Izricanje presude Radovanu Karadžiću

Pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju upravo je počelo čitanje konačne presude Radovanu Karadžiću za najgore ratne zločine počinjene u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

Upravo je počelo izricanje presude Radovanu Karadžiću. Ulazi Sudsko vijeće. Registrar počinje prozivati stranke u postupku. Karadžić je obučen u crno odijelo sa bijelom košuljom. Upravo je nazvao dobar dan svima, javlja Detektor.ba.

Sudija Joensen neće čitati čitavu presudu. U uvodnom dijelu, sudija Joensen je naveo koje je funkcije Karadžić imao tokom rata, i dao presjek postupka do sada, kada je donesena prvostepena presuda. Karadžić djeluje mirno dok sluša sudiju.

Sudija Vogn je pročitao žalbene navode Haškog tužilaštva i Odbrane.

ŽALBA ODBRANE

Fer suđenje

Prva tačka žalbe koju će adresirati Žalbeno vijeće je navod Karadžića da nije imao pošteno suđenje. Žalbeno vijeće je zaključilo da je prekršeno pravo na odbranu zato što Karadžić nije bio prisutan tokom posjeta na mjesta zločina. U svim ostalim dijelovima, zaključeno je da nije prekršeno pravo na Odbranu.

Kada je riječ o iznošenju zaključka o kršenju prava na odbranu u vezi sa posjetama mjesta zločina, posljedica po prvostepenu presudu ovog utvrđenja će zavisiti o tome šta je Žalbeno vijeće zaključilo da je optuženi mogao poduzeti u svojoj odbrani u vezi sa posjetama mjesta zločina.

Govoreći o žalbama koji se tiču zaključcima o progonu, Joensen je rekao da Odbrana nije pokazala da je prvostepeno Vijeće pogriješilo u rezonovanju. "Karadžić samo u svojoj žalbi navodi svoja neslaganja s zaključcima prvostepenog Vijeća", rekao je Joensen.

Govoreći o oslanjanju na prethodno utvrđene činjenice, što je Karadžić naveo da ga je "oštetilo", sudija Joensen je rekao da Odbrana nije pokazala štetu koja je nastala pri oslanjanju na prethodno utvrđene činjenice iz drugih predmeta u Haagu. Međutim, u odnosu na dva incidenta, Žalbeno vijeće je reklo da je utvrđeno da se prvostepeno Vijeće oslanjalo samo na utvrđene činjenice, i zbog toga su samo ova dva incidenta preinačena u oslobađajuća.

Sarajevo

Žalbeno vijeće trenutno se bavi zaključcima o dešavanjima u Sarajevu. U vezi s masakrom na Markalama 1, Žalbeno vijeće je navelo da Karadžić nije dokazao pogreške pri zaključivanju.
"Karadžić je podbacio da utvrdi greške u vezi sa zaključkom prvostepenog vijeća", rekao je sudija Joensen.

Žalbeno vijeće je zaključilo Karadžićevu namjeru da učestvuje u udruženom zločinačkom poduhvatu za zločine u Sarajevu na osnovu "brojnih dokaza i izjava", rekao je sudija Joensen. "Žalbeno vijeće ne nalazi kvalitetne argumente u vezi sa žalbom Karadžića da nije namjeravao da učestvuje u zločinima u Sarajevu", rekao je sudija. 

U slučajevima kada je Karadžić izdao naređenja da se ne gađaju civili u Sarajevu, zaključeno je da se to dešavalo kada su bili neki pregovori ili diplomatski sastanci, te su bili politički motivisani. Karadžić nije ukazao na grešku u presudi prvostepenoog vijeća. 

Srebrenica

Sudija Joensen se sada bavi zaključcima koji se tiču genocida u Srebrenici.

Joensen je rekao da Karadžić nije pokazao da je Prvostepeno vijeće pogriješilo kada se oslonilo na Direktivu 7, koju je Karadžić potpisao i u kojoj je naredio da se stvore "nepodnošljivi uslovi bez nade za dalji opstanak". Zaključci prvostepene presude u vezi sa Srebrenicom se u principu tiču saznanja optuženog za dešavanja u Srebrenici. Mora se naglasiti da je i tokom postupka i u žalbi a i u vezi sa predlaganjem novih dokaza, optuženi Karadžić najviše naglašavao svoj navod da nije imao saznanja za događaje u Srebrenici prije i tokom samih dešavanja, te da je saznao tek naknadno. 

Direktiva 7 je inače osnovni dokument koji se tiče zaključaka o udruženo-zločinačkom poduhvatu (UZP) za Srebrenicu, a kao takav je tretiran i u predmetu Popović et al, Mladić, Tolimir i sl.

Žalbeno vijeće nije našlo greške u rezonovanju prvostepenih sudija u vezi s progonom Bošnjaka s područja Srebrenice!

