S ove strane Drine | Dragan Banjac: Otmica u Štrpcima 32 godine kasnije - male kazne, veliki zločin

Dvadesetsedmog februara ove godine navršile su se tridesetdvije godine od zločina u Štrpcima. Tog su dana pripadnici "Vojske Republike Srpske" (VRS, znaci navoda biće pojašnjeni kasnije), na željezničkoj stanici u Štrpcima (BiH), iz voza br. 671 koji je saobraćao na liniji Beograd–Bar, izveli 20 putnika i potom ih lišili života. Tridesetdvije godine i gotovo osam mjeseci porodice žrtava nisu dočekale adekvatnu pravdu pred pravosuđem Republike Srbije.

Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba

Srpsko "krivosuđe" je, privodeći ovaj proces kraju (predstoji još žalba Apelacionom sudu ali to, kažu eksperti neće ništa da promijeni), 14. oktobra, osuđujući posljednju petoricu (Gojko Lukić, Ljubiša Vasiljević, Duško Vasiljević, Jovan Lipovac i Dragana Đekić) još jednom ukaljalo Paladu i obraz svakog srbijanskog građanina sa prstom obraza.

Trending

Semir Efendić za Radiosarajevo.ba: "Ideologija kojoj robuje Max Primorac učestvovala u Holokaustu"

KAZNA KAO NAGRADA: Za zločin u Štrpcima pred sudovima u regionu pravnosnažno je osuđeno 10 lica. Viši sud u Beogradu, Odjeljenje za ratne zločine tek 10. maja 2018. godine podigao je optužnicu protiv petoro navedenih koji su "za vrijeme unutrašnjeg (međunarodnog) oružanog sukoba na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine koji  se vodio između oružanih formacija na strani srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda u periodu od aprila 1992. do decembra 1995. godine, kao pripadnici oružanih jedinica srpske strane u sukobu, i to okrivljeni (slijedi navođenje imena) kao pripadnici jedinice 'Osvetnici'..."

Trebalo je da mnogo vode proteče Savom i Dunavom da komandant zlikovaca Milan Lukić, koji se nalazi na izdržavanju doživotne kazne zatvora u Estoniji, "precizira" da "Osvetnici" nisu paravojna formacija nego dio "regularne" armade Radovana Karadžića i Ratka Mladića, što je Lukić napisao u pismu nedavno upućenom Odjeljenju za ratne zločine Višeg suda u Beogradu. Šio mi ga Đura!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Dok je postupak koji je od 2019. vođen pred Višim sudom u Beogradu protiv prvobitnih petoro, a potom, nakon smrti Ljubiše Vasiljevića 2021. godine, postupak protiv četvoro optuženih prošlogodišnjom odlukom Apelacionog suda u Beogradu je vraćen na početak. Postupak je u januaru počeo iznova, a optuženi Jovan Lipovac preminuo je u međuvremenu.

SUĐENJA U CRNOJ GORI I BiH: Pred sudovima u Crnoj Gori i BiH za zločin u Štrpcima osuđeno je 10 lica. Nebojša Ranisavljević, komandir voda "Skakavac" Interventne čete Višegradske lake pješadijske brigade VRS, osuđen je pravnosnažno presudom Vrhovnog suda Crne Gore 2003. godine na kaznu zatvora od 15 godina. Mićo Jovičić, pripadnik Višegradske brigade VRS, pred Sudom BiH je priznao krivicu 2016. godine i osuđen je na petogodišnju zatvorsku kaznu. U avgustu 2023. godine, Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je prvostepenu presudu kojom su Obrad i Novak Poluga, Petko Inđić, Radojica Ristić, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović i Miodrag Mitrašinović, pripadnici Druge podrinjske lake pješadijske brigade Višegrad, osuđeni na po 13 godina zatvora. U oktobru 2023. godine, Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je prvostepenu presudu kojom je Boban Inđić, komandir Interventne čete Višegradske brigade, osuđen na 15 godina zatvora.

OBILJEŽJA: Lokalna samouprava u Prijepolju podigla je 2009. godine spomen-obilježje posvećeno devetorici ubijenih iz Prijepolja.

