Savez kolumnista | Zlatko Dizdarević: Zašto ne znamo?!

Većini onih realnih i racionalnih što su se iole ozbiljnije bavili osmatranjem svjetske politike novijeg doba, posebno onima koji su imali priliku da u toj politici učestvuju na ovaj ili onaj način iznutra, najblaže rečeno čudno je kakva sve neznanja i iluzije opterećuju tu ogromnu svjetsku igru odavno odmaknutu od teorija i praksi iz starih udžbenika.
Piše: Zlatko Dizdarević, za portal Radiosarajevo.ba
A niti neznanja o tome šta je danas svjetska pa i lokalna politika nemaju mjesta, niti profitabilno interesna pranja mozga široj javnosti o tome kod iole ozbiljnih i realnijih ljudi mogu proći. No, takvi su još uvijek u manjini spram izmanipuliranih masa i pojedinaca kojima se – posebno uoči izbora i glasanja svake vrste – mogu prodati bezbrojni rogovi za svijeću.

Panika u RS, Zora Vidović tvrdi: 'Imamo dva plana u zavisnosti od presude Dodiku'
Zašto sve ovo? Zašto ljudi u nas koji vode tzv. državu ne znaju – mimo interesnog i profitabilnog "neznanja" - šta su notorne činjenice u svjetskoj politici u kojoj smo tek mala, usputna činjenica jer smo sami pristali na to do sada nebrojenim izborima i glasanjima.
I opet ćemo jer svjetla na kraju tunela iza kojeg je drugačiji svijet kojeg bi mogli da dosegnemo ali sa drugačijim rasporedom snaga, vrijednosti, znanja i poštenja – za sada za nas nema. Onima koji imaju interesa da bude ovako – "biznis je u tunelu", a svijetlo na njegovom kraju je opasnost.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Pokušaj debilizacija mentaliteta i pameti - projekat je. Mjerila i povodi za ovako grubu konstataciju ne smiju se dirati. Vrijeme, samo po sebi, polako ali izvjesno čisti s javne scene one za koje se zna da znaju, da imaju obrazovanje, rezultat, iskustvo, da imaju odnos prema sebi i vlastitoj kičmi. Da ih se respektuje više negdje izvan ovih prostora nego u vlastitoj kući nakon tri decenije uporno čišćenoj od puno toga dobrog i ranije dostignutog, a sada opasnog.
Dno dna
Iz takvog mentalnog sklopa, onda, proizlazi i urnebesna konstatacija, kazana u TV kameru, "da smo od minulih izbora do danas izbili u vrh interesa svjetske politike... da nam je diplomacija biser evropske diplomacije..." itd.itd.
U takvoj realnosti i pojedini ambasadori mogu na najbrutalniji način da odbiju elementarno-profesionalni nalog državnog vrha u obavljanju svog posla, da ne podignu ili ne spuste državnu zastavu na jarbolu ambasade u povodima i prema zakonu države, da hladno javno i u medijima popljuju samu državu koju, kao, zastupaju itd. itd.
Mimo čestih manifestacija ciljanog "neznanja" spram elementarnih postulata posla za koji su izabrani i plaćeni, mimo korupcije u svemu tome koja razara temeljno tkivo države, posebno su vidljive i elementarne, mada čudne zablude o smislu svjetske politike na najvišim nivoima zbog kojih nerijetko srljamo tamo gdje srljamo.

Savez kolumnista | Zlatko Dizdarević: Godina iza nas - pobjeda planetarnog jada
Samodopadna "nesvijest" o tome gdje smo i ko smo u svijetu, ovakvi kakvi danas jesmo, na tragu svega na što smo pristali i što nam se dešava od Daytona do danas polučila je svoj rezultat: Evo imamo na polovini države šizofrenu (multi)ustavnu realnost u kojoj je najvažnije politički poraziti onog drugog, a u drugoj polovini imamo državu s jedinstvenim institucijama i pripadajućim zaključcima.
Sve nas to zakiva na samom dnu raznih ljestvica u ciljano neispunjavanjem obavezama ka euroatlantskim i drugim svjetskim integracijama. To zakivanje uzgaja se naširoko. I kroz politički i funkcionalno nepismene i nerealne razne programe, kroz prihvaćen amaterizam i neznanje u poslu, kroz masovnu potkapacitiranost rođenu i priznatim obrazovnim prazninama te kroz biznis-kadrovsku "politiku".
Uz sve, potpuna je eutanaziranosti javnosti i totalna jadna nespremnost za ma kakvo "buđenje". Posebno u poređenju sa istom pričom sasvim sličnim povodima, u Crnoj Gori i naročito do eksplozivnosti u Srbiji.
Oba tamošnja sindroma koja eno podižu ljude na noge, iako im mračna realnost nije bila bez podupiranja i jakog utjecaja i iz vana, naprotiv, imaju dosta jasnih sličnosti sa stanjem u nas. Na jednoj je strani korupcija mimo svih uobičajenih granica, a na drugoj sistem totalitarizma i apsolutizma, podjednako poguban kao i stanje raspada demokratske i ustavne državotvornosti.

