'Katolici Bošnjaci grada Sarajeva' demantirali Ambasadu Hrvatske

Ambasada Hrvatske u Sarajevu odbacila je kao neprihvatljive izjave predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA) i zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda BiH Bakira Izetbegovića kojima je, kako tvrde, "on u kontekstu sadašnjeg političkog stanja u BiH doveo u pitanje povijesni identitet naroda koji su konstitutivni u njegovoj zemlji", prenose hrvatski mediji.

U izjavi dostavljenoj Hini stoji kako Ambasada Hrvatske smatra da je Izetbegović u odvojenim istupima na skupovima bošnjačke dijaspore u Njemačkoj iznio "brojne neprihvatljive teze".

Svjedočanstvo iz Katedrale

"Politizacija i tendenciozno izvlačenje iz povijesnog konteksta, kao i dnevnopolitička zloporaba povijesnih termina dio je opetovanog političkog plana s ciljem identitetskog rastakanja i grube asimilacije identiteta konstitutivnih naroda, posebno hrvatskog naroda kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini", stoji u reakciji ambasade na Izetbegovićeve istupe na skupovima u Njemačkoj.

Trending

Zemljotres u BiH: "Zahučilo, pa dobro zatreslo!"

Podsjetimo, mediji su ranije prenijeli su kako je Izetbegović podsjetio na neke poznate dijelove povijesti Bosne, podsjećajući da su stanovnici Bosne potomci "dobrih Bošnjana" i da je u Bosni živio jedan narod – bosanski.

"Ma koliko se hrvatska i još više srpska historiografija trudile da Bosnu prikažu svojim, hrvatskim odnosno srpskim teritorijem, a njeno srednjovjekovno stanovništvo Hrvatima ili Srbima, sasvim je dovoljno čvrstih dokaza da je Bosna bila zasebna i posebna, kao i njeno stanovništvo koje jest bilo i pravoslavno i katoličko, ali ne hrvatsko ili srpsko, pogotovo u današnjem kontekstu tih nacionalnih pojmova", kazao je, uz ostalo, Izetbegović na tribini u njemačkom Mainzu.

U izjavi Ambasade Hrvatske u Sarajevu u povodu tih istupa podsjećaju kako Ustav BiH "jasno prepoznaje tri konstitutivna naroda pa u cilju slobodnog suživota nacionalne i vjerske različitosti očekuju od najviših dužnosnika BiH, kao države koja je izrazila interes za dobivanje kandidatskog statusa za članstvo u EU, da pokažu privrženost europskim vrijednostima, osobito poštivanju načela ravnopravnosti i očuvanju različitih nacionalnih identiteta sva tri konstitutivna naroda".

Bez obzira na aktuelna politička pitanja i prepucavanja, stanovit odgovor na istup Ambasade Hrvatske u Sarajevu nudi katedrala Srca Isusova u Sarajevu ima svoj korijen u srednjem vijeku i povezana je s katedralom sv. Petra sredinom trinaestog stoljeća u Vrhbosni na području od današnje Skenderije do Marin dvora.

Katedrala ima svoje pet vitraja (vitraža) visokih 5,75 i širokih 1,33 metra, izrađenih prema Vrancaševom nacrtu u Innsburcku. Na jednom od vitraža stoji da "Katolici Bošnjaci grada Sarajeva 1887", koji tako zorno potvrđuje historijske činjenice o Bošnjacima katoličke, pravoslavne i islamske vjere.

O Bošnjacima i Bosni vjerodostojno su stoljećima svjedočili i bosanski franjevci, "vjerni Bogu i Bosni".

Kako je živio u devetnaestome vijeku, u vrijeme kada je kroz srpski i hrvatski nacionalni pokret vršen jak pritisak na Bošnjake, bio je bosanski franjevac, prosvjetitelj, etnograf, pjesnik i književnik, Ivan Frano Jukić je 1848. godine objavio sljedeći tekst:

"Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost istine izvedmo".

Još uvijek postoji sjećanje i na njegovog učenika fra Antuna Kneževića (1834.-1889.), Jukićevog učenika.

 Fra Antun Knežević: Bosna pripada Bosancima

Na zvaničnoj stranci franjevačke provincije "Bosne Srebrene" u dijelu o životu fra Antuna se, također, govori o Bošnjacima.

Kako je Knežević zamišljao slobodu svoje Bosne?

"U ono vrijeme, pod uplivom probuđene narodne svijesti kod Hrvata i kod Srba, jedni i drugi svojatali su Bosnu za sebe ili je barem dijelili. Knežević neće da se Bosna komada. On smatra, za razliku od skoro svih svojih suvremenika, da Bosna pripada Bosancima ("Bošnjacima", kako ih on zove). Ona ima povijesnu podlogu da bude samostalna iako ne i zatvorena prema suradnji i s onima na zapadu i s onima na istoku. To se nije sviđalo ni tada a ni kasnije ni Hrvatima ni Srbima. Ipak, uvažimo da Knežević iz tako zamišljene Bosne izvodi - pored svega ostalog - i potrebu međusobne vjerske snošljivosti. Ako ni za što drugo, valja mu za to odati priznanje. Operacija podjele Bosne njemu je valjda izgledala suviše bolna i opasna i zato u praksi neprihvatljiva; radi toga trebalo je naći način da se živi zajedno. Ako i žigoše na najoštriji način zločine turske vladavine, on u muslimanima gleda istorodnu braću i računa na zajednički život s njima pa ih tijekom austrijske okupacije uspješno zaštićuje", navodi se na stranici "Bosne Srebrene".

Fra Antun je "čvrsto je vjerovao u to, da su Bošnjaci, ma koje vjere bili, i da nisu ni Srbi ni Hrvati". Prema nekim izvorima, "tvrdio je, da prije treće četvrtine XIX st. Srba i Hrvata u Bosni nije bilo".

Naravno, ovo je samo kratko podsjećanje na Bošnjake, Bosnu i zajedničku prošlost bosanskog čovjeka. Naravno, Ambasada Hrvatske, kao susjedne, prijateljske zemlje, to ne mora znati, ali nije jasno ni zašto bi se s navedene pozicije upuštala u historijske rasprave zemlje domaćina. To je, po svemu sudeći, ipak, političko pitanje.