Sedam godina kasnije Opština Novi Beograd postavila je spomen-ploču jednoj od žrtava, Tomi Buzovu (Dalmatinac, rodom iz Kaštela), na zgradi u kojoj je živio, bez navođenja okolnosti u kojima je stradao. Spomen-ploču su krajem decembra 2022. skinula nepoznata lica, ali ona je na inicijativu susjeda vraćena na zgradu u aprilu 2023. godine. Tomina supruga Koviljka dugo se borila da se istina o otmici u Štrpcima istjera na "ledinu", ali se vremenom umorila, čemu su doprinijele i druge okolnosti. Njenog sina (Darko) "službe" zapošljavaju u nekom resoru srbijanske vlade, nakon čega je Koviljkina oštrica prilično otupjela.

Ovom novinaru često je govorila da su joj u međuvremenu neki ljudi iz vrha vlasti za zemana Slobodana Miloševića, pri čemu je naročito isticala bivšeg premijera Nikolu Šainovića, postali bliski, da joj je Šainović "prijatelj", da ju je "posjećivao"...

Prilikom jedne posjete domu porodice Buzov, Koviljka (mi) je otkrila zapanjujući podatak da je njen Darko predsjednik "ogranka" Srpske napredne stranke u kraju. Posjeta je brzo završena. Nažalost, i Koviljka i Darko više nisu među živima.

FOND ZA HUMANITARNO PRAVO: Nevladina organizacija omražene Nataše Kandić (zapravo heroine) smatra da izrečene kazne od pet do deset godina zatvora nisu pravične u odnosu na težinu zločina i odgovornost okrivljenih, koji su počinili jedan od najtežih ratnih zločina nad civilima bošnjačke nacionalnosti, državljanima SRJ.

Sud je, prema oceni FHP potpuno zanemario težinu zločina i posljedice po porodice žrtava. Posebno uznemirava činjenica da je među žrtvama bio i maloljetni Senad Zečević. Izrečene kazne upućuju na zaključak da je sud smatrao da šest mjeseci zatvora predstavlja primjerenu kaznu za otmicu i ubistvo jednog čovjeka.

FHP smatra da najveći doprinos suđenja treba da budu utvrđene činjenice koje govore o zločinu kao planiranom događaju, njegovim izvršiocima i dubokoj umiješanosti državnih organa SRJ.

SPISAK NEDUŽNIH: Adem Alomerović (59)  - Prijepolje, Džafer Topuzović (55) - Prijepolje, Fevzija Zeković (54) - Prijepolje, Fikret Memović (40) - Prijepolje, Nijazim Kajević (30) -  Prijepolje, Muhedin Hanić (27) - Prijepolje, Safet Preljević (22) - Prijepolje, Tomo Buzov (52) - Beograd, Rasim Ćorić (40) - Zalugu, Senad Đečević (16) - Bar, Šećo Softić (48) - Bijelo Polje, Fehim Bakija (43) - Bijelo Polje, Iljaz Ličina (43) - Bijelo Polje, Rifet Husović (26) - Bijelo Polje, Esad Kapetanović (19) – Bijelo Polje, Jusuf Rastoder (45) – Podgorica, Ismet Babačić (30) – Podgorica, Halil Zupčević (49) - izbjeglica iz Trebinja, Zvjezdan Zuličić (23), izbjeglica iz Sarajeva i NN muškarac iz Sjenice.

Posmrtni ostaci Halila Zupčevića pronađeni su krajem 2009. godine na obali jezera Perućac. Posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine ekshumirani su 2010. godine iz jezera Perućac.

NAIL: Poslije čitanja posljednje presude Nail Kajević, koji je kobnog dana ostao bez brata Nijazima, rekao je za Radiosarajevo.ba: "Jasno mi je da je ovaj zločin vrlo kompromitujući za državu Srbiju prije svega što brojni prikupljeni dokazi ukazuju da su sve institucije republike Srbije počev od željeznice, policije i vojske bile informisane da će ovaj zločin biti počinjen, da će putnici baš na ovoj stanici biti izvedeni od strane Vojske Republike Srpske, a da institucije tadašnje SRJ nisu uradile baš ništa da to spriječe. Naprotiv.

Bili su sasvim obični putnici koji su se na zbornom mjestu zločina našli slučajno.

Zato čestitam sudijama koje na izvjestan način su donijele kakve takve presude koje ne smatram pravednim, ali  znače da je država priznala zločin i nadam se da će se utvrditi u čije ime je pravljen tj. ko ga je planirao i ko ga je naredio.

Ono što je zabrinjavajuće je što niko od neposrednih počinioca zločina nije pokazao kajanje ni poslije više od tri decenije. Naprotiv, ubjeđenja sam da bi svi bili spremni to i ponoviti", rekao je Nail.

