Savez kolumnista | Zlatko Dizdarević: Godina iza nas - pobjeda planetarnog jada

Evo prolazi još jedna godina sa mučnim prisjećanjima na puno jadnih i krvavih događanja što ostaju u sjećanju ali i onih što se nastavljaju bez izgleda na na kraj. Posebno u mirenju da je to normalno. Epoha globalne ljudskosti, humanosti i poštivanja istina, u svijetu ali i u nas, kao da se topi svakim danom pred brutalnim biznisom golih interesa – sve do interesa organizovane proizvodnje smrti.

Piše: Zlatko Dizdarević, za Radiosarajevo.ba

Za što je potrebno bogatstvo oružja, oružju je potreban rat, ratu je potrebna mržnja a za to je nadležna politika. Uz odgovarajući proces svakodnevnog medijskog pranja uma kod ogromne većine onih što su tome podložni. Sve je vidljivo i golim okom i naknadnim otkrivanjem istina no, pomoći više nema. Ma kako se ne mogu poreći.

Trending

Od danas počinje povlačenje novčanica: Provjerite koje morate zamijeniti odmah

Čitam evo ovih dana jednu storiju iz britanskog The Guardiana, objavljenu 2015. godine o događanjima u Siriji. Pratio sam ih profesionalno odande iz dva ugla, prvo novinarskog a potom diplomatskog. Suština teksta je, ukratko slijedeća: Prvog juna te godine sud u Londonu pozabavio se "ratom protiv terora" u kampanji G. Busha, organizovanoj 14 godina ranije, krvavo ispisivanoj na groteskan način. Suđenje Šveđaninu Bherlin Gildu – optuženom za terorizam u Siriji, propalo je nakon što je postalo jasno da je Britanska obavještajna služba naoružavala istu grupu terorista kojoj je kao pomagač pripadao optuženik. Tužiteljstvo je onda odustalo od "slučaja", kako bi izbjeglo dalje otkrivanje uloge obavještaje službe u ovome.

Quo vadis, Sirija

Naravno, postalo je jasno da isplivava mnogo dokaza kako je Britanska država opskrbljivala tada sirijsku islamističku "opoziciju", ne samo oružjem i oklopnim vozilima već i trenizima, logističkom podrškom i oružjima za masovno uništavanje. Isti ivještaji su potvrđivali i saradnju M16 sa CIA-om u opreaciji pod kodnim nazivom "Pacovska ruta" u kojoj se iz Libije slalo oružje i oprema pobunjenicima u Siriji nakon obaranja Gadafija 2012.

U istom tekstu Seumasa Milnea u The Gardianu tada, izvještava se i o kazni doživotnog zatvora za londonskog taksistu Anis Sardara jer je ušestvovao u akcijama protiv okupacije Iraka od strane US i Britanske vojske 2007. godine.

Eto, to je sve tamo bilo u zavisnosti čiji si bio kada si se borio, za koga protiv koga. Tako je evo i sada kada je prvo notorni džihadista iz Al Kaide, pa Islamske Države, pa Al Nusra Fronta, pa Hayat Tahrir al-Shama (HTS), za samo petnaestak dana nakon obaranja Assada, postao za isti taj Zapad, političare i medije, demokratska nada, zagovornik slobodne i multi-kulti Sirije, potpune ravnopravnosti žena, podjednakih vjerskih prava itd... Saznaje se takođe, uz ulazak ovog džihadiste-demokrate u Damask, prema izjavi US državnog sekretara Blinkena, da je američki vrh bio upoznat sa cijelom operacijom, da su bili u kontaktu sa vođom HTS-a, prvo zvanim Abu Mohammed al-Golani, pa odjednom Ahmed Mohammed al-Shar'a.

10.12.24. 20:38

Održana promocija knjige Zlatka Dizdarevića: Govorili i Ferida Duraković, Mile Stojić i Pero Jurišin

Sve je ovo, ipak, malo u sjećanjima na godinu koja odlazi i storije Izrael – Gaza – Zapadna obala Palestine i dalje unaokolo. Po svom karakteru, genocidnosti IDF-a, sadizmu do bolesti a posebno jadu i bijedi "svjetskih vrhova", u lakoći njihovog izbjegavanja konkretnih, operativnih i vojnih odgovora u zaustavljanju monstruma Netanyahua – to će ostati jedan od najcrnjih ožiljaka na elementarnom pojmu ljudskosti i smisla čovječnosti uopšte. Onako planirano, ciljano, perverzno i bijedno negirano selektivno ubijanje djece, žena i civila, mimo Hamasovaca i sličnih, uz razaranje do temelja kuća, škola, bolnica, šatorskih naselja itd. itd. istorija odavno nije zabilježila.

