Zašto je djevojčici A.K. onemogućeno ići u školu sa svojom generacijom?

Redakciji portala Radiosarajevo.ba obratili su se roditelji djevojčice A.K. kojoj je onemogućen upis u školu - jer nema dovoljno godina... njihovo pismo, koje je upućeno čelnicima Osnovne škole Čengić-Vila 1 prenosimo u cjelosti:

"Početkom aprila, djevojčica A.K. je s roditeljima došla do Osnovne Škole Čengić-Vila 1. Dok smo predavali njenu dokumentaciju nadležnim osobama, sticala je prve utiske o prostoru u kojem bi trebala provesti narednih devet godina, učeći i sazrijevajući sa predstavnicima njene generacije. Uposlenica škole je dokumentaciju primila i poželjela joj dobrodošlicu. Njenoj sreći nije bilo kraja. Bila bi to jedna od mnogih situacija u kojoj dijete odgovarajuće dobi obavi prvi korak na putu osnovnog školovanja da nismo istog popodneva primili telefonski poziv iz škole u kom su nas usmeno obavijestili da dijete ne mogu da upišu jer će djevojčici prvog dana škole nedostajati 11 dana do napunjenih šest godina. Jedanaest dana dugih kao cijela godina!

Ovo smo obrazloženje kategorički odbili budući da je u objavljenom konkursu Škole navedeno da se mogu upisati i djeca mlađa od napunjenih šest godina prvog dana škole. Škola je insistirala na povratu zaprimljene dokumentacije bez pismenog obrazloženja/rješenja. Ponovo smo predali dokumentaciju i pismeni zahtjev te ovaj put insistirali da se isti ispravno protokoliše. Iz Škole su tek pošto je istekao aprilski rok za upis, 3. maja poslali dopis u kojem navode da dijete koje ne napuni šest godina prije početka školovanja nije školski obveznik i da škola zbog nedostatka prostora, odnosno neodgovarajućih prostornih uvjeta ne može primiti djecu koja nisu školski obveznici. Dalje navode da je ova odluka u najboljem interesu djeteta. Bez da su dijete testirali.

Način na koji ova Škola percipira realnost ne samo da nije u skladu sa praksom koja pokazuje da su se u školama Kantona Sarajevo u školsku godinu 2018./19. upisivala djeca kojima nedostaje čak i po nekoliko mjeseci do napunjenih šest godina prvog dana škole, a ne samo nekoliko dana. Iznenađeni, odmah smo o navedenom problemu upoznali odnosno poslali više dopisa i nadležnom Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, naslovljene na razne sektore pa čak i Prosvjetno-pedagoškom zavodu. Niko se od njih, koji treba da nadziru rad navedene Škole, do danas nije udostojio odgovoriti.

Nadležni iz Inspektorata prosvjetne inspekcije izvršili su 4. maja inspekcijski nadzor u navedenoj Školi utvrdivši između ostalog da je ta bila obavezna u aprilskom roku primiti 72 školska obveznika, ali da je upisano samo 56 djece. Izvidom navedene inspekcijske službe je utvrđeno da 53 djece dolazi sa školskog područja JU Osnovna Škola "Čengić-Vila 1", dok troje upisane djece dolazi izvan školskog područja uz posredovanje nadležnog Ministarstva, istog onog koje se oglušilo o mnogobrojne dopise roditelja djevojčice A.K.

Ovaj slučaj u navedenoj školi nije usamljen - još je odbijenih upisa mlađe djece. I drugim roditeljima su usmeno saopštavali da imaju prostornih i kadrovskih problema, te da će vjerovatno neke učiteljice izgubiti posao jer novu školsku godinu počinju sa manjim brojem odjeljenja.

Iz kancelarije ombudsmena za ljudska prava u BiH su 15. maja zatražili od JU Osnovne Škole "Čengić-Vila 1" da se izjasni u zakonskom roku od 15 dana o navodima žalbe koju smo poslali uz traženje informacije da li je navedena škola izvršila psihološku procjenu odnosno testiranje djeteta radi utvrđivanja stepena zrelosti, posebno zbog uzrasta, te UN Konvencije o pravima djeteta, kojim se zahtijeva osiguranje najboljeg interesa djeteta. Saznajemo da Škola nije odgovorila na ovaj zahtjev u zakonskom roku.

A.K. koja govori dva strana jezika i već dvije godine pohađa program mentalne aritmetike će, ako ovaj slučaj ne bude hitno riješen, biti izostavljena iz društvenih dinamika svoje generacije. Bez ikakve krivice naći će se u limbu, spremna za nova znanja, a bez mogućnosti da ih u skladu sa svojom dobi i usvaja.

Da li će se Škola i nadležni organi oglušiti o Ustav BiH, univerzalnu deklaraciju UN o ljudskim pravima, Konvenciju UN o pravima djeteta, revidiranu evropsku socijanu povelju, Ustav FBiH, Ustav Kantona Sarajevo?

Kako je moguće objasniti da u zemlji gdje je natalitet u drastičnom padu a broj iseljenih disproporcionalan broju žitelja, škola koja ima zakonsku obavezu primiti određen broj učenika bez posljedica odbija da to uradi? Da li je ili nije u interesu djeteta koje navršava šest godina 11 dana poslije početka škole da počne osnovno obrazovanje sa svojim vršnjacima? Kako je moguće govoriti o ozbiljnosti društva i društvenih institucija ako se prava djeteta krše na ovakav način i ako su nadležne institucije pasivne kad dođe do ovakvog kršenja? Koliko je sličnih slučajeva, koliko djece prisilno odvojene od svoje generacije i koliko roditelja koji su zbog pasivnosti institucija odustali od borbe i zajedno sa svojm djecom jednostavno čeka? Da li mora A.K. da čeka zbog toga što obrazovna institucija koja nije u stanju da riješi svoje kadrovske i prostorne problema kažnjava učenike koji bi u njoj trebali da počnu osnovno obrazovanje?

U novonastalim državama na Balkanu malo je onih čije životne dinamike nisu jasno uslovljene dinamikama poslijeratnih dešavanja. Oni koji su ostali i radom grade ta društva svjesni su da standardi takvih društava ne mogu da odgovaraju standardima društava ostalih dijelova Evrope i vrijeme ih je naučilo da nemaju nerealna očekivanja. Međutim, da bi bilo kakvo društvo funkcionisalo, moraju da postoje segmenti života u kojima ne može biti relativizacije. Prava djeteta sigurno jesu jedan od tih segmenata. Pravo A.K. da pođe u školu sa svojim vršnjacima takođe."