Savez kolumnista | Salih Fočo: Jesu li i zašto promjene u Bosni i Hercegovini nemoguće?

Svaki građanin koji razmišlja o svojoj sudbini i sudbini države u kojoj živi pita se zašto se ne ostvaruje napredak i zašto se retorika rata, podjela, straha i neizvjesnosti ne ostavi u prošlosti, i zašto se progresivne snage ne okrenu budućnosti. Koji su uzroci i koje su prepreke da se stanje ni rata ni mira ne prevaziđe za period od skoro trideset godina? Iz toga logično proizilazi i pitanje gdje su snage i akteri promjena.

Piše: Prof. dr. Salih Fočo, za Radiosarajevo.ba

Ako raščlanimo navedeno pitanje ili zabrinutost, odmah se da primijetiti da Bosna i Hercegovina i dalje funkcioniše u okvirima političkih narativa nastalih u ratu. Ti narativi su definirali ko je patriota, a ko izdajnik, ko pripada narodu, a ko mu "okreće leđa". Taj narativ se još više izoštrio i praktično postao stil političkog, ali i društvenog ponašanja i vrednovanja pojedinca i njegovog političkog i društvenog habitusa.

Trending

Sarajevo "prodisalo", vjetar rastjerao smog: Pogledajte očaravajuće prizore decembarske noći

Zarobljeno društvo – blokirana država

Taj narativ se ogleda u sljedećem: ako nisi nacionalista – "protivnik" si vlastitog naroda i najčešće se tretiraš kao "izdajnik" ili "plaćenik" neke druge strane.

Ako si za Bosnu i Hercegovinu – protiv si Republike Srpske, što se skoro pa podrazumijeva;

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba

Ako si protiv HDZ – nisi ni Hrvat ni katolik, protivnik si jednakopravnosti;

Ako prihvataš dva entiteta – izdajnik si Bosne i Bošnjaka;

Ako si za BiH – protiv si Republike Srpske i srpskog naroda....

To su matrice koje su oblikovale političku scenu i, nažalost, postale skoro društveno vrednovano pravilo ponašanja, a nerijetko i političkog, pa i širokog društvenog djelovanja, čime su anulirani i onesposobljeni akteri promjena.

U takvom nametnutom medijskom i političkom narativu nacionalne stranke (u različitim varijantama nacionalnog identiteta) su se pozicionirale kao društveni vlasnici i zastupnici nacionalnih i narodnih interesa. Svi drugi interesi su prešutno prihvaćeni kao štetni po opstanak "vlastitog naroda" i etnosa. I kao takvi bivaju na različite načine izopćeni iz javnog diskursa.

Na toj platformi i narativu nacionalne ili narodne stranke su ovladale ne samo državnim institucijama nego i ključnim društvenim mehanizmima. Stranke su postale vrata kroz koja se ulazi u javni život, koji one beskompromisno kontroliraju. Nije potrebno potvrđivati ovu tvrdnju, dovoljno je reći da ni u jedan upravni odbor, agenciju, instituciju, javno preduzeće ne može ući niko bez stranačke saglasnosti ili potpore.

Neposlušni se izbacuju iz svih procesa, a mnogi završavaju pod lupom inspekcija ili u medijskim kampanjama koje ih predstavljaju kao "izdajnike". U našim uvjetima znanje, kompetencije, stručnost, ugled i sposobnost već dugo nisu kriterij. Lojalnost jeste, i ona je najvažnija.

Takvo nametnuto stanje stvorilo je društvo koje se ne može mijenjati iznutra. Svaki pokušaj reforme suočava se sa stranačkim zidom, nepovjerenjem i otporom, opstrukcijom i destrukcijom, jer bi stvarne promjene ugrozile postojeću raspodjelu moći i uticaja. Zato Bosna i Hercegovina bez međunarodnih posrednika ne može pokrenuti ni najosnovnije političke procese.

Ne zato što je to izbor, već zato što domaći akteri ne žele promjene koje bi potkopale njihovu poziciju i pokidale okove koji su nametnuti strahom, tragedijom i stradanjem koje se odvilo devedesetih i putem kojeg su političke strukture zadobile moć bez odgovornosti.

Nepovjerenje kao alat i izgovor

U nametnutom društvenom i političkom ambijentu dodatno raste nepovjerenje među političkim strukturama, umjesto da se stanje straha i neumitnost promjena prihvati kao cilj i program djelovanja.

Stranke se javno optužuju, sumnjiče i nadmeću u optužbama, dok istovremeno bez ikakvih problema dogovaraju formiranje vlasti i podjelu funkcija, i to kontinuirano nakon svih izbora. Nakon toga scena se ponavlja: blokade, opstrukcije, prebacivanje odgovornosti i potpuna nesposobnost da se provede bilo kakva suštinska reforma.

Na političkoj sceni ostaju isti akteri, sa istom tehnologijom vlasti, sa istim navikama i istim očekivanim rezultatima – stagnacijom.

Danas živimo u državi koja formalno ima institucije, ali one ne pripadaju građanima, otuđile su ih političke stranke i stavile pod svoju punu kontrolu.

Živimo u društvu koje želi promjene, ali nema alate da ih provede.

Sve dok narativi iz devedesetih budu određivali ko je izdajnik, a ko patriota, ko smije, a ko ne smije učestvovati u javnom prostoru i životu, Bosna i Hercegovina će ostati država bez demokratskog kapaciteta i društvo bez promjena.

* Autor je ugledni bosankohercegovački sociolog, univerzitetski profesor, bivši dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba