posta koji su pokazale naučne studije jeste promjena u crijevnoj pokretljivosti i metaboličkoj aktivnosti probavnog trakta. Istraživanja kod zdravih volontera ukazuju na to da post može poboljšati funkciju probave kroz ubrzanje prolaza hrane kroz crijeva i poboljšanje pražnjenja želuca, što može olakšati simptome poput nadutosti ili osjećaja težine u stomaku nakon obroka.

Također, post utiče i na sastav i raznolikost crijevne mikrobiote, tj. zajednice bakterija koje žive u crijevima i igraju ključnu ulogu u varenju, imunološkom odgovoru i proizvodnji korisnih spojeva poput kratkolančanih masnih kiselina.

Prema istraživanjima, period posta može promijeniti ravnotežu mikrobiote, povećavajući broj bakterija povezanih s poboljšanim metabolizmom i smanjenom upalom, iako te promjene zavise i od dijetetskih navika, vrste hrane konzumirane u večernjim satima i ukupnog nutritivnog unosa tokom posta, piše u istraživanju objavljenom u MDPI.

Negdje su rezultati istraživanja pokazali kako ramazanski post može dovesti do povećanja određenih korisnih bakterijskih porodica poput Lachnospiraceae i Ruminococcaceae, koje su povezane s produktima varenja koji hrane crijevnu sluznicu i podržavaju zdravu funkciju probave.

Ove promjene u mikrobioti mogu djelovati pozitivno na probavu i metabolizam, ali se ističe da su efekti varijabilni i povezani sa vrstom hrane koju ljudi jedu tokom iftara i sehura.

S druge strane, period posta može kod nekih ljudi biti povezan s povećanjem gastrointestinalnih tegoba, posebno ako se nakon zalaska sunca konzumira velika količina hrane ili se unose namirnice koje teško opterećuju probavni sistem. Studije ukazuju da može doći do povećane učestalosti dispeptičnih simptoma, poput gorušice, nadutosti i bolova u gornjem dijelu stomaka, naročito kod žena i starijih osoba, ako struktura obroka nije uravnotežena ili ako se lijekovi uzimaju u nepravilno vrijeme tokom posta.

Neke studije također upućuju da ramazanski post može biti povezan s povećanom prevalencijom akutnih stanja gastrointestinalnog trakta, poput pankreatitisa i kolangitisa, iako se ovi rezultati ne smiju tumačiti kao direktna posljedica posta, već često kao posljedica brze promjene u obrascima hrane i pića, te opterećenja probavnog sistema nakon dugog perioda apstinencije, piše Journal of Clinical Practice and Research.

U praksi, mnogi nutricionisti i gastroenterolozi savjetuju posebno pažljivo planiranje iftara i sehura, s fokusom na uravnoteženu ishranu, dovoljan unos tečnosti u periodu kada se može piti, te izbjegavanje pretjerano masne, teške i jako začinjene hrane koja može dodatno opteretiti probavni sistem nakon posta.

Ove mjere mogu pomoći da se prirodne promjene izazvane ramazanskim postom maksimalno iskoriste u prilog zdravlju probave, te da se minimiziraju moguće tegobe.