Govoreći o Karadžićevoj naredbi da se zarobljeni odvedu na "neko drugo mjesto", sudija Joensen je naveo da, s obzirom da je Karadžić bio u kontaktu sa ljudima na terenu koji su ubijali, prvostepeno vijeće nije pogriješilo.

Govoreći o prvoj tački žalbe Tužilaštva, da su ubistva i drugi zločini bili dio UZP da se uklone Bošnjaci i Hrvati s teritorije RS, tužioci nisu dokazali da je prvostepeno Vijeće pogriješilo kada je oslobodilo Karadžića za ove zločine #Karadzic https://t.co/mKcjVAQhLF

— BIRNBiH (@BIRN_BiH) March 20, 2019

Dokazi o oslobođenju nekoliko pojedinaca u Srebrenici ne ukazuju da nije postojala genocidna namjera, kazao je sudija. Govoreći o tome da su neki Bošnjaci preživjeli probivši se kroz šumu, sudija Joensen je rekao da Karadžić pri oslanjanju na dokaze o tome ne pokazuje da je došlo do pogrešnih zaključaka u prvostepenoj presudi.

Sudija Joensen sada se bavi pitanjem da li je Karadžić znao za ubistva nakon pada Srebrenice. Kako je rekao sudija, Karadžić u svojoj žalbi pogrešno interpretira zaključke prvostepene presude. Kada navodi da nije znao za količinu ubistava i skalu zločina, Karadžić se na bavi dokazima, i pogrešno interpretira prvostepenu presudu.

"Njegovi navodi nisu ni razumni niti vjerovatni", rekao je sudija. "Karadžićevi navodi da je on odgovoran za to samo zato što je predsjednik su neuvjerljivi", navodi sudija. 

Dakle, žalbeno vijeće je odbilo sve navode optuženog koji se tiču trenutka saznanja za ubistva u Srebrenici i nakon pada Srebrenici, a što je činilo osnovu žalbe optuženog u odnosu na Srebrenicu. Same tvrdnje prvostepenog vijeća su se bazirale na sastancima koje je imao tokom jula 1995.godine.

Otmica vojnika UNPROFOR-a

Govoreći o tački presude za uzimanje pripadnika UNPROFOR.a za taoce 1995. godine, sudija Joensen je rekao da se prvostepeno Vijeće oslanjalo na prijetnje pripadnicima UN-a koji su bili zatočeni.

"Vijeće podsjeća na apsolutnu zabranu uzimanja pripadnika UNPROFOR-a za taoce", rekao je sudija. Žalba optuženog u vezi sa taocima se tiče navoda da je prvostepeno vijeće pogrešno primijenilo pravo u zaključku da postoji apsolutna zabrana.

ŽALBA TUŽILAŠTVA

Govoreći o prvoj tački žalbe, da su ubistva i drugi nasilni zločini bili dio udruženog zločinačkog poduhvata da se uklone Bošnjaci i Hrvati s teritorije Republike Srpske, sudija Joensen je rekao da tužioci nisu dokazali da je prvostepeno Vijeće pogriješilo kada je oslobodilo Karadžića za ove zločine.

Govoreći o žalbi na tačku za genocid 1992. sudija je rekao da se Žalbeno vijeće ne slaže s navodima tužilaca da odluka nije dobro objašnjena. Žalbeno vijeće, uz izuzeto mišljenje sudije Den Prade, stava je da tužioci nisu pokazali da je donesena greška pri zaključku da Karadžić nije kriv za genocid 1992.

Žalbeno vijeće je odbilo i ovu tačku i potvrdilo oslobađanje za genocid 1992.

Ostatak presude je potvrđen.

Odbijena je Karadžićeva žalba na dužinu kazne.

Apelaciono vijeće je navelo da je 40 godina neadekvatna presuda. Posebno kada se ima u vidu s drugim presudama u Haagu. Vijeće smatra da je kazna od 40 godina neadekvatna, kada se njegova kazna poredi sa osuđenicima koji su dobili doživotne kazne zatvora.

Obzirom na učešće u više udruženih zločinačkih poduhvata, Žalbeno vijeće potcjenjuje težinu njegovih zločina i njegovo učešće u njima. Prema sudiji, ovi zločini su neviđenih razmjera i brutalnosti.

Sudija je podsjetio da su sve tačke prvostepene presude potvrđene, osim nekoliko incidenata iz opština.

On je rekao da je Karadžić kriv za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Karadžić je osuđen na doživotni zatvor! 

Iz sudnice se čuo gromoglasan aplauz kao i zvižduci.

Žalbeno vijeće je uvažilo žalbu Kancelarije tužioca da je prvostepeno vijeće pogrešno procijenilo otežavajuće okolnosti u odnosu na optuženog Karadžića. Da je potvrđena prvostepena presuda, optuženi bi u skladu sa sudskom praksom MKSJ imao pravo da traži prijevremeno puštanje na slobodu poslije 26,6 godina, odnosno, 2/3 kazne od 40 godina.