SVE JE POZNATO ALI... Dolaskom do Osnovne škole u Prelovu svi pripadnici ove oružane grupe (prema tekstu iz optužnice), među kojima su i svi okrivljeni, su oštećene istjerali iz teretnog vozila, potom udarajući ih nogama i kundacima pušaka primorali da uđu u fiskulturnu salu škole gdje su svi pripadnici grupe nastavili da ih udaraju po svim dijelovima tijela više od sat vremena. Nanijeli su im brojne i teške tjelesne povrede, okrivljena Đekić Dragana kundakom svoje puške udarala je oštećene dok su izlazili iz teretnog voza, a u fiskulturnoj sali ih šamarala i psovala balijsku majku...

O zločinu u Štrpcima svih ovih godina rečeno je mnogo i o tom događaju postoje i sudske odluke. Prvi kome je suđeno bio je Nebojša Ranisavljević koga su slobode lišili Crnogorci i sudili mu u Bijelom Polju. Osuđen je na 15 godina zatvora iako je u postupku utvrđeno da nije lično ubijao već je bio član grupe kojoj je stražario i pomagao u izvršenju zločina. On je pred sudijom Golubićem sve priznao i detaljno opisao ovaj događaj o čemu je u nekoliko navrata pisao i govorio direktni učesnik u ovom postupku, pravni zastupnik žrtava advokat Dragoljub Todorović.

Pojedinim pripadnicima ove jedinice suđeno je u Sarajevu i dobili su po 13 godina zatvora. Sud u Sarajevu oslobodio je komandanta jedinice Luku Dragičevića, prihvativši njegovu odbranu da ovaj zločin nije naredio niti je znao za njega.

Jasno je da je u vrijeme kada je ovo djelo izvršeno početkom 1993. godine, ističe beogradski advokat, za ova krivična djela u KZ SFRJ (SRJ) bila predviđena smrtna kazna i da su izrečene kazne isuviše blage, kao da je ratni zločin privilegovano krivično djelo. Za obično ubistvo sudovi izriču kazne od 15 godina, a za više ubistava počinjenih u okviru ratnog zločina – daju isto tolike kazne.

NAJVAŽNIJE ZABORAVLJENO: Ono što je najvažnije, a najmanje poznato ili, bolje rečeno, zaboravljeno, jesu okolnosti pod kojima su ova otmica i masakr nedužnih civila izvršeni. Naime, postoji dokumentacija iz koje se jasno vidi da je oficir zadužen za sigurnost Željeznica Srbije bio u komunikaciji sa Vojskom Jugoslavije i da im je bilo poznato da će "Vojska Republike Srpske" zaustaviti voz i kidnapovati bošnjačke civile radi razmjene za zarobljenike VRS u Bosni.

Ostale činjenice. U tom trenutku predsednik SRJ i vrhovni komandant Vojske Jugoslavije bio je Dobrica Ćosić. Načelnik Generalštaba bio je Dragoljub Ojdanić, kasnije osuđen pred Haškim tribunalom na 22 godine zatvora zbog ratnih zločina na Kosovu. Dalje, opšte je poznato da je postojao Trideseti komandni centar Vojske Jugoslavije zadužen za logistiku, finansijsku i materijalnu pomoć Vojsci Republike Srpske koja je, u stvari, bila "presvučena" JNA. Znano je i da je pominjani Ćosić formirao Republiku Srpsku svojim političkim utjecajem na bosanske Srbe preko Gojka Đoga i Mileta Perišića, i da je on predložio Radovana Karadžića za predsjednika "Republike".

Iz prepiske Državne železnice sa Državnom vojskom vidi se da se otmica planirala u Štrpcima zbog toga što je to jedan uski deo teritorije BiH, odnosno deo pruge kojom voz na putu za Crnu Goru izlazi iz Srbije i prolazi kroz Bosnu, odnosno Republiku Srpsku, i jasno je da ovaj manevar trebalo da isključi bilo kakvu umiješanost i odgovornost Srbije.

Jasno je da ovo, u kojoj su na jeziv način masakrirani nedužni ljudi, nije nikakav incident već modus operandi Dobrice Ćosića, Slobodana Miloševića i njihovih oficira u BiH. Privilegovanje ratnih zločinaca i njihovih (zlo)djela u presudama beogradskog Suda za ratne zločine – naročito u posljednjih 12 godina – na tragu je one politike koja je do zločina i dovela.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.