Nasmijani zločinac planetarnih razmjera, ide dalje i dalje. Jer, kobajagi ogorčena većina "svjetskih političkih i pravosudnih vrhova", na čelu sa Amerikom, ne može tu ništa. On ima "pravo na odbranu". A svako ko mu se suprotstavi, od vojnih organizacija do pojedinaca u Palestini, Libanu, Siriji, Iraku, Jemenu, hladno i "legitimno" jeste terorista.

Netanyahua, najvećeg i najmonstruoznijeg ubice djece i žena granatama, snajperima, glađu i hladnoćom, nikad niko zvanično sa svjetskog političkog vrha nije smio tako nazvati. Tako je evo i za većinu "demokratskih" medija. On zato hladno nastavlja genocid u Gazi i nakon potpunog rušenja i uništavanja do temelja. A "pravo na odbranu" provodi danas dodatno i bagerima i eksplozivom rušeći kuće i čupajući stabla maslina Palestincima na okupiranoj Zapadnoj obali, pored svega onoga srušenog u Gazi. Šizofreno, de facto, protjerujući jednog po jednog Palestinca sa svakog mjesta gdje su živjeli i pod okupacijom. Šireći se i preko crte razdvajanja na inače davno okupiranom sirijskom Golanu, pa na jugu Libana a evo i po graničnom pojasu Sirije. Odavno mjerka za potrebe svoje poljoprivrede i već isisanu rijeku Jordan, kao granicu za narednu fazu države, od mora do rijeke, sa neupitno samo njihovim glavnim gradom, svetim trima religijama - Jeruzalemom.

Jedan novi svijet

I kako, uz ovo, doživjeti, naprimjer, uvodnik u glasovitom njemačkom dnevniku Die Welt, objavljen 3. oktobra ove godine iz pera glavnog urednika Ulf Poschardta pod naslovom "Netanyahu je avangarda Zapada". Uz sve slično, i sa rečenicom kako "Netanyahu vodi posrednički rat za slobodni Zapad..." Šta reći danas o percepciji slobode Zapada, onako kako je promoviše veliika novina u srcu evropske Njemačke, i o minuloj godini sa ovako dosegnutom realnošću.   

Bilo je, naravno, protekle godine časnih ljudi i u svjetskim institucijama uz posebno nepotkupljene demonstrante sa sačuvanim dostojanstvom spram Palestine.  Recimo, Frančeska Albaneze, specijalna izaslanica UN-a za Palestinu imala je snage da kaže javno da je "moralni i civilizacijski kolaps Izraela užasno poniženje i obesmišljavanje jevrejskih žrtava Holokausta. Bez osude i samokritike za genocid Palestinaca Izrael će postati i ostati teroristička država..."

More je reportaža, zapisa, sjećanja običnih ljudi i turista koji su minulih godina boravili u Siriji, i sa nostalgijom se sjećaju te posjete. Uz sve muke materijalnog pa i institucionalnog potonuća život su tamo vidjeli drugačije od svega napisanog otkako je "novi demokrata" Al Golani – Al Shar'a otjerao "teroristu Asada".

Često se sjetim ovih dana, recimo, velikog plakatu sa slikom Marlon Branda kao Don Korleonea u filmu "Kum", istaknutog u izlogu jednog kafea u srcu starog Damaska. Nakon više godina držanja plakata u izlogu, sa Kumom i njegovom ispisanom izrekom, da "treba čuvati svog prijatelja blizu sebi a svog neprijatelja još bliže", plakat je skinut. Pitao sam prilikom posljednjeg boravka Damasku prije tri godine gazdu kafanice zašto je skinuo plakat, kazao mi je mirno: "Ne igra više !", Zašto? Kaže,"shvatili smo kroz sve minule godine da ni prijetalji ni neprijatelji nisu više što su nekad bili"! I više nego istinito za one koji su tamo bili puno puta.

Svijet jeste postao potpuno drugačiji. Sva politika je danas samo biznis i profit, koruptivni dogovori i lični interesi neupitno značajniji nego bilo koji društveni i kolektivni. Etičke i moralne vrijednosti su pogubljene, a ljudi se – posebno pred biračkim kutijama – povode za onim što promovišu mediji u interesu vladajućih među kojima velika većina "nije više ono što je nekad bila". Čast izuzecima.

Različiti primjeri kao ilustracija svega ovoga vidljivi su golim okom i na tragu elementarne logike. Sustižu nas, evo, svakodnevne informacije o ekoniomskim sunovratima, gašenju nekad svjetski važnih firmi, galopirajućem dizanju cijena životnih namjernica bez iole pratećih promjena plata i penzijama.

Šta ćeš, dobre Bošnje...

