Vakcinacija djece je najpouzdaniji način sprečavanja zaraznih bolesti

U dvadesetom stoljeću čovječanstvo se suprotstavilo mnogim teškim zaraznim bolestima, smanjena je stopa oboljevanja i smrtnosti od njih, epidemije velikih razmjera se ne javljaju, a neke zarazne bolesti su i iskorijenjene.

Kako se to postiglo?

"Dvadeseti vijek je vijek pronalaska vakcina protiv nekih zaraznih bolesti i njihovog uvođenja u nacionalne programe vakcinacije. Pronalazak vakcina i antibiotika su najveća dostignuća u medicini u 20. stoljeću, a po čovječanstvu sigurno najveća dostignuća, jer su u razvijenom svijetu u koji se ubraja i Evropa i BiH kao dio Evrope dovele do prestanka epidemija zaraznih oboljenja protiv koji se vakciniše, a neke su i iskorijenjene. No i pored toga danas u svijetu zbog nevakcinisanosti umire oko tri miliona djece godišnje", naglašava mr. sc. prim. dr. Jasminka Smlatić-Muhadžić, pedijatrica u Domu zdravlja Novi Grad Sarajevo.

Šta se postiže vakcinacijom?

"Vakcinacijom se postiže otpornost (imunost) organizma prema određenim teškim zaraznim bolestima. Vakcinacijom djece prevenira se oboljevanje od određenih zaraznih bolesti i u kasnijoj životnoj dobi, njihove komplikacije i smrtnost. Rijetka su stanja kad se djeca ne mogu vakcinisati, neka akutna stanja (prehlade, upale pluća i sl.), neka hronična oboljenja kod kojih se vakcinacija odlaže do ozdravljenja i neka oboljenja kod kojih se trajno isključuje vakcinacija", napominje Smlatić-Muhadžić.

Trending

Građani Vogošće na ulicama: I večeras održali protest, a evo šta traže

Pri cijepljenju, kako kaže, moguće su reakcije na vakcinu i najčešće su blage, brzo prolaze i ne ostavljaju posljedice (bol, otok i crvenilo na mjestu davanja, temparatura, glavobolja, uznemirenost, osip) i pri vakcinaciji se roditelji na njih upozore i dobiju upute šta u tom slučaju poduzeti). Postvakcinalne teške komplikacije su izuzetno rijetke.

Vakcinacija kod nas

Prema njenim riječima, u našoj državi vakcinacija djece se sprovodi kontinuirano, obavezna je, sprovodi se u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i povjerena je liječnicima-pedijatrima koji su u redovnom kontaktu sa djecom od prvih dana života i obavljaju ga u dobi i uvjetima najpovoljnijim za dijete sa procjenom kontraindikacija i eventualnh reakcija na vakcinu.

"Vakciniše se protiv tuberkuloze (BCG vakcina), hepatitisa B (Hep.B vakcina), difterije, tetanusa, velikog kašlja (DTP-a vakcina), dječije paralize (IPV-inaktivna), infekcija uzrokovanih sa Haemophilus influenzae tip B (Hib vakcina), krzamaka, rubeole i zaušnjaka (MRP vakcina), vakcina protiv difterije i tetanusa za djecu stariju od 7 godina (dT) i vakcina protiv tetanusa (TT)", podsjeća  Smlatić-Muhadžić.

Ističe da vakcine koje se koriste u našoj državi zadovoljavaju sve kriterije koje je postavila WHO, transport i čuvanje vakcina je također po kriterijima i smjernicama WHO i vrši se redovna kontrola istih tako da nema razloga za bilo kakvu sumnju u kvalitet vakcina i način čuvanja.

"Ukoliko je vakcinacija prekinuta iz bilo kog razloga (bolest, privremene kontraindikacije, nemar roditelja) vakcinacija se nastavlja tamo gdje se stalo. Vakcinacija protiv zaraznih bolesti je najpouzdaniji i najdjelotvorniji način zaštite pojedinca a i cjelokupnog stanovništva od određenih zaraznih bolesti. Vakcinacijom se postiže dugotrajan imunitet. Zahvaljujući visokom postotku vakcinisane djece koji je rezultat dobre saradnje između zdravstvenog osoblja i roditelja kod nas nema pojave oboljevanja od navedenih zaraznih bolesti niti smrtnosti od komplikacija izuzev sporadičnih slučajeva i to kod nevakcinisanih", pojašnjava Smlatić-Muhadžić.

Procenat vakcinisanih bi trebao da bude 95% i samo kao takav daje sliku dobre epidemiološke situacije u državi, bez pojave zaraznih oboljenja, bez epidemije, bez komplikacija koje su vrlo teške i sa trajnim posljedicama i bez smrtnih slučajeva.

U našoj državi, u državama u okruženju, u čitavom razvijenom svijetu zbog uvođenja vakcinacije nema epidemija zaraznih oboljenja decenijama.

"Propagiranje nevakcinisanja dovodi do pada broja vakcinisanih što nas može u 21-om stoljeću uvesti u pojavu teških zaraznih bolesti, epidemijsku, dječije paralize, tetanusa, difterije, hepatitisa B, krzamaka, zaušnjaka, rubeole, meningitisa, velkog kašlja koji kod oboljelih imaju vrlo tešku kliničku sliku, visok procenat komplikacija sa trajnim posljedicama i visoku smrtnost. Studije WHO su dokazale da se autizam ne može dovesti u vezu niti sa jednom vakcinom.

Kad je vakcinacija u pitanju treba slušati struku i preporuke struke, nikako neprovjerene izvore od nekompetentnih ljudi koji skupljaju informacije od nestručnjaka", dodaje Smlatić-Muhadžić.

Na kraju zaključuje da nevakcinisanje uvodi na velika vrata epidemije svih pobrojanih zaraznih oboljenja u našu državu sa svim već spomenutim posljedicama.