S ove strane Drine | Dragan Banjac: Povlašćeni (ne)vjernici
Za Ripli-ja. Možda ste već imali priliku da to pogledate ali evo kratkog priloga građanina iz beogradske Crkve sv. Marka.
"Crkva sv. Marka u Beogradu, jutros kad se nisam šlogirao u crkvi nikad neću. Evo da vidite zašto. Sa desne strane kad prođete (na snimku se vide pločice "zaslužnih vernika" – prim. D. B.) – Anđelko, Danilo, Vukan i Aleksandar Vučić. Oni su veoma zaslužni, možda je Vučić pored Hrama sv. Save sazidao i Crkvu sv. Marka. Ali, da vidite, to nije sve. Sa lijeve strane ženski dio familije Vučić i evo ga: Angelina, Milica i Anastazija. Vjerovali ili ne jedino su snaje izvisile".
Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba
Objavljeni Epsteinovi dokumenti: Slika Clintona u haljini Monice Lewinsky privukla pažnju svijeta
SJEĆANJE NA PEKA ŠURBATA: Zamislite da se, recimo, na bilo kom stadionu na balkanskim prostorima u publici nađe neko od političkih prvaka ili visokorangiranih narodnih predstavnika. Znam, ne ide. Oni idu u poseban tor zvan VIP loža (engl. very important person), deo centralne tribine za "vrlo važne ličnosti", s tim što na pomenutim prostorima s tom "robom" veoma oskudevamo. Izuzev, prema ličnom izboru, Ive Josipovića, Milana Kučana i pokojnog Zorana Đinđića. Ostalo slobodno pišimo u talaš.
Tako je to i na Zapadu, ko ne vjeruje neka pogleda na sportskim kanalima kada se prikažu poređane njuške.
Dakle, lože su sasvim u redu, ali kad smo kod toga da pomenem bajato razmišljanje jednog kolege koji je govorio da će Srbija početi da se demokratizuje kada u Beograd stignu Roling stonsi. Prođoše Stonsi, ni D od demokratizacije. Sada mu je velika želja da se Zadribatina od Laktaša više nikad ne ugnezdi u VIP loži na stadionu Crvene zvezde...
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Osim na sportskim priredbama glavešine valja staviti u prvi red i na kakvu pozorišnu premijeru na primjer, ali utiskivati im pločice na klupama u crkvi to je zbilja previše. Nekako pred "buđenje naroda" zavirio sam u pravoslavnu crkvu u hercegovačkoj varoši na slovo T koje ne mogu da istipkam. Znam da će mi zamijeriti dragi Bogdan od Bosne Tanjević, ali - ili se zakoče prsti ili tastatura.
U Dubrovniku sam običavao da svratim kod Rada Vukomanovića, starešine pravoslavne crkve u ulici Od puča, isključivo kao građanin jer sam tog gospara koji decenijama nije napuštao zidine Grada veoma poštovao. "Gore", u Hercegovini nije se držalo do crkve. Većina je bila ili lažni komunisti ili nevjernici. Kada sam sa urednikom lokalnog nedeljnika (Nedeljko Marić) zavirio u bogomolju koja se naslanja na gradski park bila je pusta. Iznad klupa/stolica u vrhu su stajale cedulje sa imenima za redovne goste. Zapisao sam prvu s lijeva od ukupno četiri. Na papiriću suhom olovkom (latiničnim pismom!) stajalo je: Peko Šurbat. "Pločicu" je čuvao običan rajsnegl koji ovaj germanizam umjesto rajsnedla uglavnom zovemo rajsnadla. Neki čak i rajsingla.
Simpatičnog suvonjavog vjernika upoznao sam zahvaljujući njegovom sinu Mišu, građevinskom poslovođi u firmi gdje sam (uz Borbu) jedan period pisao i za "fabričke novine". Imate svoje mjesto u crkvi, pitao sam ga iz prve. "Ne idem više, sine. Nekad nas je bilo jedva na prste obe ruke a sada su nahrlili ovi novi koji ne vjeruju..."