Zavađena plemena
Unutar svega toga – vratimo se samo jednom važnom segmentu, političkom amaterizmu (blago kazano) i zabludama na terenu spoljne politike – jeste totalno neznanje o svijetu i nama u njemu. Prije neki dan, recimo, skrajnuto se u medijima oglasio s razlogom Duško Marković, bivši premijer Crne Gore i lider Stranke evropskog progresa.
Rekao je poprilično tačno da je "Zapad ne neki način žrtvovao Crnu Goru, pa i Bosnu i Hercegovinu, kada je 'dao signal' srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću da sam i slobodno kreira svoje interese..." Ja, i?!
Šta je tu čudno, i mimo niza nijansi koje treba uzeti u obzir uz ovu konstataciju. Pa, svi oni koji se iole ozbiljnije pripremaju za bavljenje svjetskom politikom, diplomacijom i bilo kakvom novijom planetarnom geostrategijom morali su – makar i na kratkom kursu priprema za funkcije ne koje idu – biti upoznati sa nekoliko notornih činjenica.
Jedna od prvih i najvažnijih na ovom terenu jeste ona da ukupna "zapadna", interesna politika – a šta je politika nego apsolutno primarni interes – počiva na filozofiji kolonijalizma koju je svijetu donijela poodavno Velika Britanija, na globalnom planu do brutalnosti probuđenoj ponovo danas, nakon više istorijski kraćih "epizoda" drugačije prakse i smisla. U toj "filozofiji" neupitni su nalozi prema kojima je "u zoni interesa velikih, tamo gdje se između sebe tuče više plemena, tvoj partner najveći i najjači..."
I površna analiza "partnerstva" koje veliki u svijetu uzgajaju u svojim osvajačkim pohodima na terenima "plemena", potvrđuju ovu činjenicu. Od Azije, Afrike, Bliskog istoka do Balkana. A gdje su na ovim prostorima, na tzv. Zapadnom Balkanu – iz perspektive interesa velikih – i mala Crna Gora, gdje mala Bosna i Hercegovina a gdje "velika Srbija".
Zar ikome ko se bavi politikom može doista pasti na pamet da su "demokracija" Podgorice i Sarajeva, ovakvih kakvi jesu, važnija od litijuma i usporednog broja ljudi na prostorima kojima se još dodatno pribrajaju stanovništvo Crne Gore, dijela Bosne i Hercegovine, pa Kosova, ako treba i Sjeverne Makedonije...
Na Kosovu još i s Bondsteel, strateška US vojna baza za region. A Srbija bi da im se Kosovo vrati! Može ali kada bi se kojim slučajem Trump i Putin dogovorili iza zatvorenih vrata o tome, uz neku pripadajuću razmjenu negdje.
Bliski istok je ovdje posebna storije. Smisao odnosa Zapada prema svima njima tamo je u samo nekoliko činjenica: Kako im uzeti, kako im ne dati da se emancipuju do poštivanja njihovih vlastitih interesa i teritorija, a kada se primijeti početak takve emancipacije – eno tzv. "arapskih proljeća"...
Od Libije, Egipta, Iraka, Sirije. S novim "demokratima" na čelu, sve do nedavnog najljućeg džihadiste u Damasku koji postate eno primjer iz snova za neviđeno eksplozivnu demokraciju i "inkluzivnost". U utrci povodom koje već mrse halapljivo i takmičarski svoje brkove kandidati sa uzornog i miroljubivog Zapada. A mi, eto, u svemu tome, "u vrhu interesa" tih gazda i njihove politike što usput i preko noći bahato proglašavaju svojim i dijelove planete, svjetska mora i zaljeve, međukontinentalne plovne puteve i države, ukidaju svjetske sporazume o klimi itd.
Iz današnje perspektive i posebno sjećanja, zvuče nestvarno sve one činjenice, podaci i istine ko smo bili, kakvi i koliko priznati prije samo pola stoljeća. I ne samo mi, već i više od 120 nesvrstanih država koje se nisu mogle preglasati u Ujedinjenim nacijama (UN). Ko su bili ljudi – velika većina njih – koji su tu svjetsku realnost kreirali. A vidi nas danas. Pa još uz iskreno profitabilno uvjerenje da smo ne samo tek interes, već vrh interesa svjetske politike.
Politika i interesi
Minimum neophodan za opstanak države mora biti i u svijesti o realnosti, o znanju činjenica na temelju kojih treba voditi politiku i državu, o spoznaji da manipulacija lokalnom, narodnom silom nema više snagu kao prije koju deceniju, da raste mlada generacija koja će se probuditi kad – tad kao što se budi unaokolo.
I da profitabilne koalicije s mizerijom istog kalibra u vođenju rasturene države nije duga vijeka. Jer, tačna je ona stara o kojoj je čak i Crnjanski, nekada i diplomata svojevremeno pisao u "Embahadama":
"Sve istine nisu za kazati, ali se lagati ne smije".
Ovdje smo došli do faze u kojoj ne samo da ne znamo notorne svjetske činjenice, da ne govorimo ni blizu sve istine, već se primarno i beskonačno lažemo.
Ne čitajući ni šta stare knjige o tome kažu jer je i to nepotreban napor. A i šta će nam?! Oduzima vrijem važno za razne smicalice. Problem je što i za to danas treba znanja da bi se bilo u "vrhu svjetskog interesa". A nema ga. Dokle tako?
Saznat će se brzo, sigurno.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.