Život iza polja smrti: "I dalje se pitam je li mog Samira boljelo, je li odmah umro..."

Memorijalni centar Srebrenica i Balkanska istraživačka mreža (BIRN) BiH predstavili su dio svjedočanstava ljudi koji su preživjeli genocid u Srebrenici u sklopu projekta "Životi iza polja smrti". 

Hasan Hasanović iz Memorijalnog centra Srebrenica upućuje na iznimnu važnost projekta, posebno imajući u vidu da će usmena historija biti dostupna u arhivu ove institucije za sve istraživače iz cijelog svijeta. 

"U dvadesetominutnom videu preživjeli govore o prijeratnom životu u Srebrenici, ali i o onome što je uslijedilo nakon početka rata. Prisjećaju se gladi, zločina koji su se dešavali prije pada Srebrenice, života u ovom gradu tokom rata, proglašenja Srebrenice zaštićenom zonom Ujedinjenih nacija, pada Srebrenice i rastanka sa svojim najmilijim, nakon čega je uslijedio odlazak sa ovog područja kroz šume ili iz Potočara",  pojašnjava Hasanović. 

U videu možemo saznati više i o iskustvu traganja za članovima porodice koji nisu preživjeli izlazak iz Srebrenice, ali o tome šta znači još tragati i razmišljati o posljednjim trenucima svojih voljenih. 

"Ta neizvjesnost, to razmišljanje. To kad dođe noć, pa se sjetim toga, tu noć neću zaspati. A stotinu misli mi dođe i stotinu varijanti šta je moglo da bude i pitanja bez odgovora. I dan danas se pitam je li moj Samir imao strah pred smrt, je li ga boljelo, je li umro odmah od tih pogodaka, da ga nisu živog raskomadali", rekla je prilikom svog svjedočanstva Kada Hodić, čiji je sin Samir ubijen u genocidu. 

U sklopu projekta "Životi iza polja smrti" Memorijalni centar Potočari i BIRN BiH snimaju svjedočanstva 100 osoba koje su preživjele genocid u Srebrenici. 

Ovo je prvi put da se svjedočanstva snimaju po posebno razvijenoj metodologiji usmene historije, koja za cilj ima sačuvati sjećanja preživjelih na život prijeratne Srebrenice, kao i zabilježiti njihova iskustva tokom i nakon pada enklave i genocida. 

"Ako mi ne zapamtimo, ne zapišemo, ne snimimo to iskustvo buduće generacije neće iz čega moći učiti. I to je suština svega. Ko će govoriti ako mi nećemo - oni koji su preživjeli",  dodaje Hasanović. 

U prvoj fazi projekta je na lokacijama u Srebrenici, Tuzli i Sarajevu snimljeno 30 svjedočenja osoba koje su preživjele genocid, te koje su poklonile Memorijalnom centru predmete koji su imali uz sebe prilikom napuštanja Srebrenice ili predmete koji su pripadalim njihovim najmilijim koji nisu preživjeli. 

"Naši sagovornici smatraju da je jako važno da ispričaju svoje lične priče i predaju ove predmete kako bi se očuvali u budućnosti, kako bi što veći broj ljudi znao šta se njima lično desilo, ali i njihovim voljenim. Na ovaj način oni čuvaju od zaborava jednu od najvećih tragedija u modernoj ljudskoj historiji",  kaže Lamija Grebo, novinarka BIRN-a BiH. 

Krajnji cilj projekta, koji finansira Vlada Kraljevine Nizozemske, jeste snimiti 100 svjedočenja, a zatim odabrati 20 priča koje će se koristiti zajedno s ličnim predmetima i predstaviti kroz stalnu izložbu u Memorijalnom centru.