S ove strane Drine | Dragan Banjac: Semper idem
FAMILIJA I ŠVALERKA IZNAD OLTARA: U selu pored Čačka u crkvi iznad oltara nalazi se slika na kojoj je ktiror dao da se nariše njegova porodica, pride i švalerka. Radi se o lokalnom moćniku koji je počeo da se bogati tako što ga je neki automobilista dok se ovaj biciklom vraćao iz druge smjene – gurnuo u jarak. On je od tog aksidenta napravio slučaj i otpočeo bogaćenje.
O tom liku sam se obavijestio jednom prilikom u gornjomilanovačkom kafiću "Kalimanos", zapisujući tajno razgovor dvojice mještana za dva stola dalje. Na pitanje sterješine manastira/crkve otkud se pomenuta umjetnina našla iznad oltara, uslijedio je klasičan crkveni odgovor da to crkva dozvoljava ako je u pitanju – donator.
Isti bizMismen će kasnije prilikom otvaranja Iriss pub-a u mjestu reći i ovo: "Evo, otvorio sam vam ovi pub i dogno sam vam šes’nes’ vrsti piva, a kada su ga novinari pitali da otkrije formulu bogaćenja kratko je rekao: "Dognam - prodam, dognam..."
S ove strane Drine | Dragan Banjac: Dijana i Milomir protiv svih
BLAGOSLOV POPA MARIĆA: Imao sam uvid u jedan stravičan video prilog i o tome sam tražio mišljenje Mirka Đorđevića (1938_2014), najboljeg poznavaoca vjerskih pitanja na bivšim jugoslovenskim prostorima.
Pop Marić je u istočnoj Bosni tokom posljednjeg rata blagosiljao ubice/koljače Bošnjaka, poželivši im "bistro oko i sigurnu ruku". Video snimak je nekako stigao i do Haga, a na pitanje zašto ga SPC nije "raspopila", Đorđević je rekao da se ne bi čudio da su ga nagradili. O istoj stvari, deceniju kasnije (30. novembra 2019), pred jednu tribinu Građanskog demokratskog foruma (GDF) na temu "Crkva i nacionalizam" tražio mišljenje jednog od učesnika (drugi je bio fra Mile Bojić, uz moderiranje Nenada Prokića) protojereja Ljubivoja Stojanovića. Sačekao sam ga ispred lifta. Bilo mu je neprijatno, govorio da mu je slučaj poznat, pomenuti popa i nema valjanu naobrazbu… Bio sam uporan: A šta bi koštalu Crkvu da ga je ražalovala? Stojanović je ćutao, zahvalan što sam ga o tome pitao u četiri oka...
S ove strane Drine | Dragan Banjac: Godina novosadske tragedije - vlast nastavila da se kezi smrti
DAROVI OD BOGA: Snishodljivost je opasna srpska "boljka". Hajde da razumijemo običan, neuki svijet a šta ćemo sa učenim glavama. Sadašnji vladar je od preletača iz drugih stranaka i od javnih ličnosti napravio toliko krpa da može da se "briše" do kraja života.
Na jednoj konvenciji smrdljive (Srpske napredne) stranke glumac Lazar Ristovski je dodirnuo dno, urlicima veličajući Prepodobnog Josifa a sve druge nazvao "mrsomudima". Prethodni poglavar militantne, nacifašističke i švercerske Srpske pravoslavne crkve (Irinej) tokom obilježavanja "dana državnosti RS" (9. januara 2018) rekao da Srbi zahvale Bogu što im je podario Dodika. ("Milorad Dodik mudro vodi svoj narod i lavovski se bori da sačuva Republiku Srpsku".)
Isto je govorio i za Aleksandra Vučića. "Blagodarim Gospodu što nam je podario čovjeka koji se lavovski bori za srpski narod, a posebno za mučeničko i stradalno Kosovo i Metohiju". Jbg pope!
Dodik produžava život građana, to su dokazali naučnici, bilježim napis iz nedeljnika Bosna.