Puno je posebnih primjera jada i bijede vlasti u godini iza nas poput onoga o  bezmalo tri mjeseca kako "lideri" u BiH nisu u stanju da krenu sa praktičnom obnovom srušenih kuća u Donjoj Jablanici i drugim poplavljenim krajevima 4. oktobra. Velika je sreća, za premijera i federalni Vladu što je, eto, turska firma Cengiz Insaat, nakon potpunog fijaska entitetskih nadležnih institucija, ponudila da sanira besplatno dio urušene željezničke pruge, dok su se već nakupili milioni maraka štete i za željeznicu i za firme koje ostaju bez sirovina što su pristizale tom prugom iz luke Ploče.

07.12.24. 12:22

'6. Flota u Miljacki': Predstavljanje knjige Zlatka Dizdarevića u sarajevskom BKC-u

S razlogom su u medijima u BiH, tu i tamo, osvitala poređenja "građanskog entuzijazma" u ovakvim prilikama između nas i komšija u Srbiji. Tamo su na ulicama hiljade i hiljade demonstranata protiv političara okrivljenih za mrtve u skandaloznom urušavanju fasade na željezničkoj stanici u Novom Sadu. Ovdje, usput, javlja se o nekoliko desetina demonstranata povodom većeg broja mrtvih u Jablanici i drugim mjestima u nedavnim bujicama u BiH. Šta ćeš, dobre Bošnje... A i svakako smo još poodavno dati u amanet Turcima. Pa nek' rade.

Na globalnom planu pitanje koji se ne može potisnuti ustranu sa kraja godine, a koje otvara niz nimalo optimističnih razmišljanja o narednom periodu jeste i izbor Donalda Trumpa ponovo na čelo Amerike. Predvodnika snažno protekcionaške trgovinske politike prije svega. Gdje smo tu mi ? Nigdje, mada ni četiri minule godine sa Bajdenom nisu ostavile razloga za sreću. Naprotiv, posebno spram "prijatelja i neprijatelja" u njegovom odabiru. Pobjeda Trumpa nesporno je i početak kraja mnogo čega do sada. Legenda o američkoj demokraciji izvjesno će biti zaboravljena na mnogim stranama svijeta. Mnogo je razloga i za spoznaju da je mit o Americi kao glavnom faktoru međunarodnog poretka već podobro urušen. Trump obećava i nove "uspjehe" na tom terenu, sve do usisavanja postojećih država, teritorija itd. u granice SAD. Ni UN više neće biti toliko važne na tragu Trumpovog odnosa prema njima.

Mimo Amerike i Trumpa, poseban problem postaju i nove kadrovskie, pa tako i strateške sjene u vrhu EU. Može se, naravno, dati pravo svakome u Uniji da ima svoje mišljenje o drugim zemljama svijeta ali, ozbiljna diplomacija ima tu pravila i standarde. Izjave izrazito povišenog tona Kaje Kallas, nove Visoke predstavnice za vanjsku politiku i sigurnost EU, očigledno ideološki, mada nije stara, na starinski način formatirane čak i do filozofije blokova "Istoka i Zapada". Problem je takav biti na čelu ureda za vanjsku politiku i geostrategije EU.

Imamo li snage za zaokret?

Diplomacija nije jednostrano isključivanje bilo koga, već ostvarivanje mudre i interesne komunikacije i sa takvima. Istorijska i ostrašćena "logika" iz vremena ratnih odnosa Sovjetskog saveza i Estonije kod pojedinaca, iz njene kuće i populusa u Estoniji može biti razumljiva ali, to je danas druga priča. I upitna je sa stanovišta globalne strategije EU. To je vidljivo prema onome što je rekla bezmalo prvog dana u Briselu. A rekla je, uz ostalo, kako "EU treba prekinuti sve odnose sa Rusijom", da je "pobjeda Ukrajine nad Rusijom prioritet za sve nas" a da "oružje proizvedeno u Evropi može bez ograničenja da se koristi protiv Rusije..." I sve ovo kada i Rusija i Ukrajina ispotiha pokazuju znake spremnosti na pregovore.

Mnoge velike sile, posebno one sa Zapada, minule godine polako su otklizale nizbrdo iz raznih razloga. I unutrašnjih i svjetskih za koje su dominantno i same odgovorne. Bliski istok je na prvom mjestu.

Poznata storija, ona Bushova iz 2010., pored mnogh dodatnih – od Iraka, preko Libije do Sirije – očigledno će biti nastavljena. Bosna i Hercegovina, sa svim svojim susjedima i komšijama nije direktno uključena u ta velika događanja. Ipak, i lokalna zbivanja poput Srbije i Kosova, unutrašnja potkapacitiranosti političara i korumpiranost pojedinaca i sistema u BiH, te Dodikov način paničnog spašavanja glave (i još ponečega), elementi su za više od zabrinutosti.

Imamo li snage za zaokret sa nama ovakvim i u ovoj realnosti koju nam ostavlja 2024. godina ? Teško. Ali možemo reći, vazda kobajagi dobrohotni: Pa neka nam je sretna Nova 2015. godina, bez obzira šta ko o tome mislio. A pomišlja se svašta.             

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba