S ove strane Drine | Dragan Banjac: Godina novosadske tragedije - vlast nastavila da se kezi smrti

Namjera je bila nešto drukčija od pukog podsjećanja. Tipkam naslove: "Spaliti Inđiju". O, ne valja, i ne treba! Tamo su (mi) Vesna Lukić, supruga mog Likote pok. Jove i njeni Jovana i Tomislav, tamo je i Goran Ješić, i mnogo dobrih ljudi, ali ostaje gorak ukus kada se posljednja dva dana izgovori naziv tog mjesta i "ležernost" njegovih mještana donekle podsjeća na Petrovčane koji su ne baš davno izbjeglicama iz Krajine naplaćivali vodu za piće. Uz napomenu da je uskraćivanje gostoprimstva u Inđiji naređeno sa najvišeg mjesta, od najgoreg od svih rđavih srpskih vladara izuzimajući mučki ubijenog Zorana Đinđića.

Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba

CRNI BILANS: Na današnji dan prošle godine (11:52) u Novom Sadu je prilikom pada "renovirane" nadstrešnice željezničke stanice poginulo 16 ljudi, a jedna djevojka je teško povrijeđena. Među stradalima je bilo i četvoro djece, od šest, 10, 16 i 17 godina, dok su teško povrijeđene tri osobe. Kasnije su preminule još dvije osobe.

Trending

Dubravko Barbarić za Radiosarajevo.ba: Želja nam je da se vratimo u Skenderiju, ali...

Pod tonama betonskog šuta poginuli su Sara Firić (6), Valentina Firić (10) i Đorđe Firić (53) iz Kovilja, Milica Adamović (6), Sanja Ćirić Arbutina (35) i Mileva Karanović (76), iz Kaća, Nemanja Komar (17) iz Stepanovićeva, Miloš Milosavljević (21) iz Knićanina, Stefan Hrka (27) iz Beograda, Anđela Ruman (20) iz Stare Pazove, Goranka Raca (58) iz Novog Sada, Đuro Švonja (77) iz Stepanovićeva, Vukašin Raković (69) iz Bukovca i državljanin Sjeverne Makedonije Vasko Sazdovski (46).

Anja Radonjić (24) iz Paraćina preminula je od posljedica teških povreda u bolnici 17. novembra. Vukašin Crnčević (18) iz Zmajeva umro je 21. marta ove godine. Djevojka Teodora Martinko je sa teškim povredama preživjela tu nesreću.

NA STARTU DEZINFORMACIJE: Počelo je sa lažima odgovornih i iz vrha vlasti. Najprije je Infrastruktura željeznice Srbije saopštila da nadstrešnica nije rekonstruisana, to isto je ponovio i tadašnji predsjednik vlade Srbije Miloš Vučević, kada je sa ministrom unutrašnjih poslova Ivicom Dačićem i gradonačelnikom Novog Sada Milanom Đurićem došao na mjesto tragedije. Požurili su, govorilo se, da nešto sklone.

U poruci javnosti Prepodobni Josif je izrazio čuđenje da 60 godina ta nadstrešnica nije obnovljena. "Čak i kada je cijela stanica rekonstruisana, nadstrešnica nije. Neko će morati da objasni zašto", rekao je iste večeri... Uveče, istog dana poslije tragedije aktivisti studentske organizacije STAV (Studenti protiv autoritarne vlasti) organizovali su na Trgu slobode paljenje svijeća za žrtve.

Cirkus se nastavio narednih dana. Ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije Goran Vesić podnio je ostavku pet dana kasnije i kao razlog naveo moralne razloge. "Ne mogu da prihvatim krivicu za smrt 14 ljudi..."

FIKTIVNA HAPŠENJA: Većini je bilo jasno da vlast neće dozvoliti da se taj projekt i korupcija istraže do kraja jer sve vodi do njih. Dvadeset dana poslije Vesića (koji se iznenada sklonio u svoju kuću u Trstu!) odlazi i ministar trgovine Tomislav Momirović, koji je bio Vesićev prethodnik u resoru građevine i tokom čijeg mandata su izvođeni radovi na željezničkoj stanici u Novom Sadu, uključujući i nadstrešnicu.

Vesić i još 11 osoba, među njima i Jelena Tanasković, VD direktora "Infrastruktura železnice" koja je par dana ranije podnijela ostavku, uhapšeni su 21. novembra prošle godine. Hapšenja po nalogu Tužilaštva za organizovani kriminal, čijom istragom je obuhvaćeno 15 osoba uključujući i Tomislava Momirovića, sprovedeno je 1. avgusta...

Između ostalog, uhapšeni su Momirović i njegova pomoćnica u to vrijeme Anita Dimoski, kao i Nebojša Šurlan, koji je bio vršilac dužnosti generalnog direktora privrednog društva "Infrastruktura železnice Srbije" a.d. Beograd, od maja 2020. do marta 2024. godine. Na kraju su samo tri postupka u fazi istrage, ali još nije potvrđena nijedna optužnica i nije započet nijedan sudski postupak.

Pored tog postupka, o potencijalnoj korupciji tokom modernizacije pruge do granice sa Mađarskom, po jedna istraga za pad nadstrešnice vodi se u Novom Sadu i Beogradu. Istraga Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu, odlukom Višeg suda u Novom Sadu, 12. marta ove godine, vraćena je na dopunu. Više javno tužilaštvo je 18. juna optužilo Viši sud za opstrukciju, da bi nakon dopune (16. septembra) saopštilo da je podiglo novu optužnicu, protiv istih osumnjičenih i za ista krivična djela.

INĐIJA SE POSRAMILA: LokalnI drznici u Inđiji još jednom su otkazali gostoprimstvo studentima. Lokalni šerif Marko Gašić nije dozvolio nijedan prostor za smještaj pješaka. Gašić je to isto uradio u februaru, kada nije dopustio da studenti koji su pješke išli iz Beograda u Novi Sad spavaju u sportskoj hali u Inđiji, već su morali da prenoće na stadionu.

Vlast u Inđiji na čelu sa Gašićem, učinila je sve da studentima oteža put do Novog Sada. Prije dva dana više od 5.000 studenata noćilo je u Inđiji, građani su prostor za spavanje obezbijedili za polovinu njih, a neki su bili prinuđeni da uoči prvog novembra spavaju pod vedrim nebom!

Namještenik Prepodobnog Josifa u Inđiji (Marko Gašić) je prema zvaničnoj biografiji diplomirao na Fakultetu za menadžment. Kakva institucija! Navodi se i da je od 2006. godine bio direktor privrednog društva, da je 2016. postavljen na mjesto pomoćnika predsjednika opštine, za oblast međunarodne saradnje i projekte, i da je 2020. godine imenovan za vršioca dužnosti direktora Javnog preduzeća za upravljanje putevima i parkiralištima "Inđija put".

Prošle godine izabran je za predsjednika opštine Inđija. U biografiji se, navodi N1, nigdje ne pominje da je Gašić hapšen. Služba za borbu protiv organizovanog kriminala, u koordinaciji sa Osnovnim javnim tužilaštvom iz Sremske Mitrovice, uhapsila pet osoba osumnjičenih za zloupotrebu službenog položaja i prevare u osiguranju, objavljena je decembra 2012. godine, a zbog sumnje da su počinili više krivičnih djela privedeni su Radovan K. (1978), Marko G. (1986) i Željko G. (1963) iz Inđije, kao i Bulat E. (1968) i Zoran M. (1967) iz Beograda, saopštilo je tada Ministarstvo unutrašnjih poslova. Osumnjičeni su da su tokom 2010. godine, uz pomoć "fantomskih" firmi i falsifikovane dokumentacije, osigurali opremu na iznos od 2,5 miliona eura.

MLADI PROŠPARTALI SRBIJU I EVROPU: Prisjećam se prvog "jačeg" studentskog okupljanja ispred zgrade beogradskog Filozofskog fakulteta. Jedna krhka dama poručila je da oni misle ozbiljno, da žele da mijenjaju dosadašnji espeesovsko-radikalsko-naprednjački srpski svijet, svijet protuva – Aleksandra Vučića, Ivice Dačića, Tomislava Nikolića, Aleksandra Vučića, Miloša Vučevića, Maje Gojković, Ane Brnabić, Bratislava Gašića, natpopa Porfirija (i i svih mu prethodnika), uz sadejstvo okupiranih nazovi medija.

Išli su studenti iz svih krajeva zemlje pješice do Novog Sada, Kragujevca, Niša... biciklima su prešli pola (kurve) Evrope do Strazbura, ali nakon godinu dana nisu se ovajdili ni oni ni građani koji ih podržavaju. Sloboda i pravda i dalje su veoma daleko.

VUČIĆ I TEVABIJA U CRKVI: Druga strana, kako u Novom Sadu danas reče glumac Branislav Trofunović, nastavlja sa ogromnom količinom "licemjerja i bezobrazluka". Upravo na dan obilježavanja godišnjice novosadske tragedije Prepodobni Josif je odlučio da ode u neku svoju javnost, u crkvu obučen "u duks", u pratnji Ivice Dačića, Miloša Vučevića, Ane Brnabić i tevabije gde je Natpop služio nekakav parastos.

To je Porfirijev i njihov odgovor na stradanje šesnaest ljudi ispod novosadske nadstrešnice. Njima je, da ponovo citiram glumca Trifunovića, "krv u očima".

Istovremeno u više od šezdeset zemalja sveta uključujući i SAD, srpska (jugoslovenska!) dijaspora i građani obilježili su godišnjicu pada nadstrešnice. U holandskom/nizozemskom Utrehtu okupili su se simbolično ispred tamošnje (sigurne) nadstrešnice gdje su o dešavanjima u Srbiji za proteklih godinu dana priredili četvorosatnu izložbu. Pred novosadski komemorativni skup Vučić je učinio sve da brojnost bude što manja. Nije uspio i pored toga što su zaustavljeni svi vozovi, autobusi...

Novi Sad je danas ostao satima bez vode...

Ponovo navodim reči junakinje studetskog protesta koja se 4. jula ove godine ispred beogradskog Pravnog fakulteta unijela u lice policajcu: "Kako vas nije sramota!? Bukvalno fuj, odvratno. Gdje gledaš", kaže pokazujući na svoje oči. "Sram vas bilo. Odvratni ste. I nećemo stati, shvatite to. Nećemo stati nikad!"

ĐURO RACA I NOVOPAZARSKA MLADEŽ: Subota, 12. april tekuće godine. Skupo plaćeni skup Prepodobnog Josifa i SNS pod parolom "Ne damo Srbiju". Jedan od govornika bio je i Novosađanin Đuro Raca, kome je ispod nadstrešnice stradala kćerka Goranka. Njegovo obraćanje ispred "Savezne skupštine" bilo je tugaljivo i bezumno, naravno udvoričko prema Aleksandru Vučiću. Đuro je pred na silu okupljenima izjavio da je "stručno i naučno" dokazano da je pad nadstrešnice "izazvao strani faktor" i da nije slučajno da se to desilo na Dan svih mrtvih.

Da ne umanjimo značaj ostalih, "zlatna medalja" ide na grudi studenata iz Novog Pazara. Na čelu dvije lijepe djevojke, jedna sa velom (zar) druga bez, lijepe, nasmijane, zagrljene.

Ljepotica s pokrivenim licem nosi zastavu Srbije. Osmijeh joj ne silazi sa lica. Njih dvije i družina iz najveće sandžačke varoši su prepješačili 420 kilometara za šesnaest dana kako bi se poklonili tolikom broju žrtava u Novom Sadu. Prepodobni Josif nema odgovor na njihov osmijeh i zajedništvo. Novopazarci su ga već "obrisali".

Ostaje mu još da pokupi lične stvari iz fioke.

Miči se, čovječe!