S ove strane Drine | Banjac: Samo za tebe, Halide, i ljubav tvoju zanosnu – Beograd je noćas plakao
VLADIKA VELIČAO HITLERA: Tokom predavanja na temu "Nacionalizam sv. Save" (Kolarčev narodni univerzitet, 1935), vladika Nikolaj (Velimirović) izgovorio je ove riječi: Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem njemačkom vođi, koji je kao prost zanatlija i čovjek iz naroda uvidio da je nacionalizam bez vjere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u XX vijeku on je došao na ideju sv. Save, i kao laik poduzeo je u svom narodu onaj najvažniji posao koji priliči jednom svjetitelju, geniju i heroju. A nama je taj posao svršio sv. Sava, prvi među svetiteljima, prvi među genijima i prvi među herojima u našoj istoriji. Svršio ga je savršeno, svršio ga je bez borbe i bez krvi, svršio ga je ne juče ili prekjuče nego prije 700 godina. Otada je nacionalizam srpski kao stvarnost najstariji u Evropi.
Osim što je veličao najvećeg zlikovca na planeti Velimirović je smatrao da Srbi ne bi trebalo da se kupaju jer to tijelo samo čini. "Ne kupajte se braćo Srbi, to je đavolja i čivutska rabota".
Narodu se sugerisalo da zaziđuju česme i kupatila, a ako neko baš hoće da se plakne onda može jedino u potoku uoči Đurđevdana sa vodom osvještanom od strane nekog mantijaša.
SPC ga je proglasila svecem.
PRIDIKE I PORUKE: Prošle subote bejah na ručku u jednom novobeogradskom restoranu. Unutrašnjost rustična, na zidu solidna grafika sa koje nas posmatra patrijarh Pavle, a svirka po mjeri glasača vladajuće stranke. Uhvaćen sam na "trehu". Oftalmološkinja, ekonomistkinja, profesorka srpsko-hrvatskoj jezika, mladi fizioterapeut i akademski likovnjak. Zbog pisanja "tamo kod njih" najviše su me kritikovale profesorka i doktorka, ostali su bili neutralni. Zaključak: Tekstovi su ti dobri ali, nekako, ne možeš da se otreseš "pljuvanja" sopstvenog naroda koje "tamo njima" godi. Znaju one da im tvrdnja na drži vodu ali im jezik nadjajačava razum.
Ni pohvale ne izostaju. Drugarka iz Skoplja Biljana Vankovska, profesorka Filozofskog fakulteta poslala mi je kratku poruku: Svaka čast, šta bi ti bez Prepodobnog Josifa. Sa sjevera Evrope javio se Ahmet Ćerimagić: "Tekst zadnjì sto si objavio ti je za 10+.Daleko ti je penzija, bravo dečko. Primi iskren pozdrav". Ahmet je jedan od tri čestita sina hercegovačkog mesara Ibra. Miko je bio urednik u "Oslobođenju", a Muradif akademski slikar najvišeg ranga.
Još prije punoljetstva upropastio sam čitav ljetni raspust i iščitao petnaestak knjiga o svim (većim) religijama. Izgubljeno vrijeme. Dosta kasnije otkrio sam svoje tri biblije. Evo njihovih naslova i autora: Zabluda o Bogu Ričarda Dokinsa, Bog nije veliki Kristofera Hičensa i Ateološka rasprava Mišela Onfrea.
S ove strane Drine | Dragan Banjac: Obrazovanje nije obavezno
Uzimam ono što Vitold Gombrovič navodi i Dnevniku, da u mom osjećanju svijeta nije bilo mjesta za Boga.
U tom svjetlu ide i poruka "natpopu" Prepodobnog Josifa, Porfiriju. Neka na mene ne računa i neka što prije skine one pločice iz crkve kod Tašmajdana.
I da ne brine za moje malolitražno srpstvo, slava će i naredne godine 20. januara biti obilježena - po našim pravilima. Sa rodbinom i prijateljima, bez čovjeka u